NEUM - Niko od Srba se nije vratio u Gornje Hrasno u opštini Neum jer su tu već dvije decenije većinom porušene i zapaljene kuće, a nekadašnji vlasnici takva ognjišta obilaze samo povremeno.
Bivši mještani danas su posjetili ovo područje, koje čini desetak zaselaka, na dan kada je daleke 1890. godine bila osveštana seoska crkva svetoga Jovana, koja je takođe stradala kad i kuće 1992. godine.
"U ovom su drugom pokušaju istrebljenja pravoslavnog življa iz Hrasna naše komšije Hrvati izgleda uspjeli. Nakon progona 1941. godine, kada su 64 Srbina ustaše bacile u jamu, među kojima i moga oca, uspjeli smo ponovo oživjeti selo, stvarati porodice, obrađivati zemlju. Ovoga se puta, međutim, niko nije vratio u selo, niti se ima gdje vratiti", kazao je Radovan Ćuk (80), koji je jedan od tri domaćina kome je u Gornjem Hrasnu popravljena kuća, a sustigle su ga godine, pa ne može živjeti sam u selu.
Iako je selo smješteno iznad plodnog Popovog polja i bilo poznato po vrijednim domaćinima koji su obrađivali svaki pedalj zemlje, danas ovdje najviše raste korov.
Nekadašnji pravoslavni mještani Hrasna tvrde da su se ranije Hrvati pobrinuli da, osim razorenih ognjišta, bagerima raznesu zemlju sa njiva, kako se u nju više ništa ne bi moglo posaditi, a sa kuća su nastavili odvoziti kamen. Oni su još naveli da su se obraćali i opštini Neum, kako bi bila zaštićena njihova imovina od uništavanja nakon rata, ali nije bilo rezultata.
Iako se u mnogim selima federalnog dijela Hercegovine dogodio povratak, u ovim selima je on izostao, jer kuće nisu popravljane, a trenutno stanje je gore nego je to bilo 1996. godine, kada su nekadašnji mještani prvi put obišli zgarišta.
"S opustošenih kuća dižu ručno klesani kamen i odvoze ga ko zna gdje", rekao je Todor Bukvić, bivši mještanin.
On je nekada ovdje obrađivao njive i vinograde, ali sad govori da se bez struje u selu ne može živjeti.
Gornje Hrasno je odavno imalo asfaltni put i električnu energiju, ali je put oronuo, svi stubovi vodova za struju su posječeni, a trafo-stanica je odnesena.
Ono što nekadašnje mještane ovog sela ipak najviše boli jesu ruševine crkve svetoga Jovana i razorena spomen-kosturnica u kojoj su bile sahranjene kosti njihovih predaka.