SANSKI MOST - Povratnik Nedeljko Kondić (63) već drugu zimu provodi u ruševinama svoje nekadašnje porodične kuće u selu Podovi, koje je udaljeno nekoliko kilometara od Sanskog Mosta.
Da je na ovom mjestu nekada postojala kuća svjedoče samo betonski kosturi, koji su sada Kondićev dom.
Starac zimu provodi na otvorenom, u vreći za spavanje, i uz zapaljenu vatru, u uslovima nedostojnim savremenog čovjeka.
Kaže kako je neposredno po okončanju rata ostao bez supruge i da se godinama potucao po izbjegličkim centrima u RS.
"Na kraju sam odlučio da se vratim na svoje. Imanje je razrušeno u ratu, a ja sam zakasnio na programe obnove kuća. Nadu još nisam izgubio i nadam se kako će i moja kuća biti obnovljena", kaže Kondić.
Dodaje kako se u selo Podove vratio vrlo mali broj prijeratnih mještana, te da su kuće obnovljene i onima koji uopšte nemaju namjeru da se vrate. "Živim kao Robinzon Kruso, najviše vremena provodim sam, a najbolji prijatelj mi je vatra. Da je nema umro bih od hladnoće", kaže Kondić. Dodaje kako noću vrlo malo spava, jer mora da pazi da se vatra slučajno ne ugasi.
"Ukoliko bi se to dogodilo, moglo bi se desiti da se smrznem u snu, toliko su noći hladne", dodaje starac.
Kaže kako ga često posjećuju pripadnici policije iz Sanskog Mosta, a nerijetko mu donose hranu i druge potrepštine.
"Hvala im, ima i drugih dobrih ljudi koji pomažu. Primanja nemam, imam baštu iza kuće koju zasijem i tako živim", kaže Kondić. Potomstva, kaže, nema, a ostali članovi rodbine su zaboravili na njega. Krov nad glavom i sklonište od zime i vremenskih nepogoda jedina su želja ovog skromnog čovjeka, koji stoički podnosi sve muke na koje ga je stavio život.