Intervju

Almir Džuvo: NATO nije samo vojna organizacija

Almir Džuvo: NATO nije samo vojna organizacija
Foto: N.N. | Almir Džuvo: NAO nije samo vojna organizacija
Edin Barimac

Almir Džuvo, bivši ambasador Misije BiH pri NATO-u, smatra da nije cilj Rusije i Sjevernoatlantskog saveza da dođe do prekida odnosa.

Džuvo je poručio i da članstvo u NATO savezu podrazumijeva jedinstven stav unutar države o tome i sve dok ga ne bude, teško je očekivati da BiH postane članica. 

Moskva je objavila kako od novembra Rusija prekida sve diplomatske veze s NATO-om. Budući se potez veže za špijunažu ruskih obavještajaca, može li on imati neke dugoročne refleksije i na koga?

DŽUVO: Nije prvi put da se ovako nešto dešava, da Rusija prekida odnose sa NATO-om, da u okviru NATO-a pronalaze navodne ruske obavještajce. Već se desilo u zadnjih nekoliko godina da je NATO izbacio popriličan broj osoba pod sumnjom da se bave obavještajnim poslovima, a da su dobile akreditaciju NATO-a. Pošto je ostalo nekoliko dana do isteka roka, postoji mogućnost da Rusija i NATO nađu kompromis, jer ne mislim da je cilj Rusije i Sjevernoatlantskog saveza da dođe do prekida odnosa. A ako dođe do prekida odnosa, onda će se vjerovatno neke stvari koje su sada u procesu, između ostalog, vezano za angažman kontrole naoružanja i sporazuma koje su sklopili u okviru nadzora nad upotrebom vojnih arsenala, odraziti na cijeli svijet.

U kontekstu aktuelne političke krize u BiH, koliko te izjave, poput one predsjednika Srbije da je ponosan što je ta zemlja vojno neutralna, odražavaju put BiH ka Alijansi, budući da vlast RS slijepo prati odluke Srbije?

DŽUVO: Ova pozicija Srbije stoji već 20 godina i nikad se nije mijenjala. Srbija nije nikad ni imala aspiracije da postane članicom NATO-a. Samim tim i 2009, kada je donesena odluka da BiH krene putem NATO-a. Znači, pozicija Srbije se praktično nije mijenjala. Ono što se mijenjalo u toj politici je da je Srbija sad postala agresivnija nego što je bila i da se osjetila puno jačom nego što je bila prije deset godina, da taj stav sada iznosi na način da nema nikakve diskusije. Naravno da u kontekstu ovog što nam se dešava, političkog u BiH, ima implikacije i da rukovodstvo RS u ovom momentu osjeća jaku podršku. Da li ona postoji, ja to ne znam, ali ako ništa drugo, osjeća neku vrstu podrške za ovo sve što radi u ovom momentu, a to je blokada puta BiH u NATO.

Koliki je, prema Vašem mišljenju, uticaj ruskog faktora na bh. prilike i zbog čega se često zanemaruje činjenica da su sve velike investicije u našu zemlju došle sa Zapada?

DŽUVO: Mislim da se činjenice ne zanemaruju, nego se jednostavno ne govori dovoljno o tome. Stalno proističu nekakve druge teme i na neki način pokušava se staviti do znanja da možda neka druga strana ulaže puno više. A u stvari, kada pogledate spisak prvih deset zemalja, vidjećete da su to sve zemlje NATO-a i EU. Uticaj ruskog faktora postoji, ne samo na bh. prilike, imali smo jedan unipolarni svijet, sad smo došli u jedan svijet koji, ako ništa drugo, ide ka bipolarnome, tako da ima nekoliko zemalja koje pokušavaju, bilo tehnički ili politički, uticati na području cijeloga svijeta. Isto tako i u BiH, ne zato što je nešto posebno bitna, u smislu da imamo neke resurse ili neki veliki potencijal, ali u svakom slučaju ako smo bliski EU, ako smo bliski NATO-u, postoji interes od određenih zemalja, tako i Rusije, da izvrši destabilizaciju na ovom prostoru čisto iz razloga da bi onemogućila širenje vojne alijanse i Evropske unije. Mislim da je u tom kontekstu Rusiji bitna Bosna i Hercegovina. U nekom drugom, strateškom, sumnjam.

Koliko smo istinski daleko od punopravnog članstva u NATO-u, s obzirom na to da je za euroatlantske integracije potrebna politička stabilnost?

DŽUVO: Tamo se sve odluke donose konsenzusom. Ako jedna zemlja ne može unutar sebe postići konsenzus, onda sigurno da nema šanse da budemo članica NATO-a, jer u tom slučaju bismo poremetili te odnose koji postoje tamo. Sve dok mi ne budemo imali jedan stav, teško da možemo očekivati da postanemo članica NATO-a. Ali, to ne treba da nas zaustavi na nekom našem putu, da radimo sve što je moguće da se približimo onome što se od nas traži, što traži NATO i da u jednom momentu, ako se stvari poslože na pravi način, odradimo 75 posto posla, da bismo ovih 25 posto za što kraće vrijeme isto tako uradili. Mislim da treba da nastavimo raditi, ne treba nas demoralizirati, onoliko koliko je moguće u ovoj situaciji.

Govori li se dovoljno u javnosti o tome da reforme ne podrazumijevaju samo sektor odbrane, već i ekonomiju, pravosuđe, sve na čemu naše vlasti ništa ne rade zadnjih godina?

DŽUVO: To je bilo prije nekoliko godina, kad smo dobili MAP, u jednom intervjuu sam naveo bukvalno da 80 posto onoga što od nas NATO zahtijeva u ovom momentu nije samo vojna reforma. Dapače, i taj dio vojne reforme, po mom mišljenju, čak je i najjednostavnije provesti, jer postoji dovoljno kapaciteta i volje u Oružanim snagama BiH, a pričamo o vremenu kad sam govorio o tome - bilo je dovoljno volje, kapaciteta od OS da se taj put reformi odbrambenih snaga odradi. Ono što je 80 posto, to su ekonomske i političke reforme, promjena zakona, uredbi i pravila. U jednom momentu ono što radite da biste išli ka NATO-u, pomaže vam da radite da biste išli ka EU. To su dvije paralelne stvari koje su uvezane. Možda neko ko laički posmatra to ne vidi, a ako malo dublje zađete u to, vidjećete da je 60 posto tih reformi koje moramo odraditi za članstvo u NATO-u praktično identično onima koje moramo odraditi za članstvo u EU. Možda bi trebalo upravo sa vojnog aspekta malo više priču prebaciti na političke i ekonomske teme. Jer nije NATO samo vojna organizacija, puno više je politička, nego što je vojna.

Objavljivanje ovog teksta dijelom je finansirano grantom Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država.  

 

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije