Potrebno je pronaći sudske resurse za borbu protiv organizovanog kriminala koji prijeti da će uništiti strukturu društva kao što su je uništili ratni zločini, kaže Amir Jaganjac, predsjednik Vrhovnog suda FBiH.
Ističe da je BiH mala zemlja u kojoj je jako teško naći kvalitetne kadrove koji bi odgovorili na sve izazove pred kojima se nalazi pravosudni sistem BiH. Kao zapovjednik Sudske policije Jaganjac tvrdi da je za bjekstvo Olivera Knezovića iz pritvora u Širokom Brijegu kriv neprofesionalan odnos sudskih policajaca.
NN: Jesu li Vam poznati konačni rezultati istrage o načinu na koji je Oliver Knezović, osumnjičeni za ubistvo u Širokom Brijegu, a koji se u utorak predao policiji u Zagrebu, uspio da pobjegne iz pritvora u Širokom Brijegu?
JAGANJAC: Jesu. Radi se o jako ozbiljnom, grubom, subjektivnom propustu naših policajaca. Osumnjičeni Oliver Knezović je oko 18 sati u nedjelju, 4. oktobra, doveden u prostorije Sudske policije. Svi mogući tehnički i logistički uslovi za čuvanje lica bili su ispunjeni. Bio je dovoljan broj ljudi, imali smo prostor za osam ljudi. Zapovjednik Sudske policije u Širokom Brijegu ima 24 čovjeka i to se moglo provesti. Zapovjednik je imao svu moguću opremu i ljudstvo na raspolaganju. Imamo i vrlo detaljne pravilnike o postupanju. Suspendovali smo ukupno osam policajaca. Ne možemo reći da su ga namjerno pustili, ali ponašanje policajaca je bilo krajnje neprofesionalno. Jedini razlog zbog kojeg je došlo do propusta je subjektivni faktor. Naišao je neko, vidio da je u prostoriji Knezović, pa je otvorio vrata, pitao ga: "Jesi li gladan? Jesi li žedan?". Kasnije su ga ostavili s advokatom u kuhinji na čijim prostorima nema rešetaka. Apsolutni neprofesionalizam. U jednom trenutku je bilo nekoliko policajaca u ćeliji, koji razgovaraju sa njim.
NN: Znači li to da se teško mogu kontrolisati te lokalne jedinice Sudske policije?
JAGANJAC: Može se izvesti takav zaključak. Mi imamo 11 jedinica Sudske policije u 10 kantona i ovdje pri Vrhovnom sudu FBiH. Nedavno je bio sastanak svih zapovjednika, pa smo došli do zaključka da oni jesu svi obučeni, u smislu da moraju imati određeni broj sati obuke, ali da nisu u praksi. Dogovorili smo da ljude iz manje opterećenih sredina šaljemo u Sarajevu. Recimo, u Širokom Brijegu u zadnjih deset godina imaju samo jedan slučaj pritvaranja, dok u Sarajevu imate desetak svake noći. Činjenica je da je u tužilaštvu, sudovima i policiji u manjim sredinama pritisak veći. Teže se oduprijeti pritiscima, ali ih to ne opravdava.
NN: U posljednje vrijeme su poznatiji kriminalci poput Muhameda Alija Gašija i Nasera Orića prvostepeno osuđeni na velike kazne. Je li to znak da su sudije došle do neke prećutne saglasnosti da se izriču veće kazne?
JAGANJAC: U septembru smo na sastanku sa predsjednicima kantonalnih sudova zaključili da u pojedinim segmentima ta kaznena politika nije adekvatna. Povećanje krivičnih djela koje vidimo u statistikama pokazuje da kaznena politika ne djeluje kako bi trebalo da djeluje. Zaključili smo da posebno u kaznenim djelima, poslije dešavanja u Širokom Brijegu, ti razni huliganski ispadi na sportskim i sličnim događanjima nisu na adekvatan način sankcionisani. Jedan razlog je što ne postoji zakon o huliganstvu. Bilo bi idealno da postoji taj zakon, ali i bez njega mi poznajemo krivična djela nasilničkog ponašanja, učešća u tuči i drugim.
NN: Mislite li da kaznene mjere treba pooštravati i uvesti veće kazne za najteža krivična djela?
JAGANJAC: Ne mislim da su kazne blage. Kod nas postoji kazna dugotrajnog zatvora do 45 godina. Mislim da je kompletan sistem na neki način poremećen. Odnosi u društvu i nesređenost, te pad svih moralnih vrijednosti dovode do toga da se ljudi sve lakše odlučuju za vršenje krivičnih djela. Bili smo godinama zatrpani sporovima vezanim za povrat stanova. U svijetu nigdje ne postoji slučaj da neko uđe u tuđi stan i onda neće da izađe. Država nije uređena i stalno stvara hiperprodukciju predmeta za sudove. Zato se sudovi ne mogu u potrebnoj i dovoljnoj mjeri baviti krivičnim predmetima.
Imamo strašni problem ratnih zločina. Izgubilo se puno vremena, kapaciteta i novca na osmišljavanje strategija za procesuiranje ratnih zločina, na definisanje nadležnosti Suda BiH kao suda koji ima izvornu nadležnost na tim zločinima i entitetskih sudova koji imaju svoje nadležnosti. Mi procesuiranje krivičnih djela ratnih zločina moramo dovesti do kraja, jer bez toga nema pomirenja. Ratni zločini su već jedanput uništili strukturu ove zemlje. Biološki su nas uništili, uništili su povjerenje među ljudima. Sad nam isto prijeti da će se struktura društva uništiti raznim vidovima organizovanog kriminala. U ovom trenutku ja bih na jednak način stavio akcenat na procesuiranje ratnih zločina i organizovanog kriminala.
NN: Da li suđenja za ratni zločin tupe oštricu borbe protiv organizovanog kriminala?
JAGANJAC: To je možda prejaka riječ. Na neki način se puno resursa troši na ratne zločine, i treba da se troši. Treba naći kapaciteta kako pronaći resurse i za organizovani kriminal. U ovako maloj zemlji jako je teško naći kvalitetne kadrove koji će završiti tako veliki broj predmeta u svim oblastima.