Tužioci koji godinama rade na predmetima ratnih zločina najčešće su predmet provjera u Uredu glavnog disciplinskog tužioca jer stižu pritužbe nevladinih organizacija i žrtava rata na nedopustivo duge postupke.
Potvrdio je ovo u intervjuu za "Nezavisne" Arben Murtezić, glavni disciplinski tužilac pri Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV).
On nije želio da govori o konkretnim provjerama, ali je na pitanje o političkoj pozadini u predmetima "Dobrovoljačka" ili "tuzlanska kolona" kazao da se otvara prostor za spekulacije u vezi s tajmingom donošenja odluke zbog dužine ovih postupaka.
Murtezić je jedan od rijetkih rukovodilaca institucija koji se ne žali na podršku niti ugroženu nezavisnost i kaže da ima punu autonomiju u radu.
NN: U prošloj godini primili ste više od 1.100 pritužbi na rad sudija i tužilaca. Koliko od ovih pritužbi je osnovano i koliko disciplinskih postupaka je pokrenuto?
MURTEZIĆ: Većinom su te žalbe neosnovane jer se odnose na presude, a presude ili sudske i tužilačke odluke nisu u našoj nadležnosti. Međutim, javlja se i priličan broj osnovanih pritužbi. Prošle godine smo pokrenuli 19 disciplinskih postupaka, što je najviše u posljednje četiri godine. Osnovane žalbe se uglavnom odnose na kašnjenja u izradama odluka, odnosno dugim postupcima u radu sudija i tužilaca. Specifično za ovu godinu je povećan broj postupaka protiv tužilaca.
Dugi procesi u predmetima ratnih zločina su jedan od većih problema u bh. pravosuđu i takvu ocjenu nećete čuti samo od mene
NN: Kakve su to pritužbe?
MURTEZIĆ: Idu od nezadovoljstva tužilačkom odlukom, a to je najčešće kad tužilac kaže da neće sprovoditi istragu, odnosno da će zatvoriti istragu, i one nisu u našoj nadležnosti. Veliki broj pritužbi, zbog čega smo pokrenuli najveći broj disciplinskih postupaka, odnosi se na dužinu istraga, odnosno dužinu samog postupka u tužilaštvu, dužinu vremena od samog saznanja o počinjenom djelu do konačne tužilačke odluke. I zbog ovog samo podnijeli i najveći broj prijava.
NN: Zbog odugovlačenja sudskih postupaka, posebno tužilačkih odluka, problemi se s pravnog aspekta prenose na političke i životne probleme. Zašto su tako duge istrage poput "Dobrovoljačke", "tuzlanske kolone" ili drugih slučajeva ratnih zločina?
MURTEZIĆ: Ti dugi procesi, posebno u ratnim zločinima, su jedan od većih problema u bh. pravosuđu i takvu ocjenu nećete čuti samo od mene. Ogroman dio otpada na objektivne teškoće, a to je prezauzetost tužilaca, komplikovani predmeti i nedostupnost svjedoka. Međutim, naravno da tu ima i subjektivne odgovornosti, čemu mi posvećujemo veliku pažnju. Mi smo i prošle godine, a i ove ćemo, posvetili veliku pažnju da se nađe odgovor gdje je subjektivna odgovornost tužilaca za duge procese. Ovo što je problem tužilaca, kada se radi o nezavisnosti pravosuđa, je što se često postavlja pitanje kada se donese neka važna odluka ili optužnica: zašto baš u tom trenutrku? Traži se neki tajming i objašnjenje da je neka odluka donesena baš u nekom političkom trenutku. Jedini način da se takve optužbe i spekulacije izbjegnu u javnosti jeste da te istrage traju kraće i da se završavaju na vrijeme. Kad istraga traje tri godine, onda je logično se traži neka pozadina. I u predmetu koji ste vi pomenuli bilo je pitanja "zašto baš sad".
NN: U kojim predmetima je najveći problem dugih istraga i koje su to subjektivne okolnosti zbog kojih tužioci ne rade dovoljno brzo svoj posao?
MURTEZIĆ: Veliki broj pritužbi smo dobili od podnosilaca krivičnih prijava za ratne zločine. Podnose ih nevladine organizacije, žrtve rata i drugi. To je ono što vidite u javnosti kada se spominje dužina istraga. Ogroman broj toga se nalazi u našim predmetima. Mi i u prošloj i ovoj godini vrlo intenzivno istražujemo te pritužbe.
NN: Istražujete duge istrage u slučajevima ratnih zločina?
MURTEZIĆ: Tako je. Ne mogu govoriti o konkretnim predmetima. Sigurno je da smo dali veliki značaj tome jer je veliki broj takvih pritužbi. Mi sada istražujemo da li postoji disciplinski prekršaj u smislu otezanja od strane tužioca. Na tome sada intenzivni radimo.
NN: Jeste li otkrili ijedan takav slučaj?
MURTEZIĆ: Imali smo neke od postupaka i za očekivati je neke takve postupke i ubuduće.
NN: Jesu li ta otezanja po nekoj nacionalnoj ili političkoj osnovi?
MURTEZIĆ: U našim slučajevima pritužbe se vrlo rijetko odnose na neku diskriminaciju ili nacionalnost. Uglavnom traže da predmet bude riješen, a u prigovorima, koji su čak i na deset stranica, ne stoji da predmet nije riješen jer je tužilac određen nacije ili vjere.
NN: Pokušavam od Vas da dobijem odgovor zbog čega iz subjektivnih okolnosti tužilaca odugovlači istragu. Da li je to ljenost tužilaca ili neki politički uticaj?
MURTEZIĆ: To je sve individualno. Imali smo nekoliko slučajeva nemara i nepažnje i odugovlačenja s postupkom. Postoji odgovornost manja ili veća. Dosad nismo imali slučaj da je u tom odugovlačenju bila namjera, ugalvnom se radi o nemaru.
NN: Da li Ured disciplinskog tužioca ima svu potrebnu podrušku?
MURTEZIĆ: Sada je manir rukovodilaca institucija da se žale i ističu velike pritiske i mali broj ljudi, a ja to ne želim da govorim. Uživam punu autonomiju u radu. Što se tiče sistematizacije radnih mjesta, ona je skoro popunjena. U ovakvoj situaciji kakva je ne želim da tražim više ljudi, koji bi možda dobro i došli. Treba biti racionalan. Za svakog menadžera je najlakše tražiti veći broj ljudi. To svaki dan čujete po novinama. To bi i nama dobrodošlo, ali znam da je teško izvodivo. Ne postoje neki posebni pritisci niti nam nedostaje neka podrška. U zemlji kakva je BiH, mislim da ova kancelarija ima solidan status i podršku.
Specifično za ovu godinu je povećan broj postupaka protiv tužilaca
NN: Da li je ovako veliki broj prijava uobičajen i u razvijenim zemljama ili se u BiH manje vjeruje sudijama i tužiteljima?
MURTEZIĆ: Praksa velikog broja pritužbi je u zemljama koje imaju razvijen sistem. U Srbiji ovakva kancelarija nije još zaživjela, iako je planirana, i tako je u mnogim zemljama. Hrvatska je uspješno zatvorila poglavlje u pravosuđu. Nije čudan ovoliki broj pritužbi ukoliko imate sistem u kojem ljudi znaju da postoji nezavisno tijelo kojem se mogu građani obratiti. Ne može se očekivati od građana da podnose samo osnovane pritužbe. Ne spominjem imena ukoliko to baš ne moram. Dovodite nosioca pravosudne funkcije u težu situaciju pominjući mu ime kroz medije i to nije praksa našeg ureda.
NN: Da li je u prošloj godini bilo još slučajeva disciplinskih postupaka u "jačim" predmetima?
MURTEZIĆ: Imali smo jedan slučaj razrješenja, a to je bilo jer je tužilac davao lažne informacija prilikom prijavljivanja za posao. To je težak prekršaj. "Teži" postupci su kada smo zatražili suspenziju, i to je neka vrsta gradacije težine postupka. U zakonu nisu razvrstani na lakše i teže postupke. Prekršaj koji dovodi do narušavanja ugleda pravosuđa smatra se težim. Prošle godine smo imali četiri udaljenja s posla. Imali smo razrješenje, ostavku u toku postupka i ostavku u sklopu istrage.
Slučaj "Barašin"
NN: U kojoj fazi je disciplinski postupak protiv bivšeg glavnog tužitelja Milorada Barašina? On je sklopio sporazum s vama, ali je taj sporazum ukinut?
MURTEZIĆ: Naš cilj je od starta bio da se taj postupak ne vodi putem medija. Kasnije je odlukom drugostepene disciplinske komisije takva odluka formalizovana kroz tajnost postupka. Taj postupak je tajan, čak i za neka procesna dešavanja ne dajem informacije. Odluka da se informacije o ovom slučaju ne nalaze svaki dan u našim novinama pokazuje zrelost tog postupka. U zakonu su jasno propisani razlozi zbog kojih se neki postupci vode bez javnosti i na osnovu toga je donesena odluka o tajnosti.