Zbog glasanja BiH u UN-u u korist Izraela, RS je zadužila Izrael, rekao je Arie Livne, savjetnik predsjednika RS i privredni predstavnik RS u Izraelu.
"I oni to vraćaju na jako lijep način. Ministar spoljnih poslova Izraela je nekoliko puta bio ovdje. Jedanput je bio zamjenik, sad je drugi put došao zamjenik. On je na 24 sata letio iz Izraela i vratio se isto veče da bi bio ovdje. To je veliko priznanje. A, u praktičnim stvarima koliko će se to sve odraziti - vidjećemo", rekao je Livne.
NN: Ovdje je bilo toliko značajnih Jevreja i na toliko mjesta su ostavili trag, ali ništa od toga danas u Banjaluci nije vidljivo. Zašto?
LIVNE:Potpuno ste u pravu. Ništa od toga se danas ne vidi. Sinagoge su uništene, jevrejsko groblje ne postoji. I to je jedan od razloga zašto sam ja riješio da pokušamo napraviti taj jevrejski dom, koji u isto vrijeme treba da bude i sinagoga, koja je više simbolična. U planu je da bude jedan mali muzej. Htjeli smo da pokažemo da ovdje postoji jedna mala jevrejska zajednica i da ustaše nisu uspjele da nas potpuno unište.
NN: Kako ste došli na ideju da napravite taj centar?
LIVNE:Moja majka je ugušena u gasnoj komori i spaljena u "Aušvicu". Ona nema grob, nema pomena, nema ničega iza nje. Hram će biti uspomena na nju. Ona je bila religiozna žena i ja sam smatrao svojom dužnošću da prije nego što ja odem s ovog svijeta ostavim nešto za nju. Trag koji ostavljam njoj će biti taj hram. Zajedno sa Zoranom Levijem i doktorom Danonom, koji su imali vrlo velikog učešća u radu, ja moram specijalno da zahvalim tadašnjem predsjedniku Vlade RS Miloradu Dodiku i tadašnjem gradonačelniku Dragoljubu Davidoviću. Bez njih se to ne bi moglo uraditi. Moram još jednom čovjeku da dam vrlo veliko priznanje, to je Ljubo Ćubić, vlasnik "Niskogradnje". On je išao za nama zaista korak po korak. Ta zgrada je ogromna i Ćubić je pristao da nam izgradi tu zgradu, da 25 odsto zgrade pripadne Jevrejskoj zajednici, a ostalo da pripadne njemu jer je on tu zgradu izgradio. To je bio jako povoljan posao za nas. Zbog toga što su oni uradili - biće obilježeni za sva vremena.
NN: Koliko još ima Jevreja u Banjaluci?
LIVNE:Mislim da u Banjaluci ima možda desetina Jevreja koji su članovi Jevrejske zajednice. Znate, kod Jevreja je situacija malo specifična. Jevreji se priznaju po majci, a ne po ocu. Vi znate da ja nisam religiozan, ali mislim da je to dosta pametan jevrejski zakon jer se tačno zna ko je majka, tu nema sumnje! Znači, Jevrej ste ako vam je majka Jevrejka. Ako to uzmemo u obzir, onda tu ima malo Jevreja, jer ovdje su većinom bili miješani brakovi. Naravno, za mene to ništa ne znači. Svako ko smatra da je Jevrej, bilo po ocu bilo po majci, za mene je Jevrej. A ako je dobrovoljno Jevrej, ja smatram da je lud!
NN: Koliko je sama lokalna zajednica u Banjaluci od Drugog svjetskog rata do danas odgovorna što je zaboravila svoje sugrađane Jevreje i njihove žrtve?
LIVNE:Ona je nažalost zaboravila i svoje žrtve, a ne samo jevrejske. U Gradini je bilo najveće stratište Srba, Jevreja, Roma i raznih antifašista, među kojima su bili i mnogi Hrvati i Bošnjaci. Mi smo tamo uradili vrlo malo da bi buduća pokoljenja pamtila šta se desilo. Ja se nadam i ja lično dobar dio svog vremena posvećujem da u školama učimo o tome, da se zna i da uredimo Gradinu da bude dostojna onga što je tamo bilo. To nije samo za Banjaluku. To je u širim razmjerima. Beograd, koji ima mnogo više sredstava od RS, ni toliko godina poslije rata ništa nije uradio. To je žalosno.
Činim velike napore da dovedemo investitore, ali nije lako
NN: Koliko se danas srpski i jevrejski narod zaista poznaju? Koliko ja vidim, sve se svodi na podsjećanja na zajedničku prošlost, i tu sve staje, ne vidim da ima išta dalje od toga.
LIVNE:Imate pravo, apsolutno. Izrazi ljubavi i zajedničke prošlosti, to za mene ne znači ništa. Ja volim praktične stvari. Da vidimo šta možemo uraditi konkretno. Ja ne vjerujem u te izraze, tu nema ničega. Jevrejski narod danas zastupa Izrael. Izrael je centar jevrejskog svijeta, iako većina Jevreja danas ne živi u Izraelu. Jevreja danas u svijetu ima 14 miliona, koliko je bilo i prije holokausta. Trebalo je danas da bude 20, fali onih šest. Odnosi između RS i Izraela su odlični. Ali na političkim, svjetskim razmjerima to ne znači mnogo jer RS nije država, ona nema pravo glasa i ne može puno...
NN: Ali RS je nekoliko puta i te kako pomogla Izraelu, recimo prilikom glasanja u UN-u.
LIVNE:Pomogali su Milorad Dodik i Nebojša Radmanović da bi BiH bila uzdržana pri glasanju u UN-u. RS je tu zadužila državu Izrael. I oni to vraćaju na jako lijep način. Ministar spoljnih poslova Izraela je nekoliko puta bio ovdje. Jedanput je bio zamjenik, sad je drugi put došao zamjenik. On je na 24 sata letio iz Izraela i vratio se isto veče da bi bio ovdje. To je veliko priznanje. A u praktičnim stvarima koliko će se to sve odraziti - vidjećemo. Ja kao privredni predstavnik RS u Izraelu činim vrlo velike napore da dovedemo investitore. Moram reći da je to jako, jako teško. Jer, investitor traži najsigurnija mjesta na svijetu, a BiH se ne može u to računati. Ali mi se trudimo. RS ima jako mnogo prijatelja u Izraelu. Ne znam da li će to biti u mom periodu, ali ja pretpostavljam da će relativno brzo doći do povoljnog razvoja u privredi. Izraelski ambasador gospodin Koen nam isto jako pomaže. Svi zajedno činimo mnogo da pomognemo RS u Izraelu i možda preko Izraela i dalje.
NN: Kako Izrael vidi RS i BiH?
LIVNE:Oni ne znaju šta su RS i BiH. Mi kad idemo u Izrael, ponesemo mapu. I stavimo im mapu i pokažemo - to je bivša Jugoslavija, ovo su republike, ovo je BiH. Djelimično su čuli za Sarajevo zbog Olimpijade. Za Banjaluku - zaključite sami. Ima bezbroj ljudi u Izraelu koji ne znaju da li je Beograd glavni grad Srbije ili Hrvatske, a kamoli Banjaluka. Nažalost.
NN: Kako danas izgleda Izrael? Mi to često doživljavamo skoro isključivo kroz prizmu konflikta Izraelaca i Palestinaca.
LIVNE:Ja nisam nacionalista, ni srpski, ni izraelski, nikakav. Ali Izrael je zaista nešto jedinstveno. Oni su u roku od 70 godina izgradili jednu ultramodernu državu s kojom se zaista mogu ponositi. I sam kad sam u Izraelu često se iznenadim. To je nevjerovatno. To je zemlja koja nema vodu, a sva je zelena. Oni imaju predivne šume. One nisu kao ovdje, prirodne, nego su zasađene. I to su predivne zelene šume. Naravno, nisu tako lijepe kao u BiH. Ovdje je ljepota koja se ne da opisati, samo što mi ne znamo da je koristimo, ali to je sad drugo pitanje. Ali Izrael je predivan, zaista. Tel Aviv sve više liči na Menhetn. Izraelska visoka tehnologija je jedna od najrazvijenijih na svijetu, a Izrael je veličine RS i ima osam miliona stanovnika. Poljoprivreda, za koju nam je ovdje Bog sve dao - zemlju, vodu, sunce, sve, nije iskorištena kako treba, a Izrael iz pustinje izvozi poljoprivredu i sve moguće dok mi ovdje sve to uvozimo.
NN: Zaista, zašto smo mi takvi?
LIVNE:Ovdje nešto ne funkcioniše kako treba, ja imam svoje mišljenje šta, ali to je drugo pitanje. Nisu Izraelci talentovaniji od Srba. Ovdje je izgubljena inicijativa. Ne može se više pravdati komunizmom, prošle su već generacije od toga. Mislim da su Izraelci sposobni zato što stalno nešto pokušavaju. Nešto i ne uspiju, ali oni stalno rade, teško i naporno. Znam da ima ona "Jevreji vladaju svijetom, lako je njima". Ja ne želim polemisati s tim ljudima. Šteta što Jevreji ne vladaju svijetom, jer onda bi Izraelu bilo mnogo bolje!