Intervju

BAJRAMSKI INTERVJU Muris ef. Spahić: Čovjek ne smije da izgubi konekciju sa dragim Bogom

BAJRAMSKI INTERVJU Muris ef. Spahić: Čovjek ne smije da izgubi konekciju sa dragim Bogom
Foto: Jelena Đurđević | BAJRAMSKI INTERVJU Muris ef. Spahić: Čovjek ne smije da izgubi konekciju sa dragim Bogom
Dragan Sladojević

Bajram je lično zadovoljstvo onim što je čovjek postigao u ramazanu, i da to, ako Bog da, bude spreman da primijeni u životu, poručuje Muris ef. Spahić, rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva banjalučkog.

Po njegovim riječima, tu se misli na odnose tokom ramazana prvo čovjeka sa samim sobom, pa sa svojom rodbinom i komšijama, kao i sa dragim Bogom.

"Svaki namaz koji vjernik obavi je u stvari čovjekov razgovor sa dragim Bogom, a ujedno i sa samim sobom", ističe Spahić u bajramskom intervjuu za "Nezavisne" te dodaje da čovjek u životu ne smije da izgubi konekciju sa dragim Bogom.

NN: Muslimani tri dana proslavljaju Ramazanski bajram. U čemu se ogleda značaj ovog praznika?

SPAHIĆ: Značaj Ramazanskog bajrama je prvo u ramazanu. Da bi čovjek na pravi način doživio Bajram, mora prvo da doživi mjesec ramazan, koji je poseban mjesec i u kalendaru i u životu ljudi, jer čovjek tada promijeni praktično kompletan život. Bajram sa sobom nosi osjećaj dostignutog mjeseca ramazana, koji služi da se čovjek prvobitno posveti samome sebi, ali i drugima... Posveti sebi tako da popravi ono što kod njega ne valja, ali i drugima - da razvije dobar odnos, prijateljstvo i bratstvo s onim oko njega, računajući prvobitno na ukućane, rodbinu. Nije dobro da čovjek uđe u mjesec ramazan a da ima pokidane odnose sa komšijama, prijateljima, a pogotovo sa rodbinom. Bajram je na neki način kruna svega toga, da se čovjek raduje zato što je uspio u životu. Ne uspiju svi ljudi u životu. To ovisi od toga kolike je ciljeve čovjek sebi postavio do kojih treba da dođe. Ciljevi ramazana su u stvari post, da se postigne duhovno zadovoljstvo i da drugi budu zadovoljni vama, a onda se uzdate da je i Bog vama zadovoljan.

NN: Šta podrazumijeva pravilno proslavljanje Ramazanskog bajrama?

SPAHIĆ: Nema tu posebnih pravila. To je duhovni osjećaj, a osjećaji kod ljudi nisu isti. Neko to doživi zadovoljan samim sobom. Dova kada se čini, kada se moli Bog, ne čini se za samog sebe, već i za drugog. Cilj vjere i Bajrama i ramazana jeste da kažete: "Bože dragi, daj svima, pa onda daj i meni, jer sam i ja dio određene cjeline". Dakle, Bog je ramazan propisao svim vjernicima, svim koji se odazivaju Božjem pozivu. Znači, kako su ljudi različiti, tako je i osjećaj različit kod ljudi kada govorimo o Bajramu. Naravno, nije dozvoljeno da čovjek sve ono što je tokom ramazana radio odjednom odbaci. Bajram je lično zadovoljstvo onim što je čovjek postigao u ramazanu, i da to ako Bog da bude spreman da primijeni u životu. Tu se misli na odnose tokom ramazana prvo sa samim sobom, pa sa svojom rodbinom i komšijama, kao i sa dragim Bogom. Svaki namaz koji vjernik obavi je u stvari čovjekov razgovor sa dragim Bogom, a ujedno i sa samim sobom. 

NN: Muslimani su prethodno ispostili mjesec ramazan. U čemu je značaj posta?

SPAHIĆ: Post je treći temelj islama. Svaki objekat, da bi opstao, mora imati određene temelje i ja bar do sada nijedan nisam vidio da visi u zraku. Tako isto i post ne treba da visi u zraku. Stub vjere je ramazan, znači imate kelime i šehadet i to je nešto što je lagano uraditi, odnosno izgovorite, svjedočite da je Bog jedan. Onda to svojim djelima morate potvrditi. Jedan od načina ili dijelova potvrde tog šehadeta u stvari je namaz, koji čovjek klanja, a potvrda toga je post, i zekjat i hadž. Znači, to su stubovi vjere, na kojima vjera počiva. Ko je u mogućnosti hadž da obavi, obavezan je da to uradi. Kada je u pitanju zekjat, onaj ko ima višak imovine, dužan je da određeni postotak da. A post se može čak i napostiti za dane koje ste propustili, ili fidiju dati ako ste bolesni, ako ste putnik i tako dalje. Namaz je jedina stvar koja nema zamjene. Ako ste zdravi, klanjate normalno, a ako ste bolesni i ne možete da stojite, klanjate sjedeći. Ako ne možete ni sjediti, onda ležeći. Znači, ne smije čovjek u životu svom da izgubi konekciju sa dragim Bogom, nikada. To Bog dragi traži od nas - pet puta dnevno da se sjetite Boga.

NN: Na Bajram se dijeli i sadaka. Koliko je bitno da u ovim teškim vremenima, kada mnogi od nas ne mogu bez pomoći drugih, svaki dan pogledamo u one koji su bolesni, sami...?

SPAHIĆ: Nažalost, u ovoj zemlji je mnogo takvih, računajući i Banjaluku, grad koji je prilično veliki, lijep, kulturni, univerzitetski. U velikom broju ljudi postoji i veliki broj onih koji su u potrebi. Među starijom populacijom su uglavnom ljudi koji su u penziji, a znamo i sami kakve su penzije, a kakve su potrebe tih ljudi, te koji su troškovi života u većem gradu. Mi znamo da ta penzija uglavnom ne može ni blizu da pokrije ni neke osnovne životne potrebe ljudi, tako da je veliki broj onih koji imaju potrebu. Sadaka se odnosi na cijelu godinu, ne samo za dane Bajrama.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije