Svake godine isti su ili slični nalazi revizorskih izvještaja jer se iste greške i nezakonitosti ponavljaju, upozorava Ibrahim Okanović, glavni federalni revizor.
"Mi smo Balkan i ne poštujemo ni zakone, a kamoli neke niže akte od zakona", ističe Okanović.
Okanović ističe da nijedan od subjekata koji su bili predmet revizije u 2010. godini nije dobio pozitivnu ocjenu. Kao i ranijih godina, glavne zamjerke revizora odnose se na rasipništvo, nepoštivanje Zakona o javnim nabavkama i netransparentno trošenje budžetskih sredstava.
NN: Zbog čega su stalno isti propusti ili nezakonitosti?
OKANOVIĆ: Nezakonitosti se svake godine ponavljaju jer sve zavisi od etičkog kodeksa ponašanja zvaničnika. Ako on ne poštuje svoje radno mjesto, ne poštuje zakon po kojem je postavljen, mi ne možemo tog čovjeka promijeniti. Takvi ljudi se ne popravljaju. Mi vršimo reviziju, a greške i nezakonitosti se iz godine u godinu ponavljaju. Ne možemo kazniti one koji čine nazakonitosti, možemo samo dati preporuku. Izleda da revizija ne može ništa.
NN: Smatrate li svoj posao ponekad beskorisnim?
OKANOVIĆ: Razočaran sam. "Beskoristan" je teška riječ. Razočaran sam jer putujem po cijeloj FBiH. Vidim kao ljudi žive u različitim mjestima, u općinama koje nikada ne dobivaju ništa iz budžeta. Razočaran sam što ti zvaničnici ne odu na teren da vide kako ljudi žive i da i njima nešto daju. Da vide kako ljudi loše žive u Donjem Vakufu, Varešu, Bužimu ili Kalesiji. Da vide zašto je kafa tamo pola marke. Nije Federacija FBiH samo Sarajevo i Mostar.
Kad su počeli ovi nemiri u Libiji i kada su se počeli naši radnici vraćati vidjeli smo koje su firme naše tamo. Svi su se pitali kako su tamo otišli. Toliko ima pametnih ljudi koji su sposobni i koji su našli poslove i tamo zaposlili ljude. Boli me što se takvim firmama ne pomaže da i dalje rade i zaposle još ljudi. Oni zapošpljavaju ljude, oni prave razvoj države. A mi "pomažemo" nekim fiktivnim firmama koje imaju po jednog ili dva uposlenika i pravimo nezakonite radnje da bismo pomogli sebi.
NN: Kakav bi mehanizam trebalo uspostaviti da se konačno preporuke ravizora počnu primjenjivati?
OKANOVIĆ: Mi revizori stalno govorimo o sustavu internih revizija. To se ne poštuje i te procedure uopšte ne postoje. Ali mi smo Balkan i ne poštujemo ni zakone, a kamoli neke niže akte od zakona. Tu je problem u javnim institucijama jer nema uvođenja interne revizije. Mi o tome deset godina govorimo, a te se revizije ne mogu uvesti.
NN: Da li očekujete da nova vlast uvede ove mehanizme?
OKANOVIĆ: Ma to je stalni posao svake vlasti. Svaki dosadašnji ministar finansija je to trebalo da uradi. Ali neće. Zaključak je da neće, da im nisu potrebne interne revizije institucija i ministarstava jer će ih ometati. Osim internih revizija, potrebno je da Parlament ne gleda ministre kroz stranku, već kao ministre koji treba da poštuju zakone. Parlament treba da opomene ministre ukoliko čine nepravilnosti bez obzira na to iz koje su stranke. Ima raznih vrsta sankcija, od javne opomene, pismene opomene pa do smjene. Teško je očekivati da će neko sam podnijeti ostavku i reći "nezakonito sam dijelio sredstva pa ću podnijeti ostavku".
Korupcija se toliko proširila da mi ne cijenimo ta budžetska sredstva. Ne cijenimo ih jer smo izgubili naš moral. Korupcija može nastati iz državnih sredstava, a ne iz moje ili vaše plate.
NN: Da li pamtite ikad u svom mandatu da je neko istražio u policiji i tužilaštvu revizorske izvještaje i da je neko od zvaničnika zbog izvještaja odgovarao?
OKANOVIĆ: U ovom našem periodu u zadnjih deset godina odgovaralo je puno ministara, zvaničnika i direktora firmi koji su bili najčeša meta istraga. Koliko pamtim u ovih deset godina malo je osuđenih. Čini mi se da su dvojica ili trojica osuđena kaznom zatvora zbog velikih nezakonitih radnji. Ostali su oslobođeni, u šta ja dalje ne mogu ulaziti.
NN: Šta revizori mogu učiniti osim upozoravanja?
OKANOVIĆ: Na kraju svog izvještaja mi pošaljemo preporuke i tražimo da nam se po zakonu u dva mejseca kaže šta je urađeno po našim preporukama.
Postoje oni koji to odmah riješe i isprave pogreške i njih je, naravno, najmanje. Druge institucije prave programe i sve jasno naznače, ali ti se programi ne ispune ni 10 posto. Postoje korisnici koji ne razumiju preporuke i kako da to poprave. Najgori su oni, a njih ima najviše, koji izvještaj stave u ladicu i ništa ne rješavaju.
Mi ne možemo ništa uraditi, ali da ove institucije imaju nadzor iznad njih, puno bi lakše bilo. Da je parlament malo jači da im naredi. Da ih Parlament proziva šta su uradili, a šta nisu, gdje su potrošili sredstva. To bi bilo dobro i bilo bi makar malo više odgovornosti. Po našem zakonu Parlament može subjektu revizije koji je dobio negativan izvještaj smanjiti sredstva za sljedeću godinu, ali to se ne primjenjuje.
NN: Jesu li revizori pod pritiskom zbog otvorenog iznošenja problema?
OKANOVIĆ: Nisu pritisci te vrste da nama neko prijeti ili nam govori šta da radimo. Ali postoje drugačiji pritisci. Ne daju nam prostoriju gdje ćemo raditi kad dođe revizor. Ne daju mu čovjeka s kojim će raditi, nema pristupa papirima. Na sve načine se opstruiše rad revizora.
NN: Mnogi zvaničnici se žale na Zakon o javnim nabavkama, za koji kažu da je loš, da je kočnica u razvoju te da ga je teško ne kršiti?
OKANOVIĆ: Svaki zakon ima nedostatak ali je svaki zakon dobar. Ovaj zakon o javnim nabavkama je odličan, samo ga treba primjenjivati. Njima je problem ako su unaprijed odredili koga treba izabrati pa im zakon koči naštimani izbor.