Bej Feng, zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD za odnose s javnošću i javnu diplomatiju, oduševljena je dugotrajnom i istrajnom podrškom SAD koju pruža BiH, te rezultatima te podrške.
Fengova, koja je boravila u kratkoj posjeti BiH, gdje se upoznala sa projektima koje SAD u okviru javne diplomatije provode u našoj zemlji, u intervjuu za "Nezavisne" govorila je i o svojoj respektabilnoj karijeri, tokom koje je 11 godina radila kao reporter. Izvještavala je za američke medije iz Kine, a pratila je i ratove u Afganistanu i u Iraku. Zanimljiva sagovornica, koja osim diplome Harvarda ima i položen smeđi pojas iz kung-fua, kaže da svojom mladolikom pojavom inspiriše mlade ljude da mogu postići što žele.
NN: Vi ste mlada osoba koja je na relativno visokoj poziciji u administraciji SAD. Možete li nam objasniti koncept javne diplomatije?
FENG: Moj posao je da nadgledam šta sve naše ambasade u Evropi rade u oblasti javne diplomatije. Sve što ima veze sa odnosima sa ljudima ja pokrivam. U BiH sam htjela da dobijem osjećaj šta mi to radimo na terenu. Drago mi je da vidim kakve mi to programe radimo. Jedan od ciljeva je da pokušavamo da spojimo studente i učenike sa njihovim učiteljima, gdje oni dobiju priliku da provedu sedmicu dana u BiH ili da studenti iz BiH idu u SAD. Razmjenom studenata mi tim mladim ljudima dajemo priliku da steknu iskustva, a koristimo to i da promovišemo međuetničku pomirbu ovdje u BiH. Koristimo resurse SAD da bismo podstakli da razgovaraju jedni sa drugima.
Imamo takve projekte koji podvlače zajedničke vrijednosti koje dijelimo. Ponekad je teško komunicirati na najvišem nivou među vladama ili državama i upravo je bitno stvoriti tu osnovu među običnim ljudima koji će imati bolje razumijevanje jedni drugih.
NN: Prvi put ste u BiH. SAD su u našoj zemlji s projektima podrške slobodnim medijima, stipendiranju studenata, rezmjene studenata i projektima podrške demokratiji već dugo prisutne. Koliko su ti projekti u BiH bili uspješni?
FENG: Bila sam oduševljena koliko su naši projekti rašireni i kolika je bila naša predanost u smislu pružanja podrške BiH. Teško bi bilo reći šta bi se desilo da mi nismo bili prisutni ovdje, da nismo uložili resurse koje smo ulagali proteklih godina. Impresionirana sam predanošću i spremnošću ljudi u BiH da ne odustaju i da se kreću naprijed. Tu mislim i na pojedince i na nevladine organizacije, na studente, na obične ljude sa kojima smo radili u BiH. Ono što smo mi uradili učinilo je veliku razliku.
Oduševljena sam predanošću ljudi u BiH da ne odustaju. Tu mislim i na pojedince i na nevladine organizacije, na studente i na obične ljude, kaže Fengova
NN: Vi ste mlada i uspješna žena u američkoj administraciji. Možete li se Vi smatrati klasičnim predstavnikom nove politike SAD koja ženama želi dati veći udio u vlasti?
FENG: Jedan od velikih prioriteta državnog sekretara SAD Hilari Klinton je da radi na pravima žena širom svijeta. Međutim, u SAD imamo dosta izazova. Prvo sam radila u novinarstvu, gdje imam 11 godina iskustva. Bila sam u Afganistanu i Iraku, međutim, sada radim za Stejt department. Dosta ljudi bude iznenađeno kad me sretne. Misle da sam mlada jer izgledam mladoliko. Ponekad zbog toga ljudi ne žele da me shvate ozbiljno. Postoje i dobre strane toga, jer kad putujem, kad razgovaram s mladim ljudima, pokušavam da im poslužim kao inspiracija. Ukoliko oni žele da postignu nešto u životu, ja im kažem da mogu to da urade.
NN: Imali ste respektabilnu karijeru kao novinarka. Zašto ste napustili novinarstvo i prešli u Vladin sektor?
FENG: To je bila kompleksna i teška odluka. Smatrala sam iz više razloga da je novinarstvo bila savršena karijera za mene. Mogla sam da se bavim istraživanjem svijeta. Imala sam priliku da budem i prevodilac ljudskih priča, da prenosim priče raznih ljudi publici u SAD. Imala sam priliku da se upoznam sa mnogo ljudi, da putujem, da slušam o njihovim perspektivama. I dalje smatram da radim istu stvar samo iz malo drugačije perspektive.
NN: Izvještavali ste iz Pekinga, pratili ratove u Afganistanu i Iraku. Ratno novinarstvo obično je "muška" teritorija. Kako ste uopšte ušli u ratno novinarstvo?
FENG: Počela sam kao dopisnik iz Pekinga. Nakon terorističkih napada u SAD 11. septembra 2001. godine željela sam da odem u Afganistan. Kada sam čula da SAD planiraju akciju u Afganistanu, ja sam odlučila da tamo otputujem sa jednim kolegom, a o tome nisam ništa rekla svom uredniku. Putovali smo preko zapadne Kine, Uzbekistana, Tadžikistana, Kirgistana i tu se našao veliki broj novinara koji su išli u Afganistan.
Jedan od velikih prioriteta Hilari Klinton je da radi na pravima žena širom svijeta
NN: Niste išli sa vojskom SAD?
FENG: Ne. U to vrijeme su jedino specijalci SAD bili na sjeveru Afganistana i oni nisu željeli imati posla s novinarima. U tom trenutku smo bili uz sjevernu alijansu i oni su nam pomogli da pređemo u Afganistan. Bili smo nezavisni i radili smo ono zbog čega smo došli. Bio je to jako zanimljiv dio mog života. Voljela sam da prenosim priče običnih ljudi. Mislila sam: "Evo, sad razgovaram i slušam priču jedne žene koju niko na svijetu ne bi čuo."
NN: Kako ste probili svoj put kao mlada ženska ratna reporterka? Vjerovatno vam smeđi pojas kung-fua nije odmogao?
FENG: (Smijeh) Što se tiče kung-fua, počela sam se time baviti tek nakon posla u Afganistanu. Da se mogu odbraniti ukoliko dođem u tu situaciju. Problemi sa kojima se susrećem u karijeri kao žena novinar ili žena diplomata su poprilično slični. Ima izazova. Ponekad vas ljudi ne shvataju ozbiljno. Ali iz toga se može izvući nešto pozitivno, jer je tako lakše prići ljudima. Dobijam priliku da mi se otvore da bi mi ispričali svoje priče. Slično nastupam i kao diplomata.