Međunarodna zajednica je često griješila u BiH, a bh. političarima je ona često služila kao izgovor da rade manje, rekao je Bose Hedberg, odlazeći ambasador Švedske u BiH.
On tvdi da se mnogi političari u BiH samo deklarativno zalažu za ulazak u EU, dok to u stvari ne žele.
"Moj je utisak da bi neki političari u BiH mogli izgubiti moć i privilegije ako BiH postane članica EU i mislim da neuspjehe u reformama treba posmatrati kroz tu prizmu", rekao je on.
NN: Kako biste ocijenili Vaših pet godina na dužnosti ambasadora u BiH?
HEDBERG: Upravo sam razgovarao sa predsjednikom NS RS Igorom Radojičićem i on mi je ispričao priču drugog ambasadora: "Prvu godinu pokušavaš razumjeti BiH. Drugu godinu misliš da razumiješ. A treću razumiješ da u stvari ništa ne razumiješ. A ja sam ovdje pet godina i mislim da vam je potrebno solidno znanje istorije, politike i prava da biste razumjeli BiH i zapadni Balkan. I nekad me to isfrustrira da tokom mog boravka i nije bilo velikog napretka, osim onog oko dobijanja bezviznog režima. Drugi primjer je nedavna "revolucija beba". Mislim da su ti protesti, koje su podržali mnogi dijelovi BiH, spontana jer je pravo na matični broj osnov za uživanje mnogih drugih prava. Sada se govori da izbori 2014. neće biti u skladu sa međunarodnim standardima, jer nema rješenja za odluku "Sejdić i Finci" iz 2009. Ne mogu spekulisati o tome kakav će efekat to imati. Čuo sam i argumente i da izbori 2010. nisu bili sprovedeni po tim standardima.
NN: Mi u BiH imamo izreku: Ljudi zaslužuju vlast kakvu imaju. Jer, ako ljudi stvarno žele promjenu, političari će morati to da slušaju...
HEDBERG: Slažem se. Ova zemlja je puna partija, a izgleda da samo sedam do osam dođu u poziciju da vladaju. Zašto druge partije to ne mogu? Mislim da se mnogi glasači, kao, uostalom i neki lideri, i dalje ograničavaju etničkim principima. Nisu ni bez osnova tvrdnje onih koji kažu da je BiH i dalje "etnokratija". Zato je alternativi tako teško da se probije.
NN: Ja mislim da svaka nacija prolazi kroz "pubertet" i da u toj ranoj fazi moraju proći i fazu nacionalizma prije nego što uđu u "zreliju fazu". Ali zato što je međunarodna zajednica uvijek imala ogroman uticaj, mislim da mi u BiH nikad nismo bili u prilici da pređemo taj nacionalizam do kraja i tražimo neka druga rješenja.
HEDBERG: Da. Mislim da je to objašnjenje i zašto civilno društvo nije toliko razvijeno. Treba vremena za to. Mislim da političari treba da imaju sluha za ono što ljudi žele i da njihovu podršku iskoriste na pravi način.
NN: Možda zvuči ružno, ali šta ako ljudi ovdje žele jake nacionalne lidere, a političari samo rade ono što ljudi od njih očekuju?
HEDBERG: Ja mislim da međunarodna zajednica nije uvijek imala lak zadatak, niti je uvijek bila dobro koordinisana, kao što nam nedavna prošlost jasno pokazuje. Jer dok smo tražili od BiH da govori jednim glasom, naš glas, uključujući i glas EU, nije bio uvijek jasan ili nije dolazio na vrijeme. Reforma policije 2008, recimo, to pokazuje. Ali mislim da bismo lakše postigli cilj da priznamo greške i počnemo stvari posmatrati pragmatično.
NN: Uzmite primjer OHR-a - oni su uklanjali demokratski izabrane ljude sa njihovih pozicija. Ne želim reći da su to bili dobri ljudi, ali OHR je time podrio nade ljudi u demokratiju - mi nekog izaberemo, a oni ga uklone!
HEDBERG: Pogledajte šta se dešava u Egiptu. Pitanje ostaje: Da li je ikada u redu ukloniti demokratski izabrane političare? I u Alžiru, prije Egipta, isto pitanje. To ostaje enigma. Na neki način međunarodna zajednica je dio problema u BiH. Njena prisutnost jeste stvorila ovisnost, ali i izgovor lokalnim političarima da se manje trude. OHR je još tu. Godine 2007. Savjet za sprovođenje mira (PIC) donio je 5+2 uslova za zatvaranje OHR-a, ali malo ih je ispunjeno.
NN: O tim uslovima niko više ni ne govori...
HEDBERG: Tačno. I sad imamo slučaj "Sejdić i Finci". EU i Savjet Evrope imaju i pravno i političko pravo da traže od BiH da popravi Ustav. Svjesni smo koliko je to teško. Onda, imamo pokušaje reforme FBiH, kojoj svakako treba reforma. Inicijativa je dobra i razumne preporuke Ekspertske grupe su podnesene Parlamentu FBiH prije početka ljeta. Neki političari žele više, neki manje. Sada su, koliko sam shvatio, preporuke na razmatranju u kantonima. Ne znam kada će se njima formalno pozabaviti parlament.
NN: Ne znam zašto je toliko teško međunarodnoj zajednici reći da je pravila greške u BiH i uvijek odgovornost prebacuje na nas?
HEDBERG: Ne treba se plašiti priznavanja grešaka. Niko nije bezgrešan. Treba raditi zajedno i kretati se prema naprijed. Ali napredak je spor. Možda će zvučati kritički i nediplomatski na kraju mog mandata, ali reći ću to: Moj je utisak da bi neki političari u BiH mogli izgubiti moć i privilegije ako BiH postane članica EU i mislim da neuspjehe u reformama treba posmatrati kroz tu prizmu. Nekad je suština neuspjeha političke prirode, nekad je nešto drugo u pitanju. Ali reforme ka EU moraju biti sprovedene u skladu sa demokratskom praksom. Pravo je pitanje, ako 70 odsto ljudi želi u EU, zar ne bi trebalo to da želi barem toliko političara, i da se ponašaju u skladu s tim?
Šveđanima su se ratovi smučili
NN: Švedska nije oduvijek bogata zemlja, i vi ste imali mnogo ratova. Kako ste to sve prebrodili i postali uspješna zemlja?
HEDBERG: Mnogo godina sam živio u Strazburu. Kada odete do planina Vosges, naći ćete ruševine starih dvoraca od kojih je ostalo samo nekoliko zidova na kojima često nalazite natpise: "Spalile švedske trupe 1630". Nakon mnogo vijekova sukoba i ratova, Šveđanima su se jednostavno smučili ratovi. Negdje oko 1860. donijeli smo pragmatičnu odluku da budemo neutralni u budućim konfliktima i ta politika nas je držala van Prvog i Drugog svjetskog rata i omogućila nam da budemo sigurna luka za izbjeglice iz susjednih zemalja. Zahvalni smo što smo mogli da ostanemo izvan ratova i mislim da to dijelom objašnjava našu spremnost da pomažemo drugima. Mi smo jedna od rijetkih zemalja koja jedan odsto BDP-a odvaja za razvoj u različitim dijelovima svijeta. I mi ćemo nastaviti pomagati i BiH.