Šokirani smo obustavljanjem istrage protiv 455 lica bošnjačke nacionalnosti koja su počinila zločin nad Srbima u 17 logora od opštine Ilidža do opštine Hadžići, rekao je u intervjuu "Nezavisnim" Branislav Dukić, predsjednik Saveza logoraša RS.
Istakao je da je procjena da njegovo udruženje ima oko 50.000, mada je zvanično zavedeno mnogo manje ljudi.
"Sa potvrdom MKCK ima nas 17.500 registrovanih. Međutim, ima ljudi koji se nisu registrovali. Imamo žene koje su bile izložene raznim torturama i silovanjima koje nisu željele iz ponosa ili sramote da se jave. Ovih dana smo ustanovili i njihovu sekciju", rekao je Dukić.
NN:Kako komentarišete naredbu o obustavljanju istrage?
DUKIĆ:Šokirani smo obustavljanjem istrage protiv 455 lica bošnjačke nacionalnosti koja su počinila zločin nad Srbima u 17 logora od opštine Ilidža do opštine Hadžići. Na tako malom prostoru od nekih dvadesetak kilometara imali ste 17 logora. U Sarajevu ih je bilo 126. Ne znam da li je i u jednom ratu ikad na tako malom prostoru bilo toliko logora. Čak su nekim logorima davali imena visokih funkcionera. Jedan od logora zvao se "Alija Izetbegović". Da li je to multietnička i multikulturalna BiH? Države BiH sa ovima i ovakvima nema niti može biti. Suživota na ovakav način ovdje nema.
NN:Ipak, znate da ima mnogo osporavanja za postojanje toliko logora. Na osnovu čega možete tvrditi da se radi o tom broju?
DUKIĆ:Kada smo osnivali naše udruženje, onda smo uveli neke kriterijume, ko može biti logoraš i koja mjesta mogu biti logori. Onda smo uveli da logoraš može biti lice koje je pismeno registrovano u Međunarodnom komitetu Crvenog krsta ili da ima potvrdu da je razmijenjeno posredstvom jedne ili druge vojske. To su obično bili vojnici koji su zarobljavani s jedne i sa druge strane. S obzirom na to da su u tim slučajevima razmjene išle jako brzo, rijetko su oni bili registrovani kod Međunarodnog komiteta. Kod civila to je išlo znatno sporije. Imamo slučajeva da su civili ležali čitav tok rata na svim stranama. Dakle, ove potvrde MKCK nam služe i kao potvrde da je postojao logor i da je osoba bila logoraš.
NN:Neki mediji su osporavali da ste Vi bili logoraš. Imate li Vi možda neku od tih potvrda?
DUKIĆ:Bilo je sramnih medijskih napada na mene. To je valjda da se pokaže kako su oni čisti i nisu imali logore i da niko kod njih nije ni stradao. Evo, ja ću vam pokazati moje dokumente. Iz njih možete vidjeti istinu. Imam potvrdu MKCK, evo, fotografišite je. Imam i presudu Vojnog suda iz kasarne "Viktor Bubanj" koju je potpisao Amir Jaganjac, koji je ovih dana dao ostavku na članstvo u Visokom sudskom i tužilačkom savjetu!
Znate li da su stanari koji su živjeli u blizini kasarne "Viktor Bubanj", Bošnjaci, govorili da su slušali jauke i vapaje iz te zgrade
NN:Kako je izgledao taj dolazak MKCK u logor?
DUKIĆ:Došli su jedan dan i pitali da im kažemo kako se zovemo. Kad im kažemo kako se zovemo, onda oni idu u upravu logora i zahtijevaju da im se daju naši dokumenti. Onda su službeno zaveli sve ljude. I rekli su nam: "Dolazimo za sedam dana ponovo. Ne bojte se. Ostaćete na životu." Onda kad dođu ponovo pitaju: "Je li vas tuku?" Mi ili ćutimo ili kažemo da ne tuku, jer ovi gledaju. Onda oni kažu: "Zavratite košulju." Onda su gledali koga tuku. Poslije toga smo znali da smo sigurni i da nam više ne smiju ništa.
NN:Koliko Vaše udruženje broji članova?
DUKIĆ:Nas praktično ima na svim kontinentima, od Amerike pa do Australije. Do sada sa potvrdom MKCK ima nas 17.500 registrovanih. Međutim, nas ima mnogo više, procjenjujemo negdje oko 50.000. Ima ljudi koji se nisu registrovali. Imamo žene koje su bile izložene raznim torturama i silovanjima, koje nisu željele iz ponosa ili sramote da se jave. Ovih dana smo ustanovili i njihovu sekciju.
NN:Koje korake ćete sad preduzeti? Sjećam se da ste čak jednom prijetili protestima pred Tužilaštvom BiH u Sarajevu.
DUKIĆ:Više puta smo ih molili, da ne kažem preklinjali. Tražili smo pravdu i pravičnost kod tih ljudi i tog suda. Reći ću vam sad nešto: Mi smo se bili čak i obradovali misleći da ti ljudi koji upravo rade u zgradi u kojoj sam ja ležao, to je kasarna "Viktor Bubanj", i u koju smo pokušali da postavimo spomen-ploču, da će suditi pravedno. Podsjećam da je kroz taj objekat prošlo 5.000 Srba, mahom civila. Tu je ubijeno 70 ljudi, a za 30 se još traga. Znate li da su stanari koji su živjeli u blizini, Bošnjaci, govorili da su slušali jauke i vapaje iz te zgrade? Mi smo došli i do tadašnjeg visokog predstavika Pedija Ešdauna i rekli mu sve što smo prošli. On nije mogao na to ništa drugo reći nego je rekao neka im sude u toj zgradi, radi svoje savjesti, bolje će suditi. Nažalost, sudije i tužioci su na svojoj savjesti pali, i to baš u toj zgradi i ne sude onima koji su nas mučili i ubijali. Oni sude samo Srbima. Uhapsili su čitav vojno-politički vrh Srbije, RS, RSK. Suđenja Bošnjacima i Hrvatima gotovo da nije ni bilo. Takva BiH ne može opstati. Nećemo mi odustati. Ali ne vrijedi štrajkovati i nositi vijence da ih onda oni šutaju, kao što su radili na Tuzlanskoj koloni. Od njih ne vrijedi tražiti pravdu. Hoće da nas ubijede da 126 logora tu nikad nije bilo.