Branko Perić, sudija Suda BiH, u prvom intervju koji daje u svojstvu sudije kaže da je slučaj s njegovim pismom zbog kojeg Apelaciono odjeljenje Suda BiH traži njegovu odgovornost primjer nesposobnosti najviših pravosudnih institucija da provode sistem samoedukacije.
"Žalosno je da jedan sud od 50 sudija nema zbornik vlastite sudske prakse, da na svojoj internet stranici nema naučne radove svojih sudija, da ne donosi pravna mišljenja i pravne stavove koji bi mogli drugim sudijama u sistemu pomoći u dobroj primjeni prava i da o njegovoj praksi ne postoji nikakav trag osim presuda", kaže Perić.
On ističe da su i politika i pravosuđe našli identičnu formulu da brane vlastite pozicije i profitiraju od frazeologije.
"Politika kritikuje pravosuđe, a ne nudi rješenja. Pravosudni sistem se brani frazama o ugrožavanju nezavisnosti, a ne daje rezultate", kaže Perić.
NN: Kako je došlo do traženja Vaše odgovornosti zbog toga što ste sudijama skrenuli pažnju na uvođenje nove prakse?
PERIĆ: Upozorio sam kolege na različite prakse u istim slučajevima (slučajevi "Damjanović" i "Osmić") i na neke nove pravne stavove koji predstavljaju problematično odstupanje od procesnih pravila koja predstavljaju tradiciju krivičnog procesnog prava. Smatrao sam da tako ozbiljna pravna pitanja treba rješavati u dijalogu svih sudija na opštoj sjednici, što je takođe pravna tradicija evropskog prava. Umjesto da se ozbiljno zamisle nad problemima vlastitog kredibiliteta, kolege s Apelacionog odjeljenja su zatražile moju odgovornost zbog komentarisanja njihovih odluka na "neprimjeren način".
NN: Da li Vas je iko od kolega sudija podržao?
PERIĆ: Kolege nisu imale priliku da iznesu svoje mišljenje. I kome da ga iznesu kad Apelaciono odjeljenje odbija da s kolegama razgovara o pravnim pitanjima? A u Apelacionom odjeljenju sjedi i predsjednica Suda.
NN: Prvostepene presude se često ukidaju. O čemu se tu radi?
PERIĆ: Od kolega sam saznao da su prošle godine po žalbama ukinute gotovo sve prvostepene presude Odjela za ratne zločine i da su tražile da se o tome razgovara. To je ozbiljan problem. Suđenje se odvija pred prvostepenim sudom. Apelacija razmatra žalbu i ne vidi ljude. Zašto Apelaciono odjeljenje nema povjerenje u svoje kolege? To diskredituje i sudije i sud. Kako je moguće da sve presude prvostepenog suda imaju takve nedostatke da se moraju ukidati i voditi novo suđenje? Ako je to zaista tako, onda Apelaciono odjeljenje mora otvoriti taj problem i razgovarati sa sudijama prvog stepena. Ako te sudije ne znaju da rade svoj posao, onda se postavlja pitanje kako su izabrane.
NN: Šta pokazuje Vaš slučaj?
PERIĆ: Slučaj s mojim pismom je primjer nesposobnosti najviših pravosudnih institucija da provode sistem samoedukacije kako bi se razvijala praksa. Žalosno je da jedan sud od 50 sudija nema zbornik vlastite sudske prakse, da na svojoj internet stranici nema naučne radove svojih sudija, da ne donosi pravna mišljenja i pravne stavove koji bi mogli drugim sudijama u sistemu pomoći u dobroj primjeni prava i da o njegovoj praksi ne postoji nikakav trag osim presuda. Svaki sudija u ovoj zemlji zna za biltene sudske prakse vrhovnih sudova u kojima se objavljuju pravna mišljenja i pravni stavovi, kao što zna da se do njih dolazi na opštim sjednicama, odnosno kolegijima sudija.
NN: Koliko je normalno da u jednom sudu sude i prvostepeni i žalbeni sud?
PERIĆ: Na taj problem sam upozorio u jednom članku još 2006. godine. Detaljno sam izložio probleme u strukturi Suda BiH i vrlo precizno objasnio zašto je potrebno osnivanje posebnog apelacionog suda. Tada je predsjednica Suda zakazala opštu sjednicu i našla sudije koji će me osuditi i moj članak proglasiti "pokušajem rušenja Suda". Među tim sudijama su i sudije koje i danas traže moju odgovornost. Tada mi je prigovoreno zašto o tome nisam pokrenuo raspravu među sudijama! Sada mi se prigovara što sam zatražio raspravu među kolegama!
NN: Često je protiv Vas vođena medijska hajka, pa između ostalih i zbog tog osnivanja apelacionog suda?
PERIĆ: Nakon tog članka je osmišljena medijska kampanja u kojoj sam javno predstavljan kao "Dodikov čovjek na tajnom zadatku da ruši Sud BiH". Mogli ste da primijetite da Sud nikada nije reagovao na napade na svog sudiju. Ta činjenica objašnjava ko stoji iza tog medijskog projekta. Evo, danas vidite da je trebalo da prođe šest godina da neko iz Brisela kaže da je neophodan apelacioni sud. Tako ćemo, izgleda, čekati još šest godina da neko iz Brisela kaže da o promjeni prakse treba prethodno da razgovaramo na kolegijima sudija. To je dokaz naše nekompetentnosti, prije svega nekompetentnosti ljudi koji upravljaju institucijama i sistemom.
NN: Gdje je onda izlaz?
PERIĆ: Ne vidim izlaz. Nekompetentni ljudi su blokirali reformske procese. Sistem se uspavao. Nezavisnost se pretvorila u svoju suprotnost. Nema novih ideja, nema kreativnosti, nema dijaloga sa druge dvije vlasti... Postoji samo ogoljena fraza o "ugrožavanju nezavisnosti". Politika i pravosuđe su našli identičnu formulu da brane vlastite pozicije i profitiraju od frazeologije. Politika kritikuje pravosuđe, a ne nudi rješenja. Pravosudni sistem se brani frazama o ugrožavanju nezavisnosti, a ne daje rezultate. Pogledajte šta rade udruženja sudija i tužilaca! Ne zna se za njih. Najavljuju se novi zakoni o izboru tužilaca, a oni ćute. Kao da ih se ne tiče.
NN: To znači da reforma nije uspjela?
PERIĆ: Reforma je postigla veliki uspjeh kada su u pitanju uslovi rada i tehnička opremljenost pravosudnih institucija. To je ogroman napredak. Zakazao je "subjektivni faktor", što bi rekli komunisti. Kao da smo očekivali da će sa donacijama stići i pamet. Za novu filozofiju rada su, izgleda, potrebni novi ljudi.
NN: Sud BiH često posjećuju ambasadori stranih zemalja. Da li je to normalno?
PERIĆ: Ne znam da li je normalno, ali sam siguran da to više šteti pravosuđu nego što mu koristi. To šalje poruku da strane vlade utiču na Sud. Tačno je da vlade mnogih zemalja pomažu Sud BiH. Neke vlade su dale značajnu pomoć za rekonstrukciju i opremanje Suda. Ima logike da ambasador posjeti sud u koji je uložen značajan novac. Ali, mi imamo često posjete čiji cilj nije vidljiv ili se ne objasni. Prošle godine je u jednoj sedmici nekoliko ambasadora posjetilo Sud BiH s objašnjenjem da se daje podrška Sudu. To nije dobra podrška pravosuđu. Ambasadori zemalja koje pomažu pravosuđe mogu da razgovaraju sa članovima VSTS-a i tamo podržavaju reformu, ali ne treba da se pojavljuju u sudovima. Donatorska pomoć ne bi trebalo da ugrožava neke principe nezavisnosti.
NN: Hoćete li i zbog ovog intervjua biti pozvani na odgovornost?
PERIĆ: Predsjednica Suda je protiv mene podnosila disciplinske prijave više puta. Sve su odbačene. Predsjednik koji neosnovano tužaka svoje sudije trebalo bi da zbog toga bude odmah razriješen. Vjerujem da slijedi još jedna disciplinska prijava. Medijsko istupanje sudija zaista nije uobičajeno. Da sam imao priliku da ovo kažem pred kolegama na opštoj sjednici, vjerovatno danas ne bih razgovarao s vama. Ovo je prvi intervju koji dajem u svojstvu sudije. Pristao sam na to zbog toga što se vaša pitanja tiču funkcionisanja pravosudnog sistema i što građani imaju pravo da znaju kako rade sudovi i kako se upravlja pravosudnim institucijama.