Dragoljub Davidović, gradonačelnik Banjaluke, kaže da je ponosan što je 12 godina bio prvi čovjek grada, te da se grad na Vrbasu niti u jednom segmentu ne može porediti danas i prije 12 godina.
"Banjaluka je bila u jednom velikom zastoju, jednoj stagnaciji u vrijeme kada sam došao i to je bilo poprilično zabrinjavajuće i teško stanje. Bez svojih saradnika i podrške, kako Skupštine grada, tako i ostalih ljudi, ne bismo ništa mogli napraviti", kazao je Davidović.
On ističe da mu je možda najviše žao što u vremenu dok je bio prvi čovjek grada nije realizovan projekat termoelektrane - toplane, za šta su bili stvoreni svi preduslovi, a čak je taj projekat, tada vrijedan oko 250 miliona KM, bio na vrhu prioriteta kada je u pitanju energetski sektor u RS.
"Pomoću te termoelektrane - toplane bilo bi obezbijeđeno kvalitetno grijanje u narednih 50 godina i imali bismo možda duplo jeftinije grijanje nego danas. Nažalost, nije bilo razumijevanja odbornika i mnogi su to odbili", naglasio je Davidović.
On ističe da su prvi ljudi grada, države, pa čak i institucije izloženi raznim pritiscima, te da neki misle da mogu raditi sve, da mogu uzeti i ono što im ne pripada.
"Jedino vlasti i sistem treba da budu barijera tome. Živimo u vremenu tranzicije, gdje smo promijenili politički, ekonomski i društveni sistem. Sada se uhodavamo u funkcionisanje u tom sistemu. Mnogo toga treba još da se nadogradi da bi sistem funkcionisao", kazao je Davidović.
Aktuelni gradonačelnik kaže da Slobodan Gavranović, kandidat SNSD-a, stranke iz koje i on dolazi, ima njegovu podršku, ali da mu je savjetovao da se dobro čuva poltrona, kojih ima mnogo.
Govoreći o projektima na koje je najviše ponosan, Davidović kaže da ih ima mnogo, te da je Banjaluka u posljednjih 12 godina doživjela preporod i da je danas među najprosperitetnijim zajednicama u BiH.
NN: Možete li napraviti neku paralelu Banjaluke od prije 12 godina i danas?
DAVIDOVIĆ: Banjaluka od prije 12 godina i danas ne može se porediti i mislim da dijelim mišljenje s mnogima. Banjaluka onda i danas su dva potpuno neuporediva grada. Sanirali smo posljedice rata, grad je bio u jednoj velikoj stagnaciji i bilo je poprilično zabrinjavajuće stanje. Trebalo je spustiti tenzije koje su u Banjaluci realno postojale. Morali smo je otvoriti i dokazati ljudima ko smo i šta smo, a Banjaluku vratiti na poziciju koja joj pripada, što nije bilo nimalo lako. Banjaluka danas znači nešto i u evropskim razmjerama. Sjetimo se kakvo je bilo vodosnabdijevanje u gradu i kakav je bio sistem prikupljanja otpadnih voda, tada niko nije mogao garantovati da danas cijeli grad neće biti bez vode. Danas je to stabilno jer smo se na početku opredijelili za sistemski pristup svemu. Toplifikacioni sistem isto tako, sada ima problema, ali on funkcioniše. Održavanje javne higijene i upravljanje otpadom takođe dobro funkcionišu i danas je Banjaluka jedan od najčistijih gradova, ne samo u ovom dijelu Evrope, nego i u cijeloj Evropi. Javni prevoz je bio u potpunom haosu, danas je sređen, kao i javna rasvjeta. Oko Banskog dvora je bio mrak, a da ne govorimo o udaljenim područjima. Uređen je i sistem saobraćaja i uvođenje sistema parkiranja. Kada je u pitanju seosko područje, izgradili smo preko 1.000 kilometara puteva, sisteme vodosnabdijevanja. Kada je u pitanju putna infrastruktura, skoro smo pri kraju tog definitivnog rješenja. Izgradili smo dva mosta, u "Trapistima" i kod "Incela", Olimpijski bazen, "Akvanu", preko 70 ambulanti porodične medicine, više objekata mjesnih zajednica i prijemnih kancelarija itd.. Osnovali smo nekoliko institucija kao što su Dom zdravlja, Turistička organizacija, Centar za socijalni rad, Razvojnu agenciju, Centar za razvoj sela, vratili smo komunalna preduzeća pod okrilje grada. Osposobili smo i iznova napravli sistem civilne zaštite. Nismo imali hram Hrista Spasitelja i mnoge druge objekte.
NN: Kada je u pitanju sljedeći mandat gradonačelnika, šta treba da bude prioritet, odnosno koje su to potrebe Banjaluke?
DAVIDOVIĆ: Još vrtića, treba nam ambulanti, škola, objekata mjesnih zajednica. Mostovi u Zalužanima, Vrbanji, Karanovcu, kod "Vitaminke", Zeleni most. Raskrsnice i kružni tokovi, biciklističke staze i parkirališta, javne garaže, centralno spomen-obilježje, kanalizacioni sistemi, veletržnica, sanacija tvrđave Kastel, sanacija Banskog dvora, sportskih dvorana, izgradnja žičare do Banj brda, koncertne dvorane. To je sve ono što je definisano i locirano kao potreba građana Banjaluke, i sasvim sigurno ljudi koji budu u budućnosti dolazili i participirali u gradskoj vlasti moraće i te kako voditi brigu.
NN: Kakav je danas položaj Banjaluke?
DAVIDOVIĆ: Iz vremena izolacije i sivila uveli smo je među evropske gradove. Danas je Banjaluka članica nekoliko asocijacija gradova u EU. Na planu međunarodne saradnje imamo vrlo intenzivne kontakte i saradnju i sa 13 gradova smo partneri. Grad i ja lično dobili smo mnoga priznanja i na međunarodnom i na domaćem planu. Nagrada Savjeta Evrope za promociju nacionalnih manjina, nagrada Internacionalne lige humanista, Banjaluka je zvanično proglašena gradom mladih, Svjetska zdravstvena organizacija nas je uvrstila među 250 gradova u svijetu i dobili smo status sigurne zajednice, ma kako to izgledalo. To nije bilo lako dobiti po tim kriterijumima, ali smo uspjeli.
NN: Ali to nije samo zahvaljujući gradskoj administraciji...
DAVIDOVIĆ: Naravno. Ništa ne dolazi samo po sebi. Ako znate šta radite, a mi smo se potrudili da iskoristimo sve potencijale Banjaluke na najbolji mogući način i mislim da smo u tome uspjeli. Uvijek u svakom poslu ima grešaka i sada, kada bih se 12 godina vratio unazad, mnoge stvari ne bih radio kao prije.
NN: Koje su to stvari?
DAVIDOVIĆ: Naprosto to je stvar iskustva, kroz neke stvari morate proći da biste stekli osjećaj. Ima mnogo takvih stvari. Iskreno rečeno, čovjek koji dođe prvi put na mjesto načelnika opštine ili grada, a ranije nije radio taj posao, treba mu neko vrijeme da se snađe, ali to opet zavisi od individualnih sposobnosti. Neko se snađe, neko ne, i upropasti stvari. Za sve treba i vremena i novca. Te 2000. godine budžet grada je bio 25 miliona KM, a danas je sa kreditnim sredstvima koje smo uzeli 190 miliona. Potencijale grada treba koristiti.
NN: Šta biste savjetovali budućem gradonačelniku?
DAVIDOVIĆ: Vjerujem da će Gavranović proći na ovim izborima i da će SNSD ponovo pobijediti. Mislim da se prije svega mora zadržati kontinuitet i da smo uhvatili dobar pravac. Uz određene korekcije koje treba izvršiti u budućem vremenu naspram uslova koji će biti mislim da treba nastaviti. Ono što bih poželio svakom sljedećem gradonačelniku jeste to da bude bolji od mene, a da svaki sljedeći bude bolji od svog prethodnika. To je progres. Ako dođe sljedeći koji vuče nazad, to će biti loše.
NN: Da li je tačno da je u Gradskom odboru SNSD-a trajao "mali rat" između Vas i Gavranovića po pitanju kandidature za gradonačelnika?
DAVIDOVIĆ: To nije tačno; sa mnom niko nije o tome razgovarao do dan prije sjednice Gradskog odbora SNSD-a. Nisam taj tip da "ratujem" po tim pitanjima. Ljudi su odlučili, to sam prihvatio normalno, jer nisam rođen da budem gradonačelnik. Svi oni koji misle da su rođeni da budu nešto, grdno se varaju. S moje strane je to prihvaćeno korektno, a to sam rekao i na sjednicama Izvršnog i Gradskog odbora SNSD-a.
NN: Šta ste rekli?
DAVIDOVIĆ: Između ostalog, Gavranoviću sam rekao da je iskusan čovjek, da ću ga podržati, ali da se dobro čuva poltrona, kojih ima mnogo. Imate ljudi, znam iz iskustva, koji mijenjaju političke partije ne u smislu njihovog članstva, nego su uvijek tu negdje i uvijek su blizu onih koji su na vlasti misleći da će od njih imati koristi.
NN: Koji su to ljudi?
DAVIDOVIĆ: Znam ih po imenima i prezimenima, ali neću da kažem. To je u politici tako. Imate ljude kojima je u pitanju samo goli interes i uvijek će biti uz onoga uz kojeg misli da će ostvariti svoj goli interes. Na sreću, nisu svi takvi i to je jedna manjina. SNSD ima snage i kadrova i SNSD će u Banjaluci igrati aktivnu ulogu i u budućem vremenu. Na kraju krajeva, pokazali smo na primjeru Banjaluke da znamo i da vrijedimo. Ne mislim da je neko idealan, ali smo bolji od drugih i to građani najbolje pokazuju na izborima.
NN: Koliko je tačno da su prvi ljudi grada izloženi pritiscima investitora, biznismena...?
DAVIDOVIĆ: Živimo u vremenu tranzicije, gdje smo promijenili politički, ekonomski i društveni sistem i to je sasvim nešto drugo od onoga što je nekada bilo. Sada se uhodavamo u funkcionisanje u tom sistemu i mnoge stvari nismo prilagodili takvom načinu života, a još mnogo toga treba nadograditi da bi sistem funkcionisao. U takvim mutnim vremenima svako traži svoju šansu i to je logika stvari. Neki misle da mogu raditi sve, da mogu uzeti i ono što im ne pripada i jedino vlasti i sistem treba da budu barijera tome. Ljudi su izloženi, institucije su izložene raznim pritiscima i prelamanju raznih interesa. Imate, recimo, nekakav nacrt zakona koji utvrdi Vlada RS, pa ode u javnu raspravu, pa kada dođe u parlament RS, počinju da rade lobiji, razni interesi. Poslanici i odbornici su živi ljudi.
NN: Koliko se teško oduprijeti tim pritiscima?
DAVIDOVIĆ: Meni nije bilo teško. Bio sam svjestan toga i branio sam se od toga. Nisu to ucjene, ali jednostavno prepliću se različiti interesi sa svih strana i dobrih i loših namjera. Na vama je da to procijenite i odredite kako ćete se ponašati. U vremenu kojem živimo svi smo pod pritiscima.
NN: Kada Vam je kao gradonačelniku u proteklih 12 godina bilo najteže?
DAVIDOVIĆ: Lično, to što mi je najteže padalo, mada sam svjestan da to nosi javna funkcija, jesu napadi. Jedno je kritika koja ima argumente i podlogu, a drugo je napad. Kada napadnu bez ikakvih argumenata, kada vas pljunu, a u stvari iza toga ništa ne stoji, na kraju shvatite da tu postoje drugi interesi. Imao sam situacije kada sam znao tačno zbog čega je to. To mi je teško padalo kao čovjeku, mada su mi prijatelji uvijek savjetovali da je to tako i nešto normalno.
NN: Za čim žalite kao gradonačelnik?
DAVIDOVIĆ: Za projektom termoelektrane - toplane, pomoću kojeg bi bilo obezbijeđeno kvalitetno grijanje u narednih 50 godina. Imali bismo možda i duplo jeftinije grijanje nego danas, ali nažalost, za to nije bilo razumijevanja. To je bilo u mom prvom mandatu, kada je partnerski sa "Elektroprivredom RS" trebalo da realizujemo taj projekat i koji je čak bio prvi na listi prioriteta u RS kada je energetika u pitanju. Nisam naišao na razumijevanje odbornika i mnogi su to odbili. Sada mnogim od njih kažem kada zagusti sa mazutom i cijenama da rješavaju stvari.
NN: Kolika je bila vrijednost te investicije? Ima li sada prostora da se to izgradi?
DAVIDOVIĆ: Došao sam iz "Elektroprivrede" i radio sam na pripremi tog projekta. Tada je to bila investicija od od oko 250 miliona KM. To bi bio sasvim sigurno sjajan projekat, jer tu bi se proizvodila električna i toplotna energija. Imali smo domaći resurs, odnosno ugalj iz Stanara, koji je izuzetno čist i kvalitetan. Sada teško da bi taj projekat bilo moguće realizovati s obzirom na to da će ugalj iz rudnika Stanari eksploatisati za potrebe termoelektrane EFT-a. Ne vjerujem da bi sada bilo kapaciteta za to.
NN: Šta bi bio prioritet Banjaluke u naredne četiri godine?
DAVIDOVIĆ: Mnoge oblasti i segmenti, ali ono što bih stavio u prvi plan, bez obzira na to što smo dostigli broj zaposlenih iz 1991. godine, jeste pitanje zapošljavanja i radnih mjesta. Razvoj privrede treba da bude prioritet, jer stvaranjem nove vrijednosti možemo ići naprijed, inače ako toga ne bude, onda nema napretka.
NN: Da li lokalna zajednica uopšte može uticati na razvoj privrede i zapošljavanje?
DAVIDOVIĆ: Realno može, kroz investicije. Zašto se uopšte u državama investira? Investira se da se riješi neki problem ili potreba, ali svaki taj projekat zapošljava veliki broj ljudi, pogotovo veliki kapitalni projekti bez obzira na to iz kojih se sredstava finansiraju. Grad kroz investicije može da zapošljava veliki broj ljudi, može kroz određene podsticaje poljoprivredi, određene olakšice privredi. Ne možemo diktirati našim privrednicima kako će raditi, ali možemo samo da budemo njihov servis. Nadam se da će to prepoznati i Skupština grada i budući gradonačelnik.
NN: Mnogi ističu da bi po Banjaluku bilo jako loše da, recimo, SNSD dobije većinu mandata u Skupštini, a da gradonačelnik bude iz neke druge partije? Šta Vi mislite o tome? Da li uopšte gradonačelnik može raditi bez skupštine?
DAVIDOVIĆ: Naravno da bi bilo loše. Bez skupštine je vrlo teško raditi, gotovo nemoguće. Svih ovih godina nije bilo tako u Banjaluci, a većinu kapitalnih projekata i budžeta Skupština je donosila jednoglasno. Nikada nisam imao problema kao neki načelnici opština, ali sasvim je sigurno da u sukobu gradonačelnika i skupštine najviše trpe građani. Vjerujem da će Gavranović pobijediti.
NN: Kada su u pitanju nadležnosti lokalne samouprave, šta biste mijenjali?
DAVIDOVIĆ: Osnivanjem Saveza opština i gradova zaista smo uspjeli da se nametnemo vlastima RS, ali i BiH, kao značajan partner. To nije nimalo lako i u početku smo imali ministre lokalne samouprave koji nas nisu uopšte uvažavali. Kad je sadašnji predsjednik RS Milorad Dodik bio premijer, Savez opština i gradova je prihvaćen kao partner i tada su stvari krenule nabolje. Od tada mnoga pitanja koja su mučila lokalnu zajednicu su nam prepuštena, ali tu ima još dosta prostora. Svugdje je to tako, imam iskustva i u svakoj zemlji je dilema između različitih nivoa vlasti kome više nadležnosti i manje novca. Svi se bore za više novca, ali manje nadležnosti.
NN: Gdje nastavljate svoju karijeru?
DAVIDOVIĆ: Nisam intenzivno razmišljao o tome. Pored mene, koji treba da se odlučim za nešto, postoji i moja porodica i SNSD, čiji sam član. Nadam se da sam opravdao povjerenje stranke, predsjednika stranke i organa stranke. Vidjećemo, razgovaraćemo još, ali ni ne pomišljam da postanem neaktivan i da se povučem u ljenčarenje. Vidjećemo gdje će to biti i to ne zavisi samo od mene, nego i od drugih, ali lično uvijek imam rezervnih varijanti.
Ljudi imaju pravo da protestuju
NN: Banjalučani uporno protestuju protiv izgradnje stambeno-poslovnog kompleksa i rušenja takozvanog Picinog parka. Da li su Vas iznenadili ti protesti?
DAVIDOVIĆ: Sve smo rekli o tome. Reći ću samo jedan argument da je od 1974. ili 1975. godine, kada je Banjaluka dobila svoj prvi urbanistički plan, do današnjeg dana tamo predviđena izgradnja stambeno-poslovnog kompleksa. To je centar grada, poslovna zona i tako je zamišljeno. Nismo ugrozili nikakav park niti je tu nekada bio park i oni koji su iskreni i znaju nešto tako će i reći. Ovdje su neki drugi razlozi u pitanju, jer predizborna je kampanja, ali ljudi imaju pravo da iskažu svoje nezadovoljstvo. Na proteste se moramo navikavati i nismo nenaviknuti na njih s obzirom na to da ih je u Banjaluci bilo mnogo. Svaki javni skup se mora prijaviti, ali insistirao sam na tome da se ljudi ne diraju i neka kažu svoj stav.
Laušu dugujemo mnogo više
NN: Više od 30.000 ljudi u naselju Lauš nema igralište. Ukoliko Pravobranilaštvo RS tzv. Ekonomiju uknjiži kao vlasništvo grada, možete li stanovnicima Lauša obećati da će tamo biti izgrađen sportski kompleks?
DAVIDOVIĆ: Lično i kao politička opcija prema Laušu imamo zaista obavezu i tu nema dileme. Lauš nas je uvijek podržavao. Nažalost, pitanje igrališta na Laušu nismo mogli riješiti. Ono što toj mjesnoj zajednici nedostaje jeste sportski kompleks, sportska dvorana, objekat mjesne zajednice i policijske stanice. Sve je to predviđeno na prostoru Ekonomije, odnosno voćnjaka. Glavna kočnica je bila što nismo mogli doći do tog zemljišta jer je dato "Agroprometu". Sadašnjim otvaranjem procesa i izmjenama pojedinih zakona, nadam se da će to pitanje biti riješeno i da će ta zemlja konačno biti vraćena gradu, a nakon toga da će započeti gradnja svega toga što je predviđeno. Laušu to apsolutno treba i to smo dužni građanima Lauša. Iskreno se nadam i bilo bi mi veoma drago da to krene u što skorije vrijeme.