Intervju

Pratite nas na Google news

Drago Vuković: Negiranje RS udaljava je iz BiH

Drago Vuković: Negiranje RS udaljava je iz BiH
Drago Vuković: Negiranje RS udaljava je iz BiH
Uroš Vukić

Drago Vuković, profesor Univerziteta u Istočnom Sarajevu, kaže da je entitet donja zaštita nacionalnih interesa jednoga naroda u višenacionalnoj državi te da odgovornost za državu BiH treba da bude dogovorena unutrašnjom prihvatljivošću te države od svih koji u njoj žive.

"Sve političke, a posebno bošnjačka elita, djeluju u sasvim suprotnim pravcima. Samo negacija RS i priča poput one ko ne voli BiH neka ide iz nje svakako udaljavaju RS od BiH", kaže Vuković.

On naglašava da je sudbina pluralnih društava veoma neizvjesna te da su se projekti stvaranja složenih državnih zajednica koje bi objedinjavale različite religije, nacije, kulture pokazali neuspjelim, promašenim i sa mnogo teških posljedica.

NN: Znači li to da je multikulturalnost prošlost?

VUKOVIĆ: U teorijskom smislu, kada je riječ o savremenim demokratskim modelima vlasti, postoje neki obrasci koji mogu obezbijediti opstanak pluralnih, multikulturalnih društava, ali cijenim da oni na ovim prostorima ne mogu biti uspješni, bar ne u ovo vrijeme.

NN: Kako onda BiH treba da izgleda?

VUKOVIĆ: Ovdje svi znaju kako BiH ne treba da izgleda, a niko još nije ponudio ozbiljan prijedlog kakva je moguća ova država. Evo, javno postavljam pitanje: da li je neko uopšte iznio dugoročnu održivu viziju BiH i ponudio plan izlaska iz postojeće situacije? Uglavnom se nude neke ideje koje predstavljaju negaciju onih drugih ili trećih. Postoji li minimum saglasnosti naučnih, političkih, intelektualnih krugova o tome kako bi BiH trebalo da izgleda u budućnosti? Još ne. Iz ugla analize kojom se ja bavim postoje tri pravca izlaska iz ove pat pozicije. Prvi je u modelu nasilne asimilizacije ili kako je to jednostavnije reći unitarizacije i na tome insistiraju skoro potpuno ujedinjeni bošnjački politički, intelektualni, vjerski i medijski krugovi. Drugi pravac vodi ka raspadanju složenih, pluralnih podijeljenih društava kakvo je bh. društvo. Podsjetiću ovdje da je BiH kao neintegrisano, podijeljeno društvo dočekala raspad Jugoslavije i svoj raspad i da je ta neintegrisanost njena osnovna karakteristika i danas. Ako tome dodam i činjenicu da svi narodi koji žive u složenoj državi teže ka samostalnosti i sanjaju svoju državu, onda je potpuno jasno da se radi o sasvim legitimnom modelu. Treći mogući pravac je za nas najinteresantniji i u ovom momentu najrealniji: radi se o modelu očuvanja podijeljenih, pluralnih društava na osnovama konsocijacijske demokratije.

Taj model konsocijacijskog uređenja društva podrazumijeva demokratiju sa podijeljenom vlašću, federalizaciju, decentralizaciju, fiksnu podjelu vlasti prema etničkim kvotama, pravo veta.

Rješenje vidim u relativno jednostavnom modelu: narodi BiH moraju imati unutrašnji, a država spoljni suverenitet

NN: Može li BiH postojati kao zemlja u kojoj dominiraju Bošnjaci, kako tome teže njihove religijske vođe i pojedini političari?

VUKOVIĆ: Bošnjaci ozbiljno rade i istrajavaju na tom projektu iako sam ubijeđen da to nije dobro ni za njih, a pogotovo za druge narode u BiH. Prva loša stvar koju nam Bošnjaci uporno poturaju jeste priča o suverenosti građana, a ne naroda u Bosni i Hercegovini. Neki poput Mahmutćehajića, Ibrahimagića, pogotovu reisa Cerića, i ne kriju da u jednoj državi može biti suveren samo jedan, a ne više naroda. Prevedeno na razumljiv jezik to znači dominaciju većinskog naroda nad drugima po prostom modelu većinske demokratije. To pravo oni zasnivaju polazeći od teze da su Bošnjaci jedini čuvari bosanske državnosti, da savremena bošnjačka nacija predstavlja kvintesenciju bh. društva, a savremeno bh. društvo reinkarnaciju bošnjaštva. Ako tome dodamo Cerićevo poimanje islama kao duhovnog supstrata bosanske države, onda je jasno o kakvom se projektu radi. Da zaključim, taj projekat je potpuno neutemeljen jer BiH nije država izvornog nacionalnog identiteta, koji pripada narodima, a ne državi.

NN: Gdje je onda tu RS? Kakva je njena budućnost i koji su pravci u kojima se treba kretati?

VUKOVIĆ: Uprkos izraženim konfliktima i političkim manipulacijama, RS danas ima jasnu, profilisanu poziciju u BiH. Njena pozicija određena je Dejtonom, RS je dosta uređeno društvo sa stabilnim institucijama, i to je svakako dobro. U tom pogledu ona je dosta samoodrživa zajednica bez obzira na moguće modele njene budućnosti. Međutim glavni problem za RS leži u njenoj (ne)prihvatljivosti od strane drugih činilaca u složenoj državi. Neki zastupaju tezu da ta uporna negacija RS vodi njenom jačanju. To je djelimično tačno, ali nedovoljno za konačna rješenja. Rješenje vidim u relativno jednostavnom modelu: narodi BiH moraju imati unutrašnji, a država spoljni suverenitet. Kako će taj unutrašnji suverenitet biti profilisan, kroz entitete ili neke druge modele, to je stvar unutrašnje organizacije. Potpuno sam ubijeđen da je entitet donja granica zaštite nacionalnih interesa jednog naroda u višenacionalnoj državi.

 NN: Dejtonski sporazum od nastajanja na ovamo dosta je izmijenjen. Kakva je sudbina tog ugovora?

VUKOVIĆ: Projekat revizije Dejtona svakako je dio projekta o kome sam govorio u pogledu stvaranja unitarne države. Mislim da se radi o promjenama koje nemaju uporišta u izvornom dejtonskom dokumentu. Danas se to ozbiljno postavilo kao problem, ali mislim da se zakasnilo sa takvim pitanjima. Možda bi ta nelegalna revizija Dejtona mogla poslužiti samo u nekim situacijama kao dodatni motiv za određivanje pravca budućnosti RS. Mislim da ta osnovna supstanca Republike Srpske je sačuvana i da nije moguća dalja erozija njenih funkcija. Zagovornik sam formule da ne treba da branimo Dejton zbog Dejtona, nego da branimo model koji ima uporište i u teoriji i praksi, a to je model konsocijacijske demokratije. Ako to ne odbranimo, a ako želimo da opstanemo, onda je jasno u kom pravcu treba ići.

Svi znaju kako BiH ne treba da izgleda, a niko nije ponudio ozbiljan prijedlog kakva je moguća ova država

NN: Kakva je onda sudbina BiH i koliko je ona zaista ugrožena?

VUKOVIĆ: Mislim da ta priča o ugroženosti je više u sferi političkih i medijskih manipulacija nego što ima suštinsko značenje. Svakako, moguće je komplikovanje situacije ako oni moćni ino-faktori žele tako, nešto slično kako su dirigovali raspad bivše Jugoslavije i ove procese u postratnoj BiH. Čini mi se ipak da je naša sudbina danas mnogo više u našim rukama nego ranije, ali nisam siguran da smo još dovoljno jaki i da nam okolnosti i odnosi dozvoljavaju da budemo bezbrižni. Ima tu još dosta posla koji treba uraditi, nije lako se suprotstavljati onima koji imaju loše namjere. Završio bih jednom sjajnom mišlju Hane Arent: "Dogovor je moguć među ljudima koji različito misle, ali nije moguć među ljudima koji različito žele." Kada je riječ o BiH, nisam siguran da li se želje mogu uskladiti.

Zločini

NN: Koji je cilj manipulacije zločinima u BiH?

VUKOVIĆ: Od početka rata do danas neko je dobro osmislio upotrebu tog fenomena koji je svojstven u svim ratovima. Opšte je poznato da su neki teški zločini nad srpskim narodom na početku i tokom rata zahvaljujući moćnoj medijskoj mašineriji, prije svega sa Zapada, prikazani kao zločini nad Muslimanima i Hrvatima. Ako tome dodamo ozbiljne teorijske napore koji polaze od teze da se u BiH desio "sociocid", tj. potpuno uništenje jednog društva, a posebno višedecenijsko, na različite načine i forme iskazivanje zločina koji se zaista desio 1995. u Srebrenici, onda je jasno zašto se insistira na tome. Problem ovdje nije u postojanju zločina. Problem je u priznavanju svih zločina koji su se desili, a posebno u manipulacijama. Jasno je svakako da ovakav odnos Bošnjaka prema zločinima njih štiti od odgovornosti i za rat i za počinjene zločine nad drugim narodima. Mogu to da razumijem, jer bi priznavanjem zločina od strane Bošnjaka propao projekat države koju zagovaraju. Inače, ako se želi pomirenje, ako neko misli o zajedničkoj budućnosti, zločini se moraju potpuno izmjestiti iz sfere politike u pravosuđe.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije