Toplotni talasi sa temperaturama oko 40 stepeni, snažne oluje, grad, obilne padavine, suše i požari sve više postaju dio klimatske realnosti Bosne i Hercegovine, kazao je u razgovoru za "Nezavisne novine" Goran Trbić, profesor klimatologije i dekan banjalučkog Prirodno-matematičkog fakulteta (PMF).
Ističe da prilagođavanje na nove klimatske uslove nema alternativu, već je pitanje na koji način ćemo to najbolje uraditi, te upozorava da bi, bez zaustavljanja rasta emisija CO2 u narednim decenijama ekstremi mogli biti još izraženiji.
NN: Bosna i Hercegovina posljednjih godina bilježi sve češće toplotne talase, ali i nagle oluje, grad i obilne padavine. Da li su ovakvi ekstremi postali "normalni" i šta ih uzrokuje?
TRBIĆ: Navedeni ekstremi su postali nova klimatska realnost u Bosni i Hercegovini. Direktna su posljedica globalnog zagrijavanja dominantno uslovljenog čovjekovim aktivnostima, odnosno sagorijevanjem fosilnih goriva koji u atmosferu dodatno emituju emisije CO2 i drugih gasova. Dodatno emitovanje gasova CO2 sprečava normalno rashlađivanje atmosfere i utiče na akumulaciju toplote, što na kraju rezultuje globalnim povećanjem temperature. Ako se posmatra regionalno ili lokalno, dodatno povećanje temperature uslovljeno je tzv. gradskim ostrvima toplote, koja nastaju kao posljedica urbanizacije, odnosno povećanjem asfaltnih i betonskih površina u urbanim centrima.
Povećanje temperature vazduha uslovljava i povećano isparavanje i koncentraciju vodene pare u atmosferi, što dodatno stvara veću nestabilnost i češću i intenzivniju pojavu oluja, gradonosnih oblaka praćenih pojavom grada i intenzivnih padavina.
NN: Koliko su klimatske promjene uticale na to da ljetne temperature sve češće prelaze 40 stepeni i možemo li očekivati da će ovakvi periodi trajati još duže?
TRBIĆ: Globalno povećanje temperatura uslovilo je i povećanje broja ljetnih (t>25 C) i tropskih dana (t>30 C), ali i tropskih noći (tmin>20 C), te maksimalnih temperatura tokom ljeta koje su često oko 40. Koncentracija gasova sa efektom staklene bašte (CO2) još je u porastu, iako se ulažu brojni napori da taj trend zaustavi. Ako se ne uspije zaustaviti globalno povećanje CO2, nažalost, u budućnosti možemo očekivati dalji porast temperature vazduha, ali i klimatskih ekstrema. Na ovo ukazuju i regionalni klimatski modeli i scenariji.
NN: Građani često imaju utisak da nakon velikih vrućina gotovo redovno dolaze snažne oluje. Postoji li naučno objašnjenje za tu pojavu?
TRBIĆ: Tokom dugotrajnih dana sa visokim temperaturama dolazi do akumulacije energije u atmosferi, ali i vodene pare. Nakon velikih vrućina, obično dolazi do prodora hladnog vazduha koji je okidač za nastanak hladnog fronta. Hladni front nastaje kada se hladni vazduh pojavi iznad prostora koji je dugo bio izložen visokim temperaturama. Hladniji vazduh je teži i on se podvlači ispod toplog vazduha. Topli vazduh se veoma brzo, uzlaznim strujanjem, premješta na veće visine, što uslovljava i veliku nestabilnost atmosfere koja se manifestuje pojavom munja i gromova, te grada i pljuskovitih kiša.
NN: Koje klimatske promjene će Bosna i Hercegovina najviše osjetiti u narednim decenijama? Da li će veći problem biti suše, poplave, požari ili nešto drugo?
TRBIĆ: Svi pobrojani klimatski ekstremi stvaraju brojne probleme, ali poplave i požari su najviše uticali na gubitke ljudskih života. Poplave iz 2014. u slivu rijeka Vrbas i Bosne te intenzivne padavine u okolini Jablanice u jesen 2024. odnijele su više od 50 ljudskih života u Bosni i Hercegovini.
NN: Koliko su naši gradovi i infrastruktura spremni za sve češće ekstremne vremenske uslove? Šta bi lokalne zajednice već sada trebalo da preduzmu kako bi smanjile posljedice?
TRBIĆ: Plansko širenje gradova u Bosni i Hercegovini nije na adekvatan način tretiralo nove klimatske uslove. Tu se, prije svega, misli na odvodnjavanje padavinskih voda koje je bilo projektovano na intenzitete koji su se dešavali prije nekoliko decenija. Današnje intenzivne padavine dosta su veće i postojeća infrastruktura za odvodnjavanje padavinskih voda ne može uvijek da prihvati sve padavine, što dovodi do urbanih poplava. S druge strane, dodatno povećanje temperature u gradovima može da se smanji povećanjem zelenih površina parkova, te sadnjom drveća oko stambenih zgrada.
NN: Da li se građani mogu prilagoditi novim klimatskim uslovima i koje su najvažnije mjere zaštite tokom ekstremnih vrućina, ali i drugih vremenskih nepogoda?
TRBIĆ: Prilagođavanje na nove klimatske uslove nema alternativu, samo je pitanje na koji način ćemo to najbolje uraditi. Tokom ekstremnih vrućina dominantno se treba ponašati kako nam preporučuju zdravstveni radnici. Ovo se naročito odnosi na stariju populaciju i bolesnike.
NN: Kad pogledate dugoročne klimatske projekcije, da li postoji razlog za optimizam ili nas očekuju još izraženiji ekstremi? Šta je još moguće učiniti da se ublaže posljedice klimatskih promjena?
TRBIĆ: Dugoročne klimatske projekcije su bazirane na očekivanoj promjeni CO2 u atmosferi. Trenutno još imamo prisutan trend porasta CO2, a samim tim i klimatske projekcije ukazuju na povećanje temperature vazduha i klimatskih ekstrema.
Stiče se utisak da postoji politička volja, naročito kod najrazvijenijih zemalja svijeta, da će svoje ekonomije temeljiti na dekarbonizaciji obnovljivim izvorima energije.
Bez zaustavljanja porasta CO2 nećemo moći očekivati zaustavljanje porasta temperature, a time i klimatskih ekstrema.
Drugim riječima, bez smanjivanja emisije CO2 u atmosferi ne možemo očekivati stabilizaciju temperature, odnosno klimatskog sistema. Takođe, moramo naći adekvatne načine prilagođavanja na nove klimatske uslove, a to se, prije svega, misli na ljudsko zdravlje, poljoprivredu i vodosnabdijevanje.