Dragovan Petrović, sekretar Pokreta potrošača RS, kaže da razna udruženja koja okupljaju proizvođače i prerađivače prije svega služe za dogovor u vezi s cijenama, a ne za unapređenje proizvodnje, te da je svrha njihovog postojanja dogovaranje s Vladom u vezi sa stimulacijama i premijama.
"Ako je tržište slobodno Zakonom o trgovini dogovaranje u vezi sa cijenama je strogo zabranjeno, a oni čak javno govore kako se dogovaraju", kaže Petrović.
On naglašava da je kriza koja je zahvatila cijeli svijet dosta uticala na standarde potrošača jer su platežna moć i standard iz dana u dan u padu dok su cijene gotovo iste.
"Krizu sigurno ne osjećaju oni koji su zaposleni u državnoj administraciji, bankama, telekomu i drugim institucijama. Ono što zabrinjava je nagli pad standarda onoga koji stvara gotov proizvod jer oni žive s minimalnim platama", kazao je Petrović.
NN: Najavljeno je poskupljenje mesa za oko 20 odsto. Da li je ono opravdano?
PETROVIĆ: Cijene pšenice i kukuruza su povoljnije nego prošle godine, tako da treba razmišljati o pojeftinjenju. Poskupljenje ničim nije opravdano. Jednostavno imamo udruženja koja se dogovaraju u vezi s cijenama i to država mora da reguliše. Sada je povećana tražnja za mesnim prerađevinama i proizvođači žele da nadomjeste period kada skoro niko zbog platežne moći meso ne kupuje. S tog aspekta potrošači nisu zaštićeni jer u suštini monopol diktira cijene. Uvozimo više od 50 odsto proizvoda iako imamo resurse i 50 odsto neobradivih poljoprivrednih površina. Proizvođači će se poskupljenjem samo "potkopati" jer će doći do povećanog uvoza stoke iz susjednih zemlja, gdje je dosta jeftinije.
U analizama koje je pravio Pokret potrošača pokazalo se da u odnosu na zemlje regiona imamo najskuplje meso i mesne prerađevine, osim Slovenije, gdje je skuplja samo svinjetina, i Hrvatske, gdje je skuplje samo goveđe meso.
NN: Kako država može da spriječi takvo ponašanje proizvođača i trgovaca?
PETROVIĆ: Država je posljednjih godina napravila veliki iskorak i u skupštinskoj proceduri je usvajanje zakona o cijenama. U tom zakonu je dosta toga regulisano. Kada ga usvoje i ukoliko bude primjenjivan u praksi država će moći da određenim sankcijama spriječi nemoralno formiranje cijena i da na određeni način limitira cjene za određene proizvode. Mnogima takav zakon neće odgovarati i mnogi su protiv jer neće moći da diktiraju monopol. U suštini, glavni problem je formiranje cijena kroz monopol. Ono što zabrinjava je da malo ljudi stvara proizvode, a mi smo relativno malo tržište tako da se svako okreće trgovini.
NN: Da li je opravdano povećanje akciza na cigarete za 0,15 KM?
PETROVIĆ: To je opravdano s obzirom na štetnost duhana i duhanskih proizvoda. Neka istraživanja pokazuju da poskupljenjem cigareta za deset odsto duhan ostavi pet do sedam odsto konzumenata. Višom cijenom cigareta biće smanjen i pritisak na Fond zdravstvenog osiguranja. Država mora da razmišlja i u pravcu oporezivanja druge luksuzne robe i da pare traži tamo gdje ima. Sada imamo slučaj da budžet puni samo sirotinja. Neophodno je i već četiri godine se borimo da se ukine PDV na osnovne životne namirnice, na udžbenike, lijekove itd. Sa druge strane, da se ti prihodi nadomjeste oporezivanjem, recimo, automobila koji košta 100.000 KM, jer ako neko ima pare da to kupi, neka plati i porez od, recimo, 30.000 KM.
NN: Koliko su potrošači zaštićeni kada je u pitanju cjenovna politika?
PETROVIĆ: Apsolutno su nezaštićeni. Potrošači nemaju uticaja na cjenovnu politiku i formiranje cijena. Država je pokušala da kroz ograničavanje marže malo reguliše cijene osnovnih životnih namirnica, ali su se trgovci u dogovoru sa dobavljačima snašli i podigli nabavne cijene, tako da je sve došlo na isto. Oni koji stvaraju proizvod su u najgorem položaju jer njihove plate su 400, 500 ili 600 KM, a s tim novcem je umjetnost preživjeti. Zaposlenima u državnoj administraciji, bankama itd. je lako jer oni u posljednjih 18 godina pada životnog standarda to nisu ni osjetili. U septembru je za četvoročlanu porodicu bilo potrebno 1.627 KM, a samo za hranu je bilo potrebno izdvojiti 570 KM.
NN: Kako potrošači gledaju na cijene komunalnih usluga i koliko su one realne?
PETROVIĆ: Ono što posebno raduje je razumijevanje nadležnih za cijene komunalnih usluga, koje se u posljednjih godinu i po nisu mijenjale. Prepoznali su da građani sve teže žive i raznim subvencijama komunalnim preduzećima pomogli da cijene tih usluga budu stabilne. Ono što brine je da potrošači ne mogu uticati na formiranje cijena tih komunalnih usluga iako su to u većini slučajeva javna preduzeća.
Građani nemaju kvalitetan život
NN: Kakav je kvalitet života naših potrošača u odnosu na potrošače u EU?
PETROVIĆ: Nikakav. Mi se uglavnom hranimo jelima od tijesta, što je odlika sirotinjskih zemalja. U EU prosječan stanovnik godišnje pojede oko 86 kilograma mesa, a kod nas oko 43 kilograma. Sa druge strane, kod nas je potrošnja hljeba veća i do tri puta. Stanovnik EU godišnje pojede 300 kilograma voća, a mi oko 50 kilograma.
Po potrošnji ribe i mliječnih proizvoda na samom smo začelju u EU, što dovoljno govori o kvalitetu života na ovom prostoru.
Kod njih je proizvođač svetinja, dok je kod nas na posljednjem mjestu, što možemo zahvaliti našoj nezainteresovanosti za ono što nas se najviše tiče.