Hrvatska će se kod ostalih članica EU založiti da građani BiH nakon ulaska Hrvatske u EU i dalje mogu ulaziti sa ličnim kartama, izjavila je Dunja Jevak, generalni konzul Hrvatske u Banjaluci.
Istakla je da rješavanje pitanja prebivališta građana Hrvatske koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj nije upereno protiv povratka srpskih izbjeglica, već se radi o obavezi prema EU.
"Pozivi se upućuju svim hrvatskim državljanima za koje se utvrdi da ne žive u Republici Hrvatskoj, i nitko pri tome nije diskriminiran prema svojoj nacionalnoj pripadnosti", navela je Jevakova.
NN: Da li će građani BiH moći da prelaze hrvatsku granicu nakon ulaska Hrvatske u EU samo sa ličnom kartom?
JEVAK: Svjesni smo značaja koji ovo pitanje ima za državljane BiH i naš je interes zbog međusobne povezanosti i dobrosusjedskih odnosa da građani BiH što manje osjete promjene koje će nastupiti našim ulaskom u EU. S druge strane, Republika Hrvatska ulasku u EU pristupa vrlo odgovorno, jer preuzima obavezu provođenja standarda EU i kada je riječ o prelasku granice. Napominjem da granica Hrvatske prema BiH našim ulaskom postaje vanjska granica EU, što je za Hrvatsku velika odgovornost, ali se zbog toga ne osjećamo manje odgovorni prema našim susjedima. Zato nastojimo da naš ulazak prihvate pozitivno, bez imalo nelagode od nekakvog zatvaranja granice. Naime, sada će EU postati prvi susjed BiH, što je pozitivna stvar. Na trilateralnom sastanku ministara Vesne Pusić i Zlatka Lagumdžije te povjerenika EK Štefana Filea u Briselu 15. veljače razgovaralo se i o mogućnosti da građani BiH mogu nastaviti prelaziti granicu s osobnom iskaznicom i nakon ulaska Hrvatske u EU. Kao što je ministrica vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske Vesna Pusić kazala novinarima, radi se o projektu koji nosi pozitivne elemente za obje strane te se Hrvatska zalaže da državljani BiH koriste osobne iskaznice za ulazak u Hrvatsku, odnosno da im se dopusti sličan način prelaska granice koji je bio omogućen državljanima Hrvatske nakon ulaska Slovenije i Mađarske u šengenski prostor, a prije toga i Italije. Međutim, odluka o takvom načinu prelaska granice bila bi izuzetak od pravila i ne može je donijeti samo Hrvatska, već ju moraju jednoglasno donijeti sve države članice EU. Hrvatska će ostalim članicama uputiti takav prijedlog i založiti se za njega. Hrvatska i BiH intenzivno rade na konačnom usuglašavanju novog ugovora o graničnim prijelazima i novog sporazuma o pograničnom prometu, jer će se njihovim sklapanjem osigurati kontinuitet u prometu ljudi i robe preko granice. Tako novi ugovor o graničnim prijelazima određuje granične prijelaze za pogranični promet uglavnom na lokacijama koje već služe za pogranični promet, a pored njih novim sporazumom o pograničnom prometu predviđena su i "prijelazna mjesta" kao posebne lokacije namijenjene isključivo za stanovnike pojedinih područja koji su upućeni na susjedno pogranično područje zbog odlaska na posao, školu ili, na primjer, zbog obrađivanja poljoprivrednog zemljišta koje se nalazi u susjednoj državi.
NN: Ukoliko budemo mogli prelaziti samo sa pasošem, šta će se u praktičnom smislu promijeniti?
JEVAK: Ukoliko EU ne odobri izuzeće za državljane Bosne i Hercegovine, Hrvatska će sa datumom njezinog pristupanja EU biti u obvezi primjenjivati ujednačena pravila i standarde pravne stečevine EU kada je riječ o načinu prelaska vanjske granice EU. Konkretno, to znači da će državljani trećih zemalja, odnosno zemalja izvan EU, morati imati valjanu putnu ispravu u koju će hrvatska granična policija morati pri svakom ulasku ili izlasku, provodeći kontrolu, otiskivati ulazno/izlazni štambilj.
NN: Kakav će biti režim prelaska granice za pogranično stanovništvo i koji pojas se smatra pograničnom zonom?
JEVAK: Prema sadašnjem Sporazumu o pograničnom prometu, koji nije moguće nastaviti primjenjivati jer nije usklađen s pravnom stečevinom EU, pogranično područje je definirano kao "područje uz zajedničku državnu granicu u dubini od pet kilometara", s obje strane granice, a njime je točno definirano i koja naselja u RH, odnosno u BiH uključuje. Stanovnici pograničnog područja moći će prelaziti granicu bez putovnice, uz predočenje pogranične propusnice i to ne samo na graničnim prijelazima za međunarodni promet, nego i na graničnim prijelazima za pogranični promet pa i prijelaznim mjestima koja će im biti unesena u pograničnu propusnicu. Republika Hrvatska izdavat će pogranične propusnice stanovnicima pograničnog područja s bh. strane, koje će imati visoki stupanj zaštite, kako to zahtijeva pravna stečevina EU. Na zadnjem trilateralnom sastanku u Briselu dogovoreno je da će taj sporazum, zajedno s novim ugovorom o graničnim prijelazima i zajedničkom izjavom, biti potpisan do kraja svibnja ove godine. Mi zato ponavljamo poziv na što skorije potpisivanje ovih sporazuma, jer je potrebno osigurati i određeno vrijeme za početak primjene pograničnog režima, uključujući i izdavanje pograničnih propusnica.
NN: Ovih dana su mediji pisali o problemu oduzimanja ličnih dokumenata građanima koji ne žive na svojim prijavljenim adresama u Hrvatskoj. O čemu se konkretno radi?
JEVAK: Željela bih naglasiti da se ne radi o oduzimanju dokumenata, a još manje lišavanju prava hrvatskih državljana, već je Zakon o prebivalištu donesen s ciljem usklađivanja evidencije o prebivalištu i boravištu građana sa stvarnim stanjem, s obzirom na to da mnoge osobe isele iz Republike Hrvatske ili promijene adresu unutar Hrvatske, a promjenu ili iseljenje ne prijave nadležnim tijelima. Mi smo dužni u okviru našeg ulaska u EU voditi evidenciju i dostavljati podatke EUROSTAT-u o migracijama stanovništva. Također, ovaj zakon će omogućiti ažuriranje popisa birača, izdavanje javnih isprava s točnim podacima te lakši pronalazak osoba od strane državnih tijela kao i provođenje niza propisa od poreznih do socijalne skrbi. Jednostavno rečeno, kao nova članica EU, moramo dovesti u red sve segmente koji obuhvaćaju uređeno funkcionalno društvo. Želim posebno upozoriti kako odjava prebivališta u Hrvatskoj nema utjecaja na posjedovanje hrvatskog državljanstva ili imovine u Hrvatskoj. Hrvatski državljanin koji živi u inozemstvu može posjedovati hrvatsku putnu ispravu u kojoj je upisana adresa stanovanja u inozemstvu. Osoba koja odjavi prebivalište u Hrvatskoj vraća hrvatsku osobnu iskaznicu, budući da se ona izdaje temeljem prebivališta. Isto tako, kada osoba koja je odjavila prebivalište, odluči u nekom trenutku ponovo se nastaniti u Hrvatskoj, može opet prijaviti prebivalište u Hrvatskoj. Zakon o prebivalištu stupio je na snagu 29. prosinca 2012. godine, a prema njemu "osobe koje se na dan stupanja na snagu ovoga zakona nalaze izvan Republike Hrvatske duže od godinu dana, a u svrhu obrazovanja, obavljanja poslova koji nisu trajnog karaktera i vezani su za određeno vremensko razdoblje, dugotrajnog liječenja i drugih razloga dužne su to prijaviti nadležnom tijelu na čijem području imaju prijavljeno prebivalište, neposredno ili putem nadležne diplomatske misije - konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu, uz prilaganje odgovarajuće dokumentacije o razlozima privremenog odlaska". Znači, svaki hrvatski državljanin koji privremeno odlazi izvan Hrvatske, a očekuje da će ostati duže od godinu dana, dužan je o tome prije odlaska obavijestiti policijsku upravu ili po dolasku u drugu zemlju diplomatsku misiju ili konzularni ured na čijem području boravi. Također, pri povratku u Hrvatsku dužan je javit se u roku od 15 dana od povratka nadležnoj policijskoj upravi gdje ima prebivalište. Isto tako, ako napuštanje prebivališta radi privremenog odlaska izvan Hrvatske potraje duže od pet godina, osoba je dužna ponovo prijaviti odsutnost iz mjesta prebivališta i prijavu obnavljati nakon svakog daljeg proteka razdoblja od tri godine uz prilaganje dokumentacije o razlozima boravljenja izvan Republike Hrvatske.
U slučaju Generalnog konzulata RH u Banjaluci, mi postupamo po zahtjevima MUP-a RH, te dopisom pozivamo hrvatske državljane koji imaju adresu prebivališta u RH, a za koje je provjerom utvrđeno da ne žive na toj adresi, već da žive na našem konzularnom području u BiH, da dođu u Generalni konzulat dati izjavu na zapisnik o svim činjenicama i okolnostima prijavljenog prebivališta u RH. Ukoliko žele, mogu putem Generalnog konzulata podnijeti zahtjev za odjavu prebivališta u RH. Napominjem kako se takvi pozivi upućuju svim hrvatskim državljanima za koje se utvrdi da ne žive u Republici Hrvatskoj, već, u našem slučaju, žive na adresi u BiH, nitko pri tome nije diskriminiran prema svojoj nacionalnoj pripadnosti. Dakle, prema odredbama novog Zakona o prebivalištu, svi državljani RH koji se nalaze izvan RH duže od godinu dana dužni su do 29. prosinca/decembra 2013. godine o tome obavijestiti nadležnu policijsku upravu gdje imaju prijavljeno prebivalište ili nadležni konzularni ured RH tamo gdje sada žive o razlozima boravka izvan RH i priložiti o tome odgovarajuću dokumentaciju.
NN: Da li postoji bojazan da bi ovo moglo otežati povratak srpskih povratnika koji su u procesu stambenog zbrinjavanja?
JEVAK: Ta bojazan nije opravdana. Zakon o prebivalištu posebno vodi računa o specifičnom položaju hrvatskih državljana koji su tijekom ratnih zbivanja napustili Hrvatsku i nemaju se gdje vratiti te se postupci brisanja prebivališta neće provoditi za osobe koje su obuhvaćene programom obnove ili stambenog zbrinjavanja ako im nekretnina još nije obnovljena, vraćena ili nisu na drugi način stambeno zbrinuti u RH. Ti hrvatski državljani o svom statusu treba da obavijeste nadležnu policijsku upravu gdje imaju prijavljeno prebivalište ili nadležni konzularni ured RH gdje sada žive. Dakle, bitno je do 29. prosinca 2013. godine obavijestiti ili policijsku upravu u RH gdje osoba obuhvaćena programom obnove, odnosno stambenog zbrinjavanja ima prijavljeno prebivalište ili nadležni konzularni ured RH gdje osoba sada živi. Vjerujem kako sam pojasnila obveze koje proizlaze iz novog Zakona o prebivalištu, a koje se odnose na sve hrvatske državljane koji žive na našem konzularnom području. Dakle, radi se samo, da tako kažem, o sređivanju stanja, a nikako o otežavanju.
NN: Na koji način im Hrvatska može olakšati povratak i rješavanje svojih problema?
JEVAK: U travnju prošle godine u Sarajevu je održana donatorska konferencija upravo s ciljem rješavanja problema povratka izbjeglica i raseljenih osoba na području država nastalih raspadom Jugoslavije. Hrvatska se, podsjećam, uvijek zalagala za povratak svih svojih građana bez obzira na njihovu nacionalnost, a za poticanje povratka izbjeglica iz državnog proračuna do sada smo izdvojili ukupno 5,5 milijardi eura, a to uključuje sredstva za obnovu, infrastrukturu, stambeno zbrinjavanje, povratak i razminiranje. Hrvatska, također, provodi i Program stambenog zbrinjavanja za povratnike - bivše nositelje stanarskog prava, koji se u cijelosti realizira iz hrvatskog državnog proračuna. Inače, prema statističkim podacima - u Hrvatsku se vratilo 133.253 hrvatskih državljana, pripadnika nacionalnih manjina, većinom Srba. Od toga je 93.969 povratnika iz Srbije, 14.362 povratnika iz BiH te 24.922 povratnika iz Bosanske Posavine. Kroz sve odgovarajuće programe obnove stambenih objekata oštećenih i razorenih u ratu, do sada je obnovljeno i popravljeno ukupno 148.847 stambenih objekata, na što je utrošeno 2,37 milijardi eura proračunskih sredstava.
U razdoblju od 2013. do 2017. godine, a u sklopu Regionalnog stambenog programa, Hrvatska će osigurati potrebna sredstva za stambeno zbrinjavanje 3.541 obitelji, odnosno 8.529 osoba; 2.747 obitelji odnosi se na stanarsko pravo, dok ostali imaju status prognanika i izbjeglica i nalaze se u organiziranom smještaju. Ukupni trošak hrvatske komponente stambenog zbrinjavanja iznosit će 120 milijuna eura i najveći dio, iznad 90 odsto, osigurat ćemo iz vlastitih proračunskih sredstava te strukturnih fondova EU.