Džemo Tufekčić, rektor Univerziteta u Tuzli, kaže da veliki broj nastavnika ne razumije bolonjski proces, a da se studenti ne interesuju do onog trenutka dok im ne zatreba.
On je potvrdio da su nakon protesta studenata u Tuzli neke od njihovih zahtjeva ispunili, ali smatra da bi bezuslovni prelazak na višu godinu studija, koji nije prihvaćen ni izmjenama Zakona o visokom obrazovanju, derogirao visoko obrazovanje.
NN: Prošli mjesec su obilježili studentski protesti. Šta je dovelo do toga?
TUFEKČIĆ: Mi na Univerzitetu u Tuzli smo se susreli sa dva nastavna plana i programa, jedan je zakon koji je pratio ranije nastavne planove i programe i Zakon o visokom obrazovanju od prošle godine, rađen na bazi Okvirnog zakona o visokom obrazovanju, koji je ugradio sve elemente Bolonjske deklaracije, za razliku od onog zakona koji je imao samo prevedene predmete i ocjene na ECTS. S obzirom na činjenicu da je kako koji univerzitet odredio i cikluse studiranja, u startu studentima nismo omogućili horizontalnu prohodnost na univerzitete, a svi želimo da se integrišemo u evropski akademski prostor. U takvim konstalacijama svi problemi koji se događaju rješavaju se izmjenama pravilnika ili statuta. S obzirom na činjenicu da je statut došao nakon početka godine, studenti su proširili svoje zahtjeve, koje smo ispunili koliko nam je zakon dozvoljavao. U međuvremenu, apetiti su rasli i tražili su bezuslovan prelazak za sve studente, što bi totalno derogiralo visoko obrazovanje.
NN: Da li su studenti mogli studij završiti po onom nastavnom planu po kojem su i upisali fakultet, te tako izbjeći probleme i nejasnoće?
TUFEKČIĆ: Mi sad imamo jedan zakon, ali nastavni planovi i programi koji su važili prije stupanja na snagu ovog zakona omogućavaju studentima da po onom nastavnom planu koji je važio prije završe studij. Međutim, studenti su tražili da iz treće pređu u četvrtu godinu bez uslova kako bi organizirali tri linije, da ih ne sustiže novi nastavni plan.
NN: Kako je moguće da ih sustiže novi nastavni plan ako kažete da mogu završiti studij po nastavnom planu po kojem su se i upisali?
TUFEKČIĆ: Njih ne sustiže novi nastavni plan na pet fakulteta, a na osam ih sustiže zato što smo imali mogućnost da prije četiri godine renoviramo nastavne planove i programe do 20 odsto. A tamo gdje smo mijenjali to do 20 odsto, napravili smo ekvivalenciju predmeta koji su bili prisutni ranije. Dezinformacije koje je neko dao studentima su išle ka tome da studenti sa Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta imaju 24 nova predmeta, što apsolutno nije tačno.
NN: Moglo se čuti da je zbog usvajanja zakonskih izmjena stanje na Farmaceutskom fakultetu teško. Da li je tako?
TUFEKČIĆ: S obzirom na činjenicu da je studentima omogućeno da prenesu dva predmeta iz tekuće i dva predmeta iz prethodne godine, faktički oni više nisu studenti sa statusom ponavljača, već će biti studenti koji će slušati nastavu. Takvih će biti između 2.000 i 3.000. Najveći problem će biti organizirati nastavu na tom, ali i na Medicinskom fakultetu, upravo zbog intenzivnih praktičkih vježbi. Pogotovo na UKC Tuzla, gdje imamo studente sa nepoloženom anatomijom da slušaju kliničke predmete, a mali broj studenata je u grupi. Takvim povećavanjem broja aktivnih studenata matični fakulteti koji su ustupali prostore Farmaceutskom, Mašinskom i drugim fakultetima više to neće biti u mogućnosti, jer će imati dvostruke linije svojih studenata. Znači, ostajemo bez prostora.
NN: Kako ćete riješiti taj problem i hoće li se to odraziti na kvalitet nastave?
TUFEKČIĆ: Na kvalitet se mora odraziti. Ako ne na kvalitet nastave, onda na kvalitet studiranja. U tom će student koji putuje u Tuzlu doći ujutro u sedam i ostaće do 22 sata. Postavlja se pitanje koje je vrijeme da student sluša nastavu, da ima vrijeme za učenje i kako će sutra doći na nastavu sa izvršenim obavezama.
NN: Ko je trebalo da vodi računa i o pravima studenata?
TUFEKČIĆ: Svi, niko ne može bježati od odgovornosti. Ali, mi smo kroz upisnu politiku kazali koji je kapacitet Univerziteta sa aspekta kadrova, prostora, finansijskih sredstava, laboratorija, čitaonica, ali mi uvijek upišemo skoro dvostruko veći broj studenata.
NN: Koliko ste zadovoljni primjenom Bolonjske deklaracije na Univerzitetu u Tuzli?
TUFEKČIĆ: Nažalost, veliki broj nastavnika ne razumije bolonjski proces, a studenti se ne interesuju do onog trenutka dok im ne zatreba. Pa se desi da na kraju godine čujem da neke profesore uopšte nisu vidjeli, da su predavanja držali asistenti. Takvim profesorima se treba zahvaliti. A imamo dekane i prodekane i te informacije je trebalo da imamo ranije.
NN: Hoćete da kažete da nemate infomacije šta se događa na fakultetima, da profesori ne dolaze, da studenti dnevno imaju po dva i više ispita, vikendima predavanja?
TUFEKČIĆ: Slažem se da je to neprimjereno i subota i nedjelja treba da budu ostavljene studentima da se odmore ili ponedjeljak i utorak, ako nema drugog termina. Ali, šta je dovelo do toga. Upisna politika. Mi smo umjesto 1.800 upisali 3.800 studenata. Postavlja se pitanje gdje su kadrovi za toliki broj studenata. Bilo je neophodno staviti moratorij na upisnu politiku. A što se tiče informacija, sva organizacija nastave je na fakultetima, dekani i prodekani su zaduženi za to. Mi na Senatu treba da se bavimo disertacijama, vizijom razvoja, izborima u nastavnička zvanja i kreiranjem ljepšeg ambijenta, a ne operativnim stvarima.
NN: Onda je očigledno da pojedini dekani ne rade svoj posao.
TUFEKČIĆ: Apsolutno.
NN: Nije li onda vrijeme za smjene?
TUFEKČIĆ: Dekane biraju nastavno-naučna vijeća, a dekani biraju rektora. To je jako anahrono i nikada ta funkcionalna šema neće biti uspostavljena. Sada je došlo da rektor odgovara dekanima, a dekani ne moraju odgovarati rektoru. Rektor ne može smijeniti dekana koji ne radi svoj posao.