Pređen je veliki put u muslimansko-hrišćanskim odnosima, ali postoji znatna manjina ljudi koji pokušavaju isprovocirati umjesto da grade odnose, rekao je Džon Esposito, profesor međunarodnih odnosa i islamskih studija i direktor Centra za muslimansko-hršćansko razumijevanje na Univerzitetu "Džordžtaun" u SAD.
U intervjuu za "Nezavisne", Esposito je istakao da postoje velike sličnosti između BiH i Libana, te da je religija postala ispolitizirana i može biti iskorištena na načine koji su opasni i destruktivni, ali da bi ona, kao i etnička pripadnost, mogla biti dio rješenja.
NN: Došli ste u BiH kako biste, između ostalog, održali predavanja o muslimansko-hrišćanskim odnosima. Kakva je budućnost muslimansko-hrišćanskih odnosa?
ESPOSITO: Veliki je put pređen u muslimansko-hršćanskim odnosima počev prije 40 godina. Došli smo do tačke gdje imamo religijski dijalog, ali nakon '11. septembra" ljudi shvataju da muslimansko-hršćanski odnosi, njihovo poboljšanje nije samo razgovor o religiji, ideologiji, već kulturi, politici. Mislim da imamo konstruktivno kretanje naprijed kroz konferencije, obrazovanje novih generacija u mnogim zemljama. U sekularnim školama, vjerskim, imamo više pluralistički stav. Sa druge strane, muslimansko-hršćanski odnosi su napeti zbog aktuelnih dešavanja. Tu je uticaj terorizma, eksploatacija straha od terorizma, od nekih političara i vjerskih lidera koji ne prave razliku između religije islama i šta čine muslimanski ekstremisti, ono što zovemo rast propovjednika mržnje, bili hrišćani ili muslimani, a tu ne mislim samo na vjerske službenike, već i političke. Sve te stvari, provokacije koje se dešavaju, od danskih karikatura do filma koji se nedavno pojavio, imaju negativan efekat, tako da postoji znatna manjina ljudi koji pokušavaju isprovocirati umjesto da grade bolje odnose.
U poslijeratnom periodu očito je izazov u BiH, kao i Libanu, kako obnoviti povjerenje. Tolerancija je riječ koja ne funkcionira, ističe Esposito
NN: Pomenuli ste film "Nevinost muslimana", koji je izazvao val nasilja. Francuski satirični list objavio je karikature poslanika Muhameda. Čemu te provokacije? Postoji li granica slobode izražavanja?
ESPOSITO: Iskreno vjerujem u slobodu izražavanja. Veoma snažno. Ali činjenica je da sloboda izražavanja ne znači da imate pravo baviti se riječima i akcijama, i što ja zovem "akcije mržnje" i "govor mržnje", koje imaju namjeru isprovocirati i dovode do nasilja. Znam da je u toku velika debata o tome, ali ideja je da morate imati neke granice. Ako pogledate neka iskustva, ako živite u Njemačkoj i nekoj od evropskih zemalja, ne možete poricati da se desio holokaust, govoriti govorom mržnje koji je jasno antisemitski i koristi vrstu jezika ili medijski prikazuje to što jasno vodi do nasilja. Pogledajte Francusku, gdje je sud zabranio buduće reprodukcije fotografija britanske princeze kako se sunča gola, ali istovremeno francuski mediji ponovo objavljuju karikature koje su uvredljive. Tu je zaista pitanje je li sudovi imaju ograničenja kada se radi o slobodi izražavanja. U intervjuima s ljudima koji su napravili taj film, oni jasno kažu da im je namjera bila da isprovociraju. Dakle, namjerno su stvorili kontekst u kojem je velika šansa bila da izbije nasilje i da bude ubistava.
NN: Kad govorimo o budućnosti muslimansko-hrišćanskih odnosa, kako vidite BiH?
ESPOSITO: Mislim da je svaka zemlja posebna, ali da postoje određene široke sličnosti između BiH i Libana. U oba slučaja ljudi u zemlji i izvana godinama su bili jako čvrsti govoreći da je ovo pozitivan primjer multureligijske, multietničke zemlje sa konstruktivnim odnosima i napretkom, ali u oba slučaja završili smo time da je bilo rata koji je izbacio na površinu probleme sa etničkim grupama, a vidjeli smo i da se religija eksploatira od strane političkih lidera tih etničkih grupa. Dok mnogi vjerski lideri i drugi možda ne bi religiju koristili, ipak ima onih koji to čine ili odlučuju da šute i ne osuđuju to. U poslijeratnom periodu očito je izazov u BiH kao i Libanu kako obnoviti povjerenje, jer ako ste imali situaciju povjerenja prije, on je bio predmet iskušenja, i kako definirati pojmove suživota i tolerancije. Svi ti pojmovi koje koristimo, kad smo prosuđivali izgradnju država u prošlosti, moraju se u 21. vijeku redefinirati. Tolerancija je riječ koja ne funkcionira. Ako govorimo o modernim državama, nacijama gdje želite imati nacionalno jedinstvo na osnovu poštovanja jednakosti i različitosti, tolerancija ne podrazumijeva jednakost, jer znači suživot tako što ti dajem slobodu da živiš. Moramo redefinirati i pojam vjerskog pluralizma, biti više inkluzivni u smislu političkog i religijskog pluralizma, što znači da moramo graditi odnos na osnovu uzajamnog razumijavanja i poštovanja.
NN: Rekli ste da političari eksploatiraju religiju. Sa druge strane, čini se da se u BiH vjerski dužnosnici isuviše bave politikom. Kako to utiče na odnose među vjernicima?
ESPOSITO: To je veoma ozbiljna situacija. Nisam ekspert za ovu zemlju, ali razgovaram s ljudima ovdje i koji su odavde i žive u SAD. Još imate problem povjerenja, poricanja, imate segment populacije koja želi poreći određene dimenzije problema. Oni poriču činjenicu da je religija postala ispolitizirana, da se koristila u prošlosti i nastavlja se koristiti. To je izazov za novu generaciju koja želi ići naprijed i rješavati neka od tih pitanja, kako u toj novoj generaciji revitalizirati institucije u smislu političkih struktura, nevladinih organizacija i obrazovnog sistema na način da se redefinira pojam suživota, tolerancije i to uvesti u smislu obrazovanja građana. Postoji snažno osjećanje kod mnogih da se ide naprijed. Sa druge strane, značajna manjina političara i drugih će nastaviti koristiti religiju i politiku, a opasnost nije samo da to može dovesti do većih podjela već je prijetnja po značajnu manjinu da to može dovesti do velikog cinizna u vezi sa politikom i političarima. Činjenica je da religija može biti iskorištena na načine koji su opasni i destruktivni. Etničko i religijsko može biti i bilo je dio problema u istoriji mnogih zemalja, ali i dio rješenja, ali ne možete vjerovati da može biti ovo drugo dok ne vidite da zaista jeste dio rješenja. A to znači da nećete obavezno uzimati zdravo za gotovo ono što vjerski lideri i političari govore, nego gledati šta rade i ne rade.
Mišljenja je da i danske karikature i film koji se nedavno pojavio imaju negativan efekat
NN: Na svjetskom mirovnom susretu u Sarajevu, gdje se govorilo o suživotu i toleranciji, došlo je do svađe između episkopa zahumsko-hercegovačkog Grigorija i reisa Mustafe efendije Cerića. Kakva se poruka time šalje?
ESPOSITO: Ljudi govore da je sjajna konferencija, uz izuzetak sukoba o kojem govorite, da je tendencija tih događaja da ljudi razgovaraju konstruktivno i svi govore: "Vjerujemo u mir naše vjere", ali pitanje je kako demonstrirati kretanje naprijed. Bilo je krupnih inicijativa kada govorite o odnosima muslimani, hrišćani i Jevreji, gdje ljudi govore: "Moramo naučiti kako djelovati u globaliziranom svijetu, imati temelje, ljubav prema Bgu, prema bližnjemu svome". Dakle, svi vjerujemo u ljubav prema Bogu, ali pravo pitanje je ljubav prema bližnjem svom, jer je pitanje ko je taj bližnji svoj! U staro vrijeme, kada su Božje zapovijedi objavljene, definicija bližnjeg svog bila je mnogo uža nego danas i sada za muslimane, hršćane i Jevreje izazov je do koje mjere prihavatite kad kažete da Bog kaže voli bližnjega svoga, da to znači sve religijske tradicije i ta ljubav mora biti iskazana na jednak način u smislu jednakosti poštovanja, jednakosti prava, prilika. Rekao bih da prečesto, još nismo došli do tačke gdje je to zaista usađeno glave u stanovništva i nekih vjerskih lidera.
Vladan Petković, filmski kritičar iz Srbije, o regionalnim kandidatima za zlatni kipić