Položaj invalida u BiH puno je gori nego prošlog 3. decembra, koji je Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, istakao je Fikret Zuko, predsjednik Saveza slijepih FBiH i Saveza organizacija osoba sa invaliditetom Kantona Sarajevo.
Ne podržava okupljanje predstavnika nekih udruženja osoba sa invaliditetom u državnom parlamentu i smatra da se time samo kupe politički poeni koji invalidima objektivno ne trebaju.
U intervjuu za "Nezavisne" ističe da je neprihvatljivo uvođenje cenzusa u setu federalnih zakona iz socijalnog sektora, jer će to pogoršati položaj osoba sa invaliditetom.
Napomenuo je da Konvencija UN-a o pravima osoba sa invaliditetom daje ovoj populaciji u BiH novi alat u borbi za njihova prava.
"Nadamo se da će u prvoj polovini naredne godine konvencija biti ratifikovana i mislimo da je to nešto što je prihvatljivo ako se zna da je potpisana prije dva-tri mjeseca. Postoji zakonska procedura ratifikacije", rekao je Zuko.
NN: Predstavnici osoba sa invaliditetom okupili su se u četvrtak u parlamentu BiH i odlučili tamo prenoćiti nezadovoljni jer još nije ratifikovana Konvencija UN-a o pravima osoba sa invaliditetom.
ZUKO: Ove tradicionalne organizacije, slijepi, gluhi, paraplegičari, distrofičari, civilne žrtve rata, ratni vojni invalidi ne podržavaju taj način borbe. Mi smo se okupili u "Holiday Innu" i napravili prijem za predstavnike političkog, kulturnog i javnog života i o tome razgovarali. Mislimo da treba izvršiti ratifikaciju što je moguće prije, ali po uobičajenoj proceduri, i ne prihvatamo način kako se to radi u parlamentu. Mislim da se na taj način kupe određeni politički poeni koji nama objektivno ne trebaju. Nama treba podrška države na način kako je to predviđeno propisima i Ustavom BiH. Ovo okupljanje svakih nekoliko mjeseci, prijetnja da će se nešto uraditi, neko smijeniti, mi to ne prihvatamo i nismo se okupili u parlamentu. Nikoga iz ovih organizacija koje postoje već 50 godina i okupljaju osobe sa najtežim invaliditetom nema u parlamentu.
NN: Šta mislite da će se promijeniti ratifikacijom konvencije? Mnoge se krše.
ZUKO: Ratifikacijom država BiH preuzima obavezu da svoje zakone uskladi s konvencijom i donese zakone koji sada ne postoje. To je nama novi alat za borbu za naša prava. Sama konvencija po sebi neće ništa promijeniti ako ne budemo na adekvatan način djelovali i imali jake pregovarače. Nadam se da nećemo morati rušiti i paliti zgradu parlamenta i prijetiti već da ćemo korektnim razgovorom, snagom argumenata, a ne argumentima snage izboriti naša prava.
NN: Predviđeno je uvođenje cenzusa u setu zakona iz socijalnog sektora pa tako se za osobe sa onesposobljenjem pominjalo 205, pa i 165 KM po članu porodice. Koliko će to uticati na položaj invalida?
ZUKO: Pogoršaće se. To nije prihvatljivo. U oblasti izjednačavanja mogućnosti za osobe sa invaliditetom ne bi trebalo da bude cenzusa. Treba da se stvari postave na način da svaka osoba sa invaliditetom dobije ono što joj stvarno treba, a ne generalno da se uvode cenzusi kako bi se onemogućili neki kojima to ne pripada. Treba urediti sistem da se svakome cijeni šta mu treba da normalno funkcioniše i da mu se to da. Socijalni minimum reguliše ono što je za hranu, odjeću, svakodnevne potrebe, a ovo što se dobija su dodatna prava, primanja koja pružaju jednake mogućnosti osoba sa invaliditetom. To treba odvojiti.
NN: MMF traži uvođenje imovinskog cenzusa i usvajanje zakona na Vladi i Parlamentu FBiH do kraja godine da bi nam uplatio drugu tranšu stendbaj aranžmana.
ZUKO: Ni MMF ni Svjetska banka ne kažu da treba osobama sa invaliditetom uvesti cenzus na ta davanja nego da se davanja usklade sa mogućnostima. To se može bez cenzusa. Kada bismo smanjili broj osoba sa invaliditetom koji su formalno uvedeni, a to nisu, i prepolovili taj broj, kao što je normalno, ne bi bilo problema uopšte. Po definiciji nije dobro riješeno. Tuđu pomoć dobija onaj kome nije potrebna, invalidninu dobija neko kome nije potrebna. Ljudi su shvatili da tako mogu sebi obezbijediti neka primanja i onda sve učine da dobiju papire i ostvare pravo po osnovu invaliditeta i dobiju 200-300 KM mjesečno. Njega nije briga je li invalid ili nije. On dobije pare i poslije toga igra fudbal, vozi auto, a niko to ne provjerava.
NN: Šta predlažete da bi se tome stalo ukraj?
ZUKO: Samo da se promijeni pristup. Da se ne pristupa na način je li neko osoba sa invaliditetom 50, 60 ili 100 posto nego šta mu stvarno treba. Ako je neko slijep, zna se šta mu treba, ako je u kolicima, zna se šta treba, a ne da neko ko izvadi žuč isto ima invaliditet i prima tuđu njegu i pomoć, a objektivno to nije invaliditet. Razgovaraćemo u ponedjeljak s federalnim premijerom da se napusti medicinski i uvede novi socijalni pristup zasnovan na ljudskim pravima.