Isusovo rođenje nam progovara o velikoj ljubavi samoga Boga prema nevjernom i grešnom čovjeku, gdje je Bog odlučio postati čovjekom kako bi se približio svakom od nas i ponudio mu mogućnost izgubljenog spasenja.
Poručuje to u božićnom intervjuu za "Nezavisne novine" fra Domagoj Šimić, gvardijan franjevačkog samostana Presvetog Trojstva na Petrićevcu u Banjaluci.
"Postajući čovjekom Bog nam progovara o vrijednosti svakog čovjeka, o vrijednosti svakog života, koja se temelji na Stvoriteljevoj želji da svaki čovjek živi i ima mogućnost spasenja", ističe Šimić.
NN: Već godinama unazad vjernici Božić proslavljaju u zabrinjavajućim uslovima, koji su počeli pandemijom, a onda i sukobima na Istoku koji su izazvali pad životnog standarda i slične probleme. Možemo li u radosti Božića crpiti optimizam za period koji je ispred nas?
ŠIMIĆ: Istina je da je vrijeme u kojem živimo teško i često izgleda besperspektivno. Također, ako svratimo pogled u našu prošlost, vidjet ćemo mnoštvo poteškoća i problema s kojima smo se suočili, a i naši pogledi usmjereni ka budućnost često ne vide svjetlije dane.
Takvo razmišljanje i pogledi u nama bude tugu, strah i besmislenost. Stoga, upravo rođenje malenog djeteta Isusa u štalici, daleko od svih tadašnjih ugodnih prenoćišta, daleko od onog luksuza za kojim žudi čovjek, govori nam i danas, nakon toliko godina, da se vrijednost života ne mjeri posjedovanjem i imanjem, nego jednostavnom radošću i upornom ljubavlju koju jedino čovjek čovjeku može darovati.
Ta ljubav i radost, ukoliko ih prihvatimo i darujemo, jednostavno će nam vratiti zajedništvo i spremnost na žrtvu, vratit će nam vedrije poglede na život i radosnije dane u našim životima.
Tog trenutka naši problemi ne nestaju, nego im mi pristupamo na drukčiji način, a to će u nama roditi optimizam i nadu da zajedničkim radom i trudom doista možemo riješiti probleme s kojima se susrećemo.
NN: Čemu nas podučava praznik Hristova rođenja?
ŠIMIĆ: Isusovo rođenje nam progovara o velikoj ljubavi samoga Boga prema nevjernom i grešnom čovjeku, gdje je Bog odlučio postati čovjekom kako bi se približio svakom od nas i ponudio mu mogućnost izgubljenog spasenja.
Postajući čovjekom Bog nam progovara o vrijednosti svakog čovjeka, o vrijednosti svakog života, koja se temelji na Stvoriteljevoj želji da svaki čovjek živi i ima mogućnost spasenja.
Božić nam govori o ispunjenju Božjeg obećanja da čovjeka neće ostaviti samoga, nego da će se novorođeno dijete zvati Emanuel (S nama Bog) i biti s nama cijelog života na našem životnom putovanju ukoliko se odlučimo za zajednički hod.
NN: Šta podrazumijeva ispravno proslavljanje Božića?
ŠIMIĆ: Kao što se čovjek, kada ide na neki sastanak ili neki događaj, priprema za njega bilo da se sređuje ili upoznaje teme o kojima će raditi, tako i naše slavlje Božića podrazumijeva našu osobnu pripremu, koja počinje s vremenom došašća, a to su četiri tjedna prije Božića.
To je vrijeme iščekivanja, ali i pripreme za Božić, tako da u tom vremenu posjećujemo svete mise zornice, koje su obično u šest sati, intenzivnije se molimo, postimo, a svakako se u tom periodu podrazumijeva i da svi trebamo primiti sakrament svete ispovijedi kako bismo na Božić mogli biti sudionici Gospodnjeg stola.
Na sam Badnji dan trebali bismo tradicionalno s obitelji u večernjim satima nakititi božićnu jelku, a potom kao obitelj moliti se Bogu te po završetku iščekivati vrijeme kada ćemo poći na svetu misu polnoćku gdje ćemo kao zajednica vjernika slaviti rođenje Božjeg sina.
Svjesni činjenice da nam Božić govori i o važnosti obitelji, potrebno je na taj dan slaviti ga unutar vlastite obitelji posjećujući i čestitajući jedni drugima.
NN: U kakvom ambijentu katolici u Banjaluci slave ovaj veliki praznik?
ŠIMIĆ: Kao što smo već kazali, vrijeme u kojem živimo teško je i nije naklonjeno čovjeku koji se odlučuje za Boga, jer vrijednosti koje zastupa Bog u principu su u suprotnosti od vrijednosti društva u kojem živimo.
Tako da ambijent slavlja Božića nije, ne samo sada, nego i prije bio idealan, ali na prvom mjestu on ovisi o nama samima. Odnosno o tome koliko ćemo si mi sami unutar svojih vlastitih obitelji učiniti zajedništvo te okupljati se na radost Božića.
Lijepo je i ugodno kada je grad okićen i kada je sve u božićnom ambijentu, također lijepo je i kada vlastite kuće uredimo i tu stvorimo božićnu atmosferu, ali potrebno je i svoje srce i dušu pripremiti i tu stvoriti pogodan ambijent za rođenje malenog Isusa, a to ćemo postići ukoliko u vremenu pripreme sredimo i vlastite odnose unutar svojih obitelji, s prijateljima i kolegama te postignemo da se u našim odnosima osjeća radost, sreća i poštovanje prema drugima.
Na taj način, unatoč mnogim neprilikama s kojima se susrećemo, stvorit ćemo lijep ambijent za slavlje Božića.
NN: Da li ste zadovoljni posjećenošću katoličkih svetinja u Banjaluci, sa posebnim osvrtom na mlade ljude?
ŠIMIĆ: S obzirom na to da je katoličko stanovništvo u Banjaluci pretežno starije, a da mladih nema mnogo, mislim da su posjete zadovoljavajuće, ali je daleko od idealnog. Naravno, prosjek mladih u crkvi nam podižu studenti, koji dolaze iz različitih dijelova BiH i Hrvatske.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.