Slaviti ispravno Božić znači stajati pred Božjim obećanjem, Božjim izazovom i pred Božjom zapovijedi ljubavi, poručuje Franjo Komarica, biskup banjalučki.
Povodom najradosnijeg hrišćanskog praznika Božića, koji proslavljaju katolički vjernici, Komarica za "Nezavisne" ističe da se sin Božji i sin Marijin definitivno uključio u rijeku čovječanstva, te da želi ući u svako ljudsko srce, svaki ljudski život.
NN: Koje biste poruke poslali vjernicima povodom Božića i na koje hrišćanske vrline biste ih podsjetili?
Komarica: Na najradosniji naš kršćanski blagdan Božić mi slavimo najsudbonosniji i najdramatičniji događaj za povijest i sudbinu ljudskog roda. Ispunilo se željno iščekivano Božje obećanje, da se nama ljudima rodio naš Spasitelj, u osobi Isusa, sina bezgrješne Djevice Marije. Sin Božji i sin Marijin definitivno se uključio u rijeku čovječanstva. Želi ući u svako ljudsko srce, svaki ljudski život da sa svakim podijeli njegov zemaljski hod od kolijevke do groba, te mu osigura nakon završetka zemaljskog života sretni vječni život. Svatko tko svjesno slavi ovaj blagdan trebao bi znati u kakvom životnom ozračju se sam utjelovljeni Bog u božićnoj betlehemskoj noći rodio, što je sve doživio od onih kojima je i radi kojih je došao na zemlju, kako se vladao u odnosu prema svome nebeskom Ocu koji ga je nama poslao, a kako prema nama ljudima. Utjelovljeni Bog nam svojom osobom, naukom i životom, pokazuje kakve nas Bog želi imati kao svoja ljubljena stvorenja. To su vrline kao poniznost, ljubav bez granica, milosrđe, mir, pravednost, solidarnost s grješnim, siromašnim, obespravljenim, ugroženim na duši i tijelu. Slaviti ispravno Božić znači stajati pred Božjim obećanjem, Božjim izazovom i pred Božjom zapovijedi ljubavi!
NN: U kakvom duhu i sa kakvim mislima treba proslaviti ovaj radosni praznik?
Komarica: Ako je u božićnoj tajni Bog ponudio svoje milosrđe i mir ljudskom rodu, onda i svatko tko ispravno želi slaviti Rođendan utjelovljenog Sina Božjega - Božić, mora pokazati svoju zahvalnost Bogu za taj njegov izuzetan, neprocjenjiv dar milosti, ljubavi, milosrđa i mira. Moramo se u svome srcu ponovno odlučiti boriti se protiv svih onih grijeha i poroka u koje svojom slabom vjerom češće ili rjeđe upadamo. Moramo se zauzimati za djelotvornu ljubav, milosrđe i mirotvorstvo prema svojim bližnjima, ukućanima, susjedima, svim ljudima, osobito onima koji su obespravljeni, prezreni u svom ljudskom dostojanstvu, gurnuti u duhovnu ili materijalnu bijedu ili na rub društva. Također se moramo odlučiti boriti protiv svojih uskogrudnih i isključivih životnih stavova.
NN: Kojih običaja i vjerskih pravila vjernici treba da se drže na ovaj veliki dan?
Komarica: Vjerska pravila, kako to rekoste, važnija su za vjernike nego neki običaji nastali u određenom vremenu i podneblju uz proslavljanje ovog blagdana. Vjernik katolik bi trebao znati da je nužni, sastavni dio njegova božićnog slavlja primanje svetih sakramenata, svete ispovijedi i svete pričesti. To nužno uključuje osobnu duhovnu obnovu, obraćenje od mnogih loših navika i poroka odnosno grijeha, te odlučnost da se svakodnevno živi sa svijesti da je naš trajni, najvjerniji životni suputnik sam utjelovljeni Bog, koji je nama prvi pružio ruku pomirenja i nas zadužio da se i mi moramo izmiriti jedni s drugima - poglavito uz blagdan Božića. Uslijed tragičnih ratnih zbivanja i nestanka s ovih prostora najvećeg dijela katoličke populacije teško je reći što se od lijepih drevnih običaja od ovih malobrojnih preostalih još sačuvalo. Neki od ustaljenih običaja su i pripremanje mlade posijane pšenice u koju se na Badnji dan, to jeste dan uoči Božića, stavlja svijeća. Ona se pali kada se navečer sva obitelj okupi na zajedničku molitvu. Prije toga je već stavljeno božićno okićeno drvce, koje podsjeća na drvo u raju, na kojem je načinjen fatalni - istočni grijeh i ujedno na drvo križa s kojega je nas isti Isus Krist spasio od vječne smrti. Unese se i slama i stavi u jedan dio sobe, na kojoj djeca sjede, a kasnije i spavaju. Na Badnji dan je redovito i post, pa su i za Badnju večer predviđena posna jela. Također se odnesu pripremljena jela za Božić siromasima u blizini. Pripremaju se - ili su nabavljene - prikladne "jaslice" s figurama djeteta Isusa, Bogorodice Marije, svetog Josipa, anđela i pastira na poljanama blizu grada Betlehema, te se stave ispred božićnog anđela. Nakon zajedničke večere svi zajedno pjevaju poznate drevne i omiljene božićne pjesme. A onda se ide u crkvu na misu polnoćku, koja je posebno svečana i raspjevana. Na sam blagdan Božića je obitelj opet na okupu, kako kod obiteljskog stola tako i na slavlju svete mise u crkvi. A onda se posjećuju i grobovi pokojnika. Drugi dan Božića se odlazi u pohod rodbini i prijateljima. Posebna je specifičnost tog blagdana radost, smirenost, ljubaznost, raspjevanost, miroljubivost, tako da mnogi požele da svaki dan bude Božić.
NN: Koliko je bitno da se na ovaj praznik, ali i na sve ostale dane, posvetimo duhovnim vrijednostima, a zanemarimo materijalne?
Komarica: Vrlo je bitno da u svome življenju napravimo istinsku ljestvicu vrednota. Isus nam je to jasno rekao i životom svojim pokazao da je "tijelo važnije od odijela, a duša daleko vrjednija od tijela"!
NN: U čemu treba da tražimo utjehu i snagu, zbog brojnih problema i nedaća, poput bolesti i neimaštine s kojom se građani susreću?
Komarica: U vjernosti Bogu, u pouzdanju u njega, koji nas voli i nikada nas, pa ni u najtežim trenucima, ne ostavlja "na cjedilu"; koji nas je iz ljubavi stvorio i prati nas na svakom našem životnom koraku. Također u svakodnevnom otvaranju u molitvi svoga uma i srca poticajima Božjega Svetog Duha, Branitelja i Tješitelja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.