Zeničko-dobojskikanton kao regija u BiH i dalje, uprkos svjetskoj ekonomskoj krizi, ima najbolju pokrivenost uvoza izvozom od 84 posto, ističe Miralem Galijašević, premijer Zeničko-dobojskog kantona.
Program mjera štednje i program za ublažavanje posljedica svjetske ekonomske krize, koji je Vlada ZDK među prvima u BiH usvojila, kako kaže, već su dali rezultate.
"Vrlo dobro vladamo budžetom, u ovom momentu Vlada ZDK nema kriznih situacija u odnosima sa sindikatima, ispunjavamo obaveze prema MMF-u, i s druge strane, vršimo potrebne uštede. Dakle, po ovome se vidi da smo nastojali da taj program ima konkretne mjere, da bude mjerljiv po parametrima, učinkovit i provodiv u kratkom roku", ističe Galijašević.
Dodaje da će sredstvima prve tranše stendbaj aranžmana sa MMF-om, koja iznose 15 miliona KM,biti zatvoren projektovani deficit za tekuću godinu.
"Ta sredstva koja dobijemo od MMF-a bit će praktično uključena u sredstva za ispunjenje tekućih obaveza Vlade ZDK, dakle, neće imati posebnu namjenu, nego će biti dio tekućih finansijskih transakcija i neće biti prepoznatljiva u budžetu ZDK", kaže Galijašević.
NN: Na koji način će Vlada ZDK raspodijeliti 15 miliona KM sredstava prve tranše stendbaj aranžmana sa MMF-om, koliko je planirano za ovaj kanton, odnosno kojim oblastima su ova sredstva najpotrebnija?
GALIJAŠEVIĆ: Kako je predviđeno stendbaj aranžmanom sa MMF-om, Vlada ZDK bi trebala po ispunjenju uslova dobiti 15 miliona KM kreditnih sredstava po uslovima koji su propisani ovim aranžmanom. Tim sredstvima će se zatvoriti projektovani deficit za ovu godinu. U saradnji sa MMF-pom, procjenjeno je da za obim od 245 miliona KM dozvoljenog budžeta, u ZDK bit će nedostajućih 15 miliona KM. Ta sredstva koja dobijemo od MMF-a bit će praktično uključena u sredstva za ispunjenje tekućih obaveza Vlade Zeničko-dobojskog kantona. Dakle, ta sredstva neće imati posebnu namjenu, ona će biti dio tekućih finansijskih transakcija i neće biti prepoznatljiva u budžetu ZDK.
NN: Prema izvještaju o stanju privrede, prošle godine je u ZDK evidentiran porast spoljnotrgovinske razmjene, koji je u odnosu na 2007. godinu iznosio čak 15,91 odsto. S obzirom na globalnu ekonomsku krizu, kakvo je stanje ove godine u oblasti spoljnotrgovinske razmjene?
GALIJAŠEVIĆ: Kao što je poznato, Zeničko-dobojskikanton, kao regija u BiH, je imao u proteklom periodu, a ima i dalje, najbolju pokrivenost uvoza izvozom od 84 posto. Dakle, u proteklim godinama bili smo lideri u vanjskotrgovinskoj razmjeni. S obzirom na to da je ZDK područje koje ima monostrukturnu, baznu privredu u kojoj preovladavaju veliki kombinati prerade, prvenstveno metaloprerade i drvoprerade, zatim rudnike i proizvodnju električne enegije, a pošto su metal i drvoprerada vezani za autoindustriju i time oslonjeni na svjetsko tržište, svakako da se kriza na poseban način odrazila na privredu ZDK. Shodno tome, unekoliko je smanjen taj vanjskotrgovinski bilans, međutim, i dalje smo lideri u ovoj oblasti. Očekujem da će se povećati proizvodnja u dijelu koji je orijentisan ka izvozu, te da će proizvodima, koji su namijenjeni izvozu, cijena vjerovatno porasti. Tu, prije svega, mislim na željezo.
NN: Zbog svjetske ekonomske krize, u teškoj poziciji se duže vrijeme nalazi i kompanija "ArcelorMittal Zenica", najveći izvoznik FBiH. Koliko takvo stanje unazađuje privredu, s obzirom na to da je došlo do smanjenja narudžbi i velikog otpuštanja radnika?
GALIJAŠEVIĆ: ArcelorMittal Zenica je u punom kapacitetu član grupacije "Mittala", najvećeg svjetskog proizvođača čelika i bio je jedan od generatora privrednog razvoja, ne samo u Zeničko-dobojskom kantonu, već i u BiH. Dovoljno je reći da, kad "ArcelorMittal" radi u punom kapacitetu, a očekujemo da će se do kraja ove godine to i desiti, za sebe veže direktno 600 kooperanata ili dobavljača iz Federacije i time značajnim dijelom upošljava i komunukacije, prije svega željeznicu. Očekujem da će se povećati narudžbe za "ArcelorMittal Zenica", posebno za građevinsko željezo. Zenički "ArcelorMittal" je u direktnoj ovisnosti o investiranju u BiH. Stoga očekujem da će rješavanje modela i strategije izgradnje autoputa na koridoru Vc značajno uposliti pogone "ArcelorMittala" i kakanjske "Cementare". Time će automatski i ostali pogoni s kojima radi zenički "Arcelor", poput prijedorskog, također imati znatno veću proizvodnju, tako da ova svjetska kompanija na određen način djeluje i kao integrativni faktor privrede BiH. Očekujem, dakle, da će "ArcelorMittal" u dogledno vrijeme, raditi punim kapacitetom i onako kako je generirao 30 posto bruto proizvoda u BIH, to činiti i u budućnosti.
NN: Vlada ZDK, prva je u Federaciji BiH usvojila Program mjera štednje. Da li su pomenute mjere, kao i Program za ublažavanje posljedica svjetske ekonomske krize dali rezultate i da li i dalje smatrate da će se ZD kanton, koga je kriza prvo pogodila, prvi i izaći iz krize?
GALIJAŠEVIĆ: Vlada Zeničko-dobojskog kantona jedna je od prvih koja je uradila Program mjera za ublažavanje ekonomske krize i usvojila paket antirecesijskih mjera. Čekali smo jedno vrijeme da Federacija to isto učini, jer smo smatrali da naš program treba biti kompatibilan sa programom Federacije BiH i Vijeća ministara BiH. Nažalost, to su skromni programi posebno Vijeća ministara, a da program Vlade FBiH nije bio efikasan i mjerljiv, te provodiv u kratkom periodu i koji bi trebao da djeluje stimulativno na privredu u ovakvim uslovima. Antirecesijski program koji je uradila Vlada RS je dobar. Program Vlade ZDK se sastoji iz dva programa. Jedan se odnosi nastimulaciju privrede i podsticaje i sve ono što je moguće uraditi sa nivoa kantona, s obzirom na našu nadležnost i ekonomsku moć, a drugi koji smo usvojili je program mjera štednje budžeta i budžetskih korisnika, odnosno štednje u javnoj potrošnji i u javnim preduzećima. Mjesečno, putem posebne komisije za te svrhe, analiziramo učinke ovih programa. Te mjere su dale rezultate. Naime, vrlo dobro vladamo budžetom, zatim u ovom momentu Vlada ZDK nema kriznih situacija u odnosima sa sindikatima, ispunjavamo obaveze prema MMF-u i s druge strane, vršimo potrebne uštede. Dakle, po tome se vidi da smo nastojali da taj program ima konkretne mjere, da bude mjerljiv po parametrima, učinkovit i provodiv u kratkom roku. Sve ono što ide preko dozvoljenih limita potrošnje, mi sankcioniramo. Zadnja u nizu mjera je, da smo svima koji imaju pravo na službeni mobitel odbili od plate za prekoračenje dozvoljenih limita. Iako smo načinili mnogo veće uštede na drugim stavkama, ta vijest o prekoračenju od 2.000 KM ukupno za sve mobitele izazvala je više pažnje nego neke druge naše mjere.
NN: Da li pozitivan pomak u drvoprerađivačkom sektoru pokazuje da bh. privreda, ipak, polako izlazi iz duboke krize?
GALIJAŠEVIĆ: Kada je u pitanju drvoprerada, Zeničko-dobojski kanton je najbogatiji kao regija sa drvetom i drvnim sortimentima. Imamo velike drvoprerađivače u privatnom i državnom sektoru, a jedan od njih je "Krivaja 1884", koja je veliki potrošač drvnih sortimenata. To preduzeće ima povoljan ugovor sa svjetskim proizvođačem IKEA, što garantuje uspjeh ovog projekta. Sada još samo treba riješiti pitanje snabdijevanja i određenih administrativnih problema. Očekujem da će svi nivoi vlasti uključeni u razrješenje ovih pitanja dati svoj doprinos kako je to i predviđeno u slučaju "Krivaje 1884". Našu pažnju zaokupljaju i privatni drvoprerađivači i mi kao Vlada u tom dijelu, također, nastojimo djelovati stimulativno. Naime, pokazalo se da su oni prvi zapali u krizu, a evo danas bilježimo da se otvara tržište za drvopreradu. To je jedan od prvih pokazatelja izlaska iz svjetske, ali i bh. ekonomije iz krize.
NN: Nedavno je Vlada ZDK odobrila isplatu podsticaja za sedam preduzeća. Kakve su još mjere podrške privredi predviđene?
GALIJAŠEVIĆ: Vlada ZDK prepoznatljiva je po svom paketu podsticajnih mjera za investiranje i proizvodnju. Svjesni smo svojih mogućnosti, ali nastojimo kontinuirano da održimo privredna preduzeća stabilnim, posebno u dijelu početnog biznisa. Stimulišemo našim mjerama izgradnju proizvodnih objekata i nabavku opreme, a dajemo i subvencije za administrativne troškove. Zbog skupog kapitala na tržištu kapitala, kao i u bankama, vršimo i regres kamata preko četiri posto, preuzimajući na sebe taj dio finansijskih obaveza preduzeća. Za investicione kredite, koji znače supstituciju uvoza, imamo Kreditno-garancijski fond, gdje pod povoljnim uslovima, tačnije kamatom od 3,9 odsto, dajemo sredstva malim i srednjim preduzećima uz vrlo povoljnu kolateralu, odnosno povoljnu hipoteku na imovinu. I, na kraju, imamo paket mjera za dobijanje certifikata za uvođenje standarda kvaliteta, koji treba da poboljša konkurentsku sposobnost preduzeća na domaćem i svjetskom tržištu.
NN: Početkom godine, švajcarska kompanija "Ratia Energie" izrazila je zainteresovanost za izgradnju protočne hidrocentrale na rijeci Bosni. Da li je naknadno razmatrana ta mogućnost?
GALIJAŠEVIĆ: Smatramo da BiH ima značajne hidropotencijale koji prevazilaze potrebe bh. privrede i stanovništva i to je jedna od naših komparativnih prednosti. Vlada ZDK je opredjeljena za izgradnju hidrocentrala na rijeci Bosni, kao i na manjim rijekama u kantonu, ali uz obavezno poštivanje mjera zaštite eko sistema. U ovom trenutku očekujemo inicijative aplikanata za hidrocentrale. U tom cilju, izradili smo jednu studiju u kojoj smo prezentirali naše hidropotencijale, tako da zainteresirani u vrlo kratkom roku tu mogu naći informacije o tim potencijalima i eventualnim koncesijama.
NN: Da li je istina da se izgradnji termoelektrane u Zenici, koju na proljeće počinje kazahstanska energetska kompanija "KazTransGaz", oštro protive resorno federalno ministarstvo i preduzeća "Elektroprivreda BiH" i "BH gas" i da li takva situacija može dovesti u pitanje izgradnju termoelektrane?
GALIJAŠEVIĆ: Činjenica je da termoelektrana u Zenici nije definisana u elektroenergetskoj strategiji Federacije BiH. Međutim, smatram, svi naši energetski potencijali trebalo bi da se stave u funkciju, jer bi se time uposlila i građevinska operativa, zatim proizvođači građevinskog materijala, a povećalo bi se i zapošljavanje radnika. Izgradnjom termoelektrane, Zenica bi, između ostalog, riješila i problem zagrijavanja što je inače, problem svih većih gradova. Ne znam da ijedan grad ima kvalitetno riješeno grijanje, a ovim bismo to riješili dugoročno. Naravno, općinska administracija će raditi u okvirima predviđenimzakonima u ovoj oblasti, a jedan od ključnih faktora koji će odlučivati o dozvolama je federalno Ministarstvo za industriju i energetiku.
NN: Kakvo je trenutno stanje kada su u pitanju investicije na području kantona i da li mislite da će na porast investicija uticati izgradnja autoputa Vc, koji se u dužini od 100 kilometara, proteže kroz ZDK?
GALIJAŠEVIĆ: Svjetska ekonomska kriza usporila je investicije i ekonomiju u cjelini. Investicije koje su aktuelne na području ZDK su vezane za rješavanje problema modela izgradnje autoputa na koridoru Vc što je najznačajnija investicija, koja će za sobom povući i druge, otvoriti ovaj prostor za privredni zamah, jer se autoput proteže u najvećem dijelu, upravo kroz ZDK, a dosad je izgrađeno ukupno oko 30 kilometara. Primjetno je da se ostale investicije u sferi građevinarstva usporavaju, ali očekujem da će se početkom radova na ovom autoputu zabilježiti i značajan porast ostalih investicija.
NN: Kako ocjenjujete raskid Ugovora o privatizaciji dvije fabrike Kožarsko-tekstilnog kombinata "Visoko", zbog čega je propao i protokol potpisan sa Zavodom PIO FBiH o uvezivanju staža za oko 1.200 radnika KTK?
GALIJAŠEVIĆ: Resorno federalno ministarstvo i Agencija za privatizaciju FBiH imale su dobar uvid u ovaj proces privatizacije KTK i smatram da supovukli potez kakav su oni mislili da je najbolji. Međutim, ubijeđen sam da je grupacija "Prevent", inače jedini kandidat za kupovinu KTK, napravila u cjelini vrlo dobar posao, možda i najbolji na ZDK i zaposlila značajan broj radnika u više firmi. Bio bih sretniji da je uspio ugovor o kupoprodaji KTK "Visoko" sa "Preventom". Nadam se da će Vlada FBiH, Agencija za privatizaciju i menadžment KTK naći izlaz iz ove situacije, ali ponavljam, da je "Prevent" lider u oblasti auto-industrije u dijelu kožarsko-tekstilnih djelatnosti. Ovaj slučaj pokazuje neophodnost veće fleksibilnosti nadležnih institucija kada je u pitanju privatizacija posrnulih državnih kompanija.