Učenici u bh. školama izloženi su različitim vidovima diskriminacije, što je nedopustivo, jer svako dijete zaslužuje poštovanje i jednak pristup obrazovanju, istakao je Geri Robins, šef Misije Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) u BiH.
Kaže kako je očito da učenici, roditelji i nastavnici žele promjene i da politički lideri u ovoj zemlji moraju čuti njihov glas. Tvrdi kako je u ovom segmentu velika odgovornost na građanima, koji "zapošljavaju i otpuštaju političare".
"Izbori su sljedeće godine i to je prilika za građane da podignu svoj glas i preuzmu odgovornost, a ne da krive političare. Svaki građanin ima to u svojim rukama i to je osnova moći u demokraciji", kaže Robins.
NN: U kom segmentu su učenici u bh. školama najviše izloženi diskriminaciji?
ROBINS: Ne mogu reći da je određeni element najveći problem. Ima dosta toga. Fizička segregacija je problem, kao i nedostatak zajedničkog nastavnog plana i programa. Činjenica da imamo tako rascjepkan sistem unutar obrazovanja je drugi problem. Da budem jasan, iako su dvije škole pod jednim krovom najjasniji oblik diskriminacije koji je prisutan u BiH, veliki problem je i suptilna diskriminacija. Imamo situaciju u kojoj djeca u BiH fizički nisu isključena iz nastave, ali su isključena iz svoje istorije, identiteta, što je nepoštivanje djece. Ako imamo jednu zemlju, zar djeca ne bi trebalo da zajedno uče činjenice o toj zemlji i to objektivno, a ne ideološki.
NN: Dosad su u BiH provedena brojna istraživanja koja pokazuju da je nacionalna netrpeljivost najizraženija među najmlađima. Možete li reći u kojim područjima BiH je ovaj problem najizraženiji?
ROBINS: Nije poenta u tome da kažemo kako je jedan kanton bolji od drugoga. Treba da se okrenemo ka cilju. Vjerujem da je za ovu zemlju to EU. Pogledajte u druge zemlje koje imaju nevjerovatne različitosti i njihov uspjeh. Imate dosta evropskih zemalja koje imaju problema zbog različitosti. Svaka zemlja ima svoju istoriju koja je jedinstvena i treba uzeti u obzir te jedinstvene okolnosti, a u isto vrijeme treba se prepoznati zajednički jezik, ono što je isto svima. I ovo pravilo bi trebalo da važi i za BiH.
NN: Da li je BiH postigla napredak u reformi obrazovnog sistema?
ROBINS: Nisam nastavnik koji ocjenjuje, ali na kraju tog papira napisao bih da postoji dosta mjesta za napredak. Nije da ljudi ne znaju šta treba da se uradi. Oni to znaju. Mi trebamo političke vođe koji vode prema rješenjima, koji treba da osiguraju svjetliju budućnost BiH i o tome svi treba da se složimo.
NN: Vjerujete li da političari u BiH to zaista mogu da urade?
ROBINS: Građani ove zemlje treba da zahtijevaju promjene. Građani zapošljavaju i otpuštaju političare. Roditelji, nastavnici i djeca neka direktno kažu šta žele. Izbori su sljedeće godine. To je prilika za građane da podignu svoj glas i preuzmu odgovornost, a ne da krive političare. Svaki građanin ima to u svojim rukama i to je osnova moći u demokraciji. OSCE ne podržava nijednu političku stranku, ali u potpunosti podržavamo građane da uzmu sve u svoje ruke.
NN: Gdje je BiH u odnosu na zemlje regiona i EU kada je riječ o diskriminaciji djece u školama?
ROBINS: Teško je numerološki predstaviti na kom nivou je BiH. Treba početi od rezultata za koje svi kažu da ih žele i onda ih uporediti sa sadašnjom situacijom. Svi se slažu da određene skupine djece nemaju isto obrazovanje, nemaju jednak pristup obrazovanju. Opet s druge strane svi se slažu da postoji zajednički interes, zajednički pristup kako da to bude promijenjeno. Bitno je da djeca budu obrazovana o različitostima koje su bogatstvo, a ne obrnuto. Za BiH je bitno da se razvija kako bi se integrirala u Evropu. Pomak je najbitniji zbog nje same i zbog djece, jer i djeca u BiH zaslužuju budućnost.
NN: Koje kategorije djece su najugroženije?
ROBINS: Istina je da su djeca i iz konstitutivnih naroda diskriminirana i to se ne smije dešavati. Diskriminacija prema djetetu nije prihvatljiva. Svako dijete u BiH zaslužuje isto poštovanje, prava i jednakost. Svaka zemlja se bori s ovakvim pitanjem. Nijedna zemlja nije savršena i nije BiH jedina zemlja koja ima problema.