Gojko Vasić, direktor policije RS, tvrdi da već duži niz godina policija ima jasan stav kada je u pitanju borba protiv organizovanih narko-grupa, o čemu svjedoči daleko veći broj hapšenja nego u zemljama regiona i Evrope. Stav policije RS prema ovoj problematici je, kako navodi Vasić, da se konstantnim akcijama protiv narko-dilera i zapljenama narkotika utiče na smanjenje ponude i potražnje droga, te na svijest mlađe populacije da se od ovog zločina ne može dobro i mirno živjeti.
Vasić je podsjetio da MUP RS aktivno radi i na rješavanju slučajeva nelegalne prodaje imovine RS u inostranstvu. Prema riječima prvog čovjeka policije, imovina RS, posebno u Hrvatskoj, prodavana je mimo zakonskih procedura i to na način da su čak korištene falsifikovane lične karte umrlih osoba.
Saradnju sa bezbjednosnim agencijama u regionu Vasić ocjenjuje kao dobru i navodi da policija RS sprovodi više tajnih operacija kako organizovane kriminalne grupe ne bi prerasle u veće mafijaške organizacije.
NN: Svjedoci smo brojnih akcija protiv narko-dilera i zapljene narkotika na teritoriji RS u posljednje vrijeme. Da li je to uobičajeni policijski posao ili su putevi droge u RS i BiH "prohodniji" nego ranije?
VASIĆ: Mislim da kod nas policija godinama gaji jasan stav prema ovoj problematici. Na godišnjem nivou mi procesuiramo 15 kriminalnih grupa koje se bave krijumčarenjem i prodajom narkotika. Praktično, mi na 100.000 stanovnika procesuiramo jednu veliku grupu koja se time bavi. U odnosu na susjede, okruženje i Zapadnu Evropu, to je daleko iznad prosjeka. Mi sa ovim postižemo sljedeće: utičemo na smanjenje ponude i potražnje narkotika, pravimo preventivni uticaj prema mladoj populaciji da shvati kako je to samo jedan problem, a ne neka šansa da se od toga dobro živi i ne dozvoljavamo da te grupe finansijski ojačaju i prerastu u mafijaške klanove i postanu teret za zajednicu u kojoj živimo. Da li se i drugi odnose prema ovoj problematici na isti način, neću da komentarišem, ali sigurno je da više narkotika završi u jednom gradu od 800.000 stanovnika nego u cijeloj RS. Znači, mi smo odabrali ovaj put, mislim da radimo maksimalno korektno i savjesno i u pojedine predmete praktično ulazimo od jednog lica za kojeg sumnjamo da se time bavi i za kojeg imamo dokaza za sprovođenje posebnih istražnih radnji, a u konačnici istrage dolazimo do grupe od 20 do 30 ljudi koja je uvezana s kriminalnim grupama u Srbiji, FBiH, Hrvatskoj i dolazimo do podataka o tome kako i gdje rasturaju droge. To je najbolji recept i tako treba da bude rađeno, ako ništa onda zbog mladih koji žive na ovim prostorima.
Gdje god imamo saznanje da je imovina RS prodata nelegalno, mi ćemo procesuirati taj slučaj
NN: MUP RS do danas je podnio dvadesetak izvještaja nadležnim tužilaštvima protiv 30 osumnjičenih za nelegalnu prodaju imovine RS van njene teritorije. Kako komentarišete to da je do danas izrečena samo jedna osuđujuća presuda u ovim predmetima?
VASIĆ: Nisam pratio koliko je predmeta završilo osuđujućom presudom ili koliko je dobilo taj epilog kasnije, ali znam da smo imali neke predmete u vezi s prodajom nekretnina vlasništvo RS u inostranstvu i to od 2002. do 2004. godine. Jedan od predmeta je bio vezan za ribnjake iz Prnjavora, koji su imali preduzeće i u Srbiji, a koje je nelegalno privatizovano. Imali smo i slučaj nelegalne privatizacije parcele u Vodicama u Hrvatskoj, čija je površina oko pet hiljada metara kvadratnih, a vlasništvo je Ferijalnog saveza Banjaluka. Ovdje je privatizacija izvršena na osnovu falsifikovane lične karte čovjeka koji je umro tokom rata da bi to kasnije bilo prevedeno na privatno vlasništvo. Ima dosta ovih predmeta gdje je prodaja vršena mimo zakona RS, znači imovina nije evidentirana u bilansu stanja preduzeća 1998. godine kako je trebalo da bude evidentira i nije postojala odluka Vlade RS da ta nekretnina može biti privatizovana. Mogla je neka fabrika, recimo "Čajavca", koja je bila u Srbiji ili Hrvatskoj da se odvoji i registruje kao pravni subjekt u toj zemlji, ali nije se moglo ući u privatizaciju bez saglasnosti vlasnika. Bitno je da te stvari budu vraćene u prethodno stanje i da mi krivičnu odgovornost utvrdimo na našem prostoru i tako otvorimo mogućnost da države otvore ponovo pitanje sporne privatizacije. Gdje god imamo saznanje da je imovina RS prodata nelegalno, mi ćemo procesuirati taj slučaj prema nadležnom sudu, a sud putem međunarodne pravne pomoći neka se obrati susjednim državama i njihovim pravosudnim institucijama i neka to završe.
NN: Granična policija BiH nedavno je uhapsila veći broj imigranata koji su pokušali upasti na teritoriju RS, odnosno BiH. Na koji način je uređen zakon koji reguliše ovaj problem uopšte i kakva je saradnja policijskih agencija u BiH po tom pitanju?
VASIĆ: Što se tiče ilegalnih migracija imamo dosta dobru saradnju sa Graničnom policijom BiH. Ukoliko u dubini teritorije otkrijemo imigrante koji najčešće dolaze sa juga Srbije i Kosova, mi odmah ta lica predamo Graničnoj policiji. Imigranti najčešće dolaze sa Kosova, Afrike, Azije i oni uglavnom ne nose lična dokumenta, a sve kako bi teže bilo utvrđeno njihovo porijeklo. No, ovdje bi trebalo da bude uređena i zakonska regulativa. Mi smo prije nekoliko godina zatekli kineskog državljanina bez validnih dokumenata. Naime, ovaj Kinez je kod sebe imao fotokopiju nekog pasoša gdje je bila fotografija koja uopšte nije ličila na tu osobu koju smo zaustavili. Kako nismo imali zakonski osnov da mu odredimo pritvor pustili smo ga, a Odsjek za strance mu je dao rok da za 15 dana pribavi validnu dokumentaciju ili će biti protjeran. Ta osoba se više nikada nije pojavila. Radi zaštite sebe i EU, mi zakonsku regulativu u tom dijelu treba da popravljamo, odnosno da zadržimo lica koja neće da daju podatke o sebi, ali nažalost sada je situacija da zakon ne prati kriminalistiku.
NN: Kakva je saradnja MUP-a RS sa bezbjednosnim agencijama u BiH i regionu?
VASIĆ: Operativna saradnja je puno uznapredovala u zadnjem periodu i imamo dobru saradnju, posebno kada se vrši razmjena informacija i kada je u pitanju zajedničko učešće u određenim operacijama. Do sada nismo imali problema da ustupljeni podaci procure i da se tako ugrozi neka od zajedničkih operacija, a vidjeli ste koliko smo imali velikih akcija u BiH u kojima su učestvovali kantonalni MUP-ovi, SIPA, Granična policija BiH, ali i policije u okruženju. U ranijim godinama mi smo bili koordinatori velikih policijskih akcija koje su imale međunarodni karakter, a sada očekujemo da učestvujemo u takvim akcijama.
Kada je u pitanju saradnja sa policijskim agencijama u regionu i ona je na zavidnom niovu, posebno sa Slovenijom i Austrijom. Ima dosta tajnih operacija na kojima radimo, a sve kako organizovane kriminalne grupe ne bi prerasle u neke mafijaške grupe.
NN: Kako ocjenjujete saradnju policije sa tužilaštvima?
VASIĆ: Policija bez tužilaštva ne može, niti će moći uraditi ozbiljnu istragu. Mi generalno imamo dobru saradnju sa tužilaštvima u RS i sa Tužilaštvom BiH kada se radi o policijskom dijelu istrage. Dalji dio ne mogu komentarisati, jer ne mogu pratiti i reći da li dalje ide dovoljno brzo. Ono što mogu reći jeste da mi tužilaštvima nudimo svoje ljude koji su bili uključeni u samu istragu da im budu na raspolaganju i tokom kompletnog postupka s obzirom na to da su ljudi pratili predmet od početka, a što je posebno bitno u onim složenim predmetima. Možemo puno napraviti ako bi tužioci u složenim predmetima koristili usluge naših istražilaca koji bi tako bili uključeni od istrage do sudskog postupka, znači da im jednostavno budu asistenti jer svi imamo zajednički cilj u krajnjoj liniji.
Na godišnjem nivou mi procesuiramo 15 kriminalnih grupa koje se bave krijumčarenjem i prodajom narkotika. Praktično, na 100.000 stanovnika procesuiramo veliku grupu koja se time bavi, kazao Vasić
NN: Da li ste zadovoljni načinom na koji se implementira Zakon o oduzimanju imovine stečene krivičnim djelom?
VASIĆ: Teško je procjenjivati koliko je uspješna ta linija rada, jer u mnogim evropskim zemljama pozitivan finansijski efekat od tih zapljena nije zagarantovan. Čak ima i država gdje je puno veći trošak, zato sam ja pristalica da tužioci i sudovi dobro razmisle gdje će otvoriti takvu istragu, jer takva istraga ne treba da završi nekom oslobađajućom presudom i puno većim troškovima za državu. S ovim istragama treba da ići u predmetima gdje postoji sigurnost da to može završiti blokadom, a kasnije oduzimanjem imovine. Kapaciteti koje imamo omogućavaju nešto veće mogućnosti da se radi u tom dijelu. Po meni, broj ljudi koje smo sistematizovali da se bavi tim zadacima omogućava da godišnje bude urađeno od četiri do 10 predmeta i nije isto kada se radi o blokadi imovine, kao što je to, recimo, bilo u slučaju bijeljinske šećerane, ili nekom predmetu i nekretnini manje vrijednosti. Osnovno je da tužilaštva i sudovi sa manje straha ulaze u tu problematiku i gdje god imaju predmet gdje su presudili ili gdje su u istrazi utvrdili da je to bio izvor nelegalne zarade, da zatraže našu istragu i mi ćemo im dati punu pomoć i biti servis da to bude završeno.