Hamdija Lipovača, načelnik Bihaća, smatra da je ovaj grad u odnosu na druga mjesta u podređenom položaju kod viših organa vlasti. Ipak, uprkos tome i recesiji koja je pogodila i Bihać, vjeruje da postoji, prije svega u turizmu, potencijal i načini da se nastavi dalji razvoj tog grada.
NN: Bihać je jedan od rijetkih gradova u BiH u kojem se vidi osjetan napredak. Kako Vam to polazi za rukom?
LIPOVAČA: Upornošću, ali moram kazati da svakim novim danom postaje sve teže, ali ne zbog ličnog zamora već zbog objektivnih i drugih okolnosti. Ove prve su ekonomske naravi i zato svi u BiH osjećaju i vide jasno što je recesija i šta se dešava s padom proizvodnje i gubljenjem radnih mjesta. Ovo drugo je inat, politički inat određenih snaga koje ne vide ili ne žele vidjeti budućnost, trude se da zaustave vrijeme i bilo kakav progres. Zato je, nažalost, naš kanton prvak u broju smijenjenih vlada i premijera, te promašenih investicija i pljačkaške privatizacije. Na moju sreću, a na njihovu nesreću, uspio sam radom i zalaganjem stvoriti tu posebnu vezu s ljudima koji su naše uistinu najveće bogatstvo.
NN: Da li imate adekvatnu podršku od viših nivoa vlasti?
LIPOVAČA: Imamo demagošku potporu, javna obećanja premijera i ministara koji nam godinama obećavaju da će Bihać tretirati ravnopravno s ostalim bh. centrima, bolje cestovne komunikacije, participaciju Bihaća u budžetu za kapitalne projekte, nacionalni park Una i tako dalje. Baš kada pomislite da se nešto promijenilo u odnosu prema Bihaću, sve ide starom praksom. Stara priča i stara praksa. Kada kažemo da Bihać ne zaslužuje takav odnos i prozovemo bilo kojeg u tom trenutku aktuelnog premijera, bilo Brankovića, Mujezinovića ili kantonalnog premijera Dedića, redovno se javljaju isti ljudi iz SDA koji neistinama i propagandom zasipaju javnost. Tako je s podrškom kantonalne vlade prema našim strateškim projektima, a tako i sa sredstvima iz aranžmana s MMF-om, gdje smo bili prisiljeni da sudskom odlukom zaustavimo Vladu kantona u njihovoj namjeri da protežiraju poslušne i njima naklonjene na području naše općine, čime su planski namjeravali povrijediti principe lokalne samouprave. Ako će svi građani USK vraćati sredstva iz kredita, onda su sve općine morale biti zastupljene u raspodjeli prve tranše MMF-a, bez obzira na to koja politička snaga bila dominantna.
NN: Da li mislite da bi podrška bila veća da niste opoziciona partija?
LIPOVAČA: Umjesto direktnog odgovora, a sa dobrom namjerom, spomenuću primjer Sanskog Mosta, koji ima daleko značajniju podršku od viših organa vlasti, prvenstveno zahvaljujući vertikali SDA. Ne prigovaram tome, iako recimo Bihać puni kantonalni budžet sa oko 45 odsto, a vraća nam se godišnje samo nekoliko procenata. I nije samo Bihać tu na listi onih općina koje nemaju adekvatan tretman. Ista ili slična situacija je i s Bosanskim Petrovcem, koji nema poslanika u Skupštini kantona, a ni ministara, kao i sa Bosanskom Krupom, dakle sredinama kojima treba posebna pomoć viših razina da bi se razvijale. Ovaj dio BiH, kao i cijela država, mora biti potaman građanima srpske, hrvatske, bošnjačke i drugih nacionalnosti jer to je vijekovni duh BiH. Bihać podjednako osjeća svojima Banjaluku, Sarajevo, Mostar, ali i sve druge centre i gradove, ali to mora biti uzvratno da bismo govorili o pozitivnoj sinergiji.
NN: Kako se Bihać suočio sa svjetskom ekonomskom krizom? Da li je privreda pretrpjela udare i, ako jeste, da li je počela da se oporavlja?
LIPOVAČA: Mi smo tokom prošle godine prioritetno postavili problematiku kako pomoći našim građanima i olakšati tegobe koje sa sobom nosi svjetska ekonomska kriza. Izašao sam pred vijeće i svoje sugrađane i kazao da umjesto velikih riječi i velikih projekata moramo pažnju usmjeriti ka populacijama koje su ugrožene i koje traže hitno rješenje. Osmislili smo set mjera protiv ekonomske krize i prvenstveno u poljoprivredi napravili korak ka širenju proizvodne osnove. Nabavili smo i podijelili veći broj plastenika, steonih junica, sjemena, goriva i vještačkog đubriva, a uveli smo subvencioniran narodni kruh, kao nešto što se pokazalo socijalno opravdanim, kao i pomoć koju smo pružili javnim kuhinjama, udruženjima penzionera i drugim udruženjima.
Kriza nije poštedjela ni ovo malo privrednih društava koja su preživjela sve faze pljačkaške privatizacije ili ono što je izgrađeno kao tvornički, dakle, proizvodni kapacitet. U tom sektoru vrlo malo se može učiniti, ali smo razgovarali s poduzetnicima o zajedničkim aktivnostima i interesima i moram kazati da je ponekad otvoren i korektan razgovor od velike i značajne pomoći privrednicima. Ove godine planirali smo kredit kod jedne od komercijalnih banaka i nastavićemo s unapređenjem infrastrukture, što će dati novi zamah građevinskoj operativi.
NN: Kakvi su planovi za dalji razvoj Bihaća i koji su njegovi najveći potencijali?
LIPOVAČA: Dalji razvoj Bihaća je uslovljen razvojem infrastrukture, poduzetništva i turističko-ugostiteljskih potencijala. Naši pogledi su usmjereni ka nacionalnom parku Una i projektima koji se nadovezuju na potrebe razvoja turizma kao okosnice. To su projekti izgradnje sportsko-rekreacionog aerodroma, skijaškog centra Duga Luka, plinifikaciji kao energetskoj osnovi grada, komercijalizaciji ekologije, ali uz svjetske standarde njene primjene na našem području. Zbog blizine Plitvičkih jezera s našim nacionalnim parkom stvara se cijela eko-regija.
I na kraju, da imamo uistinu veliku šansu, potvrđuje mi jedan mejl zaprimljen prije nekoliko dana od sugrađanina koji živi i radi u Nizozemskoj. Naime, jedan nizozemski bračni par Daniel i Jolanda su krenuli s odlukom da kupe kuću negdje na hrvatskom Jadranu i navratili su u Bihać. Nakon što su vidjeli rijeku Unu i grad Bihać, promijenili su odluku i kupili kuću u jednom naselju Bihaća i odlučili da žive ovdje, oduševljeni ljudima i prirodom.
Zar nam i to nije pokazatelj da imamo nešto zajedničko, a tako bitno, što moramo pokazati Evropi.