Ako sada prekršimo princip rotacije predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH i uspostavimo pravilo na kom insistira SDP BiH, a dijelom i SDA, da predsjedavajućeg daje stranka koja ima najviše glasova, to će onda uvijek biti neka stranka iz Sarajeva, kaže predsjednik Narodne skupštine RS i potpredsjednik SNSD-a Igor Radojičić u intervjuu za "Nezavisne".
"To znači da ne samo da to neće onda biti neko iz hrvatskih partija, već sutra, prekosutra, ili u idućih deset godina, to neće biti neko iz RS. Na toj priči o rotaciji mi branimo princip na kojem će, u doglednom vremenu, opet neko iz RS moći birati predsjedavajućeg. Ako od toga odustanemo, možda više nikad, dok postoji ovakva struktura, predsjedavajući neće moći biti neko iz RS", ističe Radojičić i dodaje da će SNSD istrajati na podršci Hrvatima za dobijanje pozicije predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH.
Prema njegovim riječima, SNSD i SDP dijele zalaganje za socijalnu pravdu, jednakost ljudi i toleranciju, a dijeli ih različito razmišljanje o konceptu izgleda BiH.
"Ne slažemo se oko uređenja zemlje i to je ono što nas dijeli", pojašnjava Radojičić.
Dodaje da je zajednička platforma SNSD-a i SDS-a različita od nekih dogovora koje je SNSD ranije radio s HDZ-om BiH, a jedna od tih stvari je i pitanje izmjena izbornog zakona.
"SDS se ne slaže s prijedlogom HDZ-a. Nije moje da obrazlažem stavove SDS-a, ali jedno pitanje koje su oni odmah otvorili je bilo pitanje prijedloga HDZ-a BiH i ove dvije stranke ne korespondiraju sa svojim prijedlozima", rekao je Radojičić.
NN: Danas ćete imati sjednicu Izvršnog odbora SNSD-a. Hoćemo li znati neke pozicije i funkcije?
RADOJIČIĆ: Da, danas poslije podne SNSD će razmatrati platformu zajedničkog djelovanja u institucijama BiH SNSD-a i SDS-a i utvrditi kandidate SNSD-a za konstitutivnu sjednicu NS RS.
NN: Hoće li biti izabran novi predsjednik i potpredsjednici NS RS?
RADOJIČIĆ: U ovom momentu sve je neformalno i ne bih ništa spekulisao o tome. Danas možemo znati prijedloge, a NS RS bira predsjednika i potpredsjednike.
NN: Vize su konačno ukinute, ali neki kažu da je to sve moglo biti urađeno i ranije. Kako vi to vidite?
RADOJIČIĆ: Mi smo kompletirali uslove, to je duga lista od 174 uslova, još otprilike proljetos. U dva navrata imali smo posjete monitoring timova i komisija Evropske komisije koji su dolazili i ocjenjivali stepen napretka. Treba znati i da je kod odlučivanja u EU ta procedura jako komplikovana, i birokratska. U EU odlučuje čitav niz stepenica koje bi bilo čak teško i nabrojati, od Evropskog parlamenta, pojedinih komisija i odbora, ambasadora zemalja članica, ministara spoljnih poslova, ministara unutrašnjih poslova, i tako dalje, i to traje mjesecima. To je s nekim ubrzanijim tempom možda moglo biti urađeno i u septembru. Pretpostavljam da su imali u vidu u Briselu da je to predizborni trenutak i da bi to imalo ovakvu ili onakvu konotaciju, tako da je sljedeći realan termin bio ovaj u decembru. Vjerujem da je sada sve stvar tehnike i da građani BiH od Nove godine, odnosno nešto malo prije, mogu slobodno putovati u zemlje Šengena.
NN: Zbog čega SNSD kao lijeva stranka snažno insistira na nacionalnom, a ne na građanskom modelu uređenja BiH?
RADOJIČIĆ: Građanska koncepcija je nešto što se načelno u savremenoj politici može smatrati visokim demokratskim dostignućem, ali u zemljama u kojima je to moguće. To su zemlje koje nemaju talog građanskog rata iza sebe, zemlje koje nemaju međunacionalne i etničke konflikte, kakvi su kod nas bili, i zemlje u kojima ne postoji određeno nepovjerenje među ljudima. Načelno, građanska država je neki ideal, ali naprosto u BiH kakva je ona danas, to je fikcija. Ne zato što bih to htio ja ili neko drugi, već zato što je splet okolnosti takav. Koliko god frazeološki moglo zvučati, Dejtonski sporazum je jedini kompromis koji imamo u ovom trenutku. On jeste dostignut u nekom ratnom vremenu kada je trebalo da bude zaustavljen rat i formirana neka konstrukcija koja je bi odgovarala svim stranama, uključujući i međunarodnu zajednicu koja je tu igrala glavnu ulogu. Međutim, nema na vidiku nekog novog dogovora o ustavnom uređenju u BiH koje bi bilo išta drugačije i maksimum u kojem se može govoriti je samo blaga popravka ili "fine tuning" pojedinih elemenata Dejtonskog ustava.
NN: Ipak, stranci u BiH blagonaklono gledaju na građansko uređenje BiH...
RADOJIČIĆ: Svi koji su iole dobro informisani o BiH znaju kakav je realitet i ne govore o građanskoj opciji. O njoj govore samo oni koji su apsolutno neinformisani. Ako govorimo o domaćim faktorima koji se zalažu za građansku državu, te opcije, uglavnom, dolaze iz Sarajeva i to iz ugla, kako ih mi vidimo odavde, opet, unitarne koncepcije. Mi ih ne vidimo kao iskreno zalaganje za građansku varijantu države koja bi funkcionisala kao neke nordijske zemlje, već samo kao drugu stranu medalje koja se zove unitarna BiH s nečijom dominacijom.
NN: Slažete li se da je SDP BiH, na neki način, miljenik međunarodne zajednice zbog toga jer se deklarišu kao građanska partija?
RADOJIČIĆ: Nesumnjivo je da je za Zapad vrlo pitka priča o političkoj partiji koja se samoproglasi kao multietnička i koja formalno zastupa građansku opciju. To su, marketinški gledano, jako zanimljive stvari za Zapad. Međutim, problem je što ta platforma ne odgovara našem mentalitetu i što je ona sasvim drugačije shvaćena iznutra. Dobro informisani stranci, dobro to i razumiju. Ima, nažalost, i onih koji nisu informisani, i kojima to sve djeluje jako prihvatljivo, i koji to onda prihvataju zdravo za gotovo. Svi oni koji se razumiju u BiH znaju da to nije realna opcija i da je to čisti politički marketing SDP-a.
NN: Postoji li bar nešto što spaja SNSD i SDP?
RADOJIČIĆ: Obje su stranke socijaldemokratske orijentacije. Ali socijaldemokratija kao ideja nema odgovor na pitanje unutrašnjeg uređenja zemlje kao univerzalni model. To je različito od države do države i socijaldemokratske partije širom svijeta imaju različita iskustva. Ni SNSD i SDP nisu dale ideološki odgovor oko unutrašnjeg uređenja zemlje, oko čega se ne slažemo. Slažemo se u stvarima koje su zajedničke za socijaldemokratiju. Obje partije se zalažu za socijalnu pravdu, jednakost ljudi, toleranciju, otvoreniji smo prema nekim modernim trendovima, nego što su to konzervativne ili desničarske partije. Ne slažemo se oko uređenja zemlje i to je ono što nas dijeli. Razlika između nas je u pogledu na unutrašnje uređenje BiH - centralizovano ili decentralizovano, kao što je razlika između desnih partija, jer i desne partije iz Banjaluke su za decentralizaciju, a desne partije iz Sarajeva za centralizovanu BiH. Dakle, to više nije pitanje ljevice i desnice. U BiH možete govoriti da i desne i lijeve partije u Banjaluci isto gledaju na uređenje BiH kao što i lijeve i desne iz Sarajeva, ako sklonite površinski sloj, isto gledaju na uređenje BiH kao centralizovane države. Ovdje ima razlike između ljevice i desnice samo na relaciji Sarajevo - Banjaluka, a vrlo malo na relaciji unutar Sarajeva ili unutar Banjaluke.
NN: Ima li nešto što spaja sve građane BiH oko čega bi SNSD i SDP mogle postići saglasnost?
RADOJIČIĆ: Stvari se mogu složiti sa nekoliko neminovnih pitanja koja su već na stolu. To je presuda "Sejdić-Finci", to su pet plus dva ciljeva i uslova za transformaciju OHR-a, i to su neka evropska pitanja. To je minimalna platforma oko koje bi trebalo da se slože bilo koje partije koje bi formirale vlast na nivou BiH. Ali u razradi toga, sigurno među nama postoji puno razlika. A ako mislite na ekonomiju, onda je to nešto što nije nadležnost BiH. FBiH i RS imaju nadležnosti u oblasti ekonomije, ali uobičajena je praksa da se problem iz dvorišta drugog entiteta prebaci na državni nivo i to onda sve zapetlja s RS. Neka svako radi svoj posao. Dok god traje tuča da se što više toga izvuče s nivoa kantona i FBiH na nivo BiH, pa onda iz RS, onda je to tuča da svako ne radi svoj posao i sve dobija sasvim drugu dimenziju.
NN: Stalno se provlači teza da se SNSD zalaže za razbijanje BiH. Da li je to tačno?
RADOJIČIĆ: Vi znate da ovdje postoje razni stereotipi. U tim stereotipima je RS negativna i Srbi su "bad boys". To je stereotip koji je jako raširen u svijetu. I s tim se zidom SNSD stalno sudara u vođenju međunarodnih aktivnosti. Jedan od tih stereotipa je da je SDP moderna građanska opcija, a da se SNSD promijenio. SNSD samo govori o izvornom Dejtonskom sporazumu.
NN: Premijer RS i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik je ranije govorio da je za RS prihvatljivo da bude povećan broj poslanika u parlamentu BiH, da se promijeni način rotacije u Predsjedništvu BiH, da možda i članovi Predsjedništva budu birani indirektno. Da li je to nakon dogovora o platformi sa SDS-om napušten koncept, ili je to još aktuelno?
RADOJIČIĆ: Minimum oko kojeg postoji saglasnost u platformi sa SDS-om je doslovna implementacija onog što je izreka presude "Sejdić-Finci", da se otkloni diskriminacija ostalih. Izreka presude nije dovođenje u pitanje izbornih jedinica, izreka nije dovođenje u pitanje direktnog načina izbora. Sve izvan platforme u ovom momentu nije predmet saglasnosti SNSD-a i SDS-a. O opcijama koje ste vi u pitanju pokrenuli nije bilo riječi u našoj inicijativi, već o raznim verzijama i podverzijama aprilskog paketa, butmirskih razgovora, prudskih procesa, gdje su se otvarala ova pitanja. Ali to nije presuda "Sejdić-Finci". S naše strane, dakle, postoji spremnost da bude implementirana presuda. Sve izvan toga je manje vjerovatno da se može postići dogovor, a ako se oko nečeg i postigne dogovor, to ne može biti na uštrb kompetencija RS.
NN: Lideri HDZ-a BiH i SNSD-a su u Banjaluci dogovorili da će zajednički predložiti izmjenu Izbornog zakona BiH, na način da Hrvati dobiju svoju izbornu jedinicu. Da li se to slaže s dogovorima sa SDS-om oko Izbornog zakona?
RADOJIČIĆ: Ne, te dvije stvari se ne slažu. SDS se ne slaže s prijedlogom HDZ-a. Nije moje da obrazlažem stavove SDS-a, ali jedno pitanje koje su oni odmah otvorili je bilo pitanje prijedloga HDZ-a i ove dvije stranke ne korespondiraju sa svojim prijedlozima. Ima slaganja oko nekih drugih stvari u izbornom zakonu oko cenzusa, otvorenih lista, ali oko reorganizacije izbornih jedinica saglasnosti nema.
NN: Dokle ste spremni ići u podršci Hrvatima da dobiju predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH? Jeste li spremni zbog njih ući u politički sukob sa SDP-om?
RADOJIČIĆ: U toj priči treba imati u vidu šta se iza brda valja. Ako sada prekršimo princip rotacije, i uspostavimo pravilo na kom insistira SDP, a dijelom i SDA, da predsjedavajućeg daje stranka koja ima najviše glasova, to će onda uvijek biti neka stranka iz Sarajeva. To onda znači da ne samo da to neće biti neko iz hrvatskih partija, već sutra, prekosutra, ili u idućih deset godina, to neće biti neko iz RS. Na toj priči o rotaciji mi branimo princip na kojem će u doglednom vremenu opet neko iz RS moći birati predsjedavajućeg. Ako od toga odustanemo, možda više nikad, dok postoji ovakva struktura, predsjedavajući neće moći biti neko iz RS.
NN: Znači, SNSD ide do kraja s podrškom Hrvatima?
RADOJIČIĆ: Radi se o odbrani principa rotacije, a to je odbrana principa RS. Nije riječ o interesu neke hrvatske partije, nego RS. Interes RS je zadržavanje principa rotacije.
NN: Kako vidite dolazak Milana Kučana u BiH, kao izaslanika slovenačke Vlade? Vidite li to kao pokušaj posredovanja između RS i FBiH?
RADOJIČIĆ: Ma nije baš jasna pozicija tog slovenačkog izaslanika. Odnosi Vlade RS i Vlade Slovenije su se popravili posljednjih godina, intenzivni su i ekonomski odnosi. Slovenija vidi sebe kao vrata Balkana ka EU i trudi se da bude neka vrsta mosta, naravno u svom interesu. Oni se prema EU nastoje postaviti kao neko ko razumije Balkan i ko može pomoći, a prema balkanskim zemljama kao neka vrsta prijatelja u EU. Mi sa Slovenijom imamo dobre političke i ekonomske odnose, ali nisam siguran da nam treba bilo koja vrsta nekog posebnog izaslanika. Naši prostori Kučana doživljavaju kao nekog ko je razbio Jugoslaviju i stanovništvo koje malo bolje pamti, vidi ga kao jednog od glavnih aktera secesije. Na njega se gleda kao na lidera secesionističkog pokreta, a to i nije baš dobra preporuka. Njegov ulazak na ovaj prostor već je s političkim deficitom jer je percepcija građana negativna.
NN: Kako komentarišete način rada Vijeća naroda RS? Da li je opravdano da tamo sjedi 22 ljudi čiji je jedini posao da razmatraju mišljenja Kluba Bošnjaka da li je prekršen Ustav RS, da sve ide na zajedničku komisiju, i onda sve završi na Ustavnom sudu? Da li je taj način rada efikasan?
RADOJIČIĆ: Pokazalo se jako mnogo nedostataka. U ustavnim promjenama iz 2000. godine, kada je donijeta odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda, uvedeno je i Vijeće naroda u RS. To je tada bio rezultat vrlo mukotrpnih i napornih razgovora i pregovora i ovakvo kakvo je, ono je postavljeno kao rezultat kompromisa. U toj postavci je napravljeno mnogo propusta s vremenske distance od osam ili više godina, vidi se niz manjkavosti u ustavnoj definiciji i još više manjkavosti u praksi. Problem je u tome što da bismo bilo šta promijenili, treba promijeniti Ustav RS, a to se može promijeniti samo saglasnošću Narodne skupštine RS i Vijeća naroda. Znači, nalazite se u zatvorenom krugu jer da biste bilo šta u tom Vijeću promijenili, mora postojati saglasnost istog tog Vijeća. Tako da je skoro nemoguća situacija da vi bilo šta promijenite. Praksa neke stvari ispravlja jer nakon dva saziva Vijeća, Ustavni sud je uspostavio određenu praksu i već se mogu vidjeti referentne tačke šta jeste, šta nije, šta treba a za šta ne treba pokrenuti vitalni interes. Može se kazati da je u protekle četiri godine situacija nešto poboljšana, kada je to pokretano za sve i svašta. Sada je to, ipak, manje iako statistika pokrenutih vitalnih nacionalnih interesa još izrazito pokazuje da su neopravdano pokretani. Samo u tri slučaja je Ustavni sud RS ocijenio da je to bilo opravdano.