Evidentno je da je položaj radnika od završetka rata pa naovamo sve teži, kaže Ismet Bajramović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH.
"To je prvenstveno zato što je vremenom došlo do velikog socijalnog raslojavanja u društvu", pojašnjava Bajramović.
NN: Kakav je danas položaj radnika u BiH?
BAJRAMOVIĆ: Krivac za sve teži položaj radnika u BiH je, između ostalog, tranzicija ukupnog društvenog i ekonomskog sistema u BiH, pri čemu se nametnuo divlji kapitalizam koji ne poznaje socijalnu pravdu. Kao posljedica toga došlo se u drugu krajnost, a to je totalna socijalna nepravda. Naime, za razliku od prethodnog sistema u kojem je socijalna pravda bila na zavidnom nivou, sada imamo nestabilno radno i socijalno okruženje. Protekli rat je učinio svoje, i još su prisutne razne negativne sile koje svojim destruktivnim djelovanjem bitno doprinose destabilizaciji ukupnog razvoja BiH. Pri tome, jedan od glavnih problema je i to što su urušeni svi sistemi unutar države, pa i sistem vrednovanja rada, što, takođe, bitno utječe na produbljivanje ekonomske krize i opadanje životnog standarda građana, a posebno ugroženih kategorija stanovništva.
NN: Činjenica je da i oni koji rade uglavnom ne mogu izaći nakraj s primanjima, s obzirom da prosječna plata u oba entiteta ne pokriva ni polovinu mjesečnih troškova četvoročlane porodice. Koji radnici su najugroženiji?
BAJRAMOVIĆ: Bitno je istaći da položaj onih koji su zaposleni direktno ovisi od djelatnosti u kojoj rade. Tako dužnosnici imaju izuzetno dobar i povlašten položaj, radnici u javnim djelatnostima - dosta dobar, u administraciji - dobar, dok se za radnike u privredi (industriji) može reći da, iako rade, imaju loš položaj i nesigurnu dalju egzistenciju. Evidentno je da radnici u industriji, a posebno oni koji su zaposleni u tekstilnoj, metalnoj i građevinskoj industriji teško žive od zarađenih plaća, koje se, iako minimalne, najčešće isplaćuju sa zakašnjenjem od po nekoliko mjeseci, tako da veliki broj njih iz dana u dan proživljava sve dublju agoniju. Posebno je specifična situacija radnika zaposlenih u trgovini. Oni, takođe, teško žive, jer osim jako malih i neredovnih plaća imaju i neuređen način života zbog nepoštivanja osnovnog prava svakog radnika - prava na tri osmice.
O položaju nezaposlene kategorije stanovništva može se reći da su to ili bivši ili potencijalni radnici koji su na rubu, pa čak, i ispod granice životne egzistencije.
NN: Da li ste zadovoljni radom sindikalaca?
BAJRAMOVIĆ: Veliki broj naših sindikalnih aktivista su volonteri i najveći dio njih obavlja svoj posao na zadovoljavajući način. Međutim, sistem vrijednosti u našoj zemlji je potpuno narušen i posljedice toga se osjete u svim sferama života. To je jedan od razloga zašto među nama postoje sindikalni aktivisti koji ne zadovoljavaju osnovne profesionalne principe u sindikalnom radu. Posebnu, manju grupu sindikalnih aktivista čine oni koji se tim poslom bave profesionalno i koji se ili ne snalaze na najbolji način ili su vremenom postali prezasićeni velikim problemima. Oni bi trebali i morali bolje raditi. Ali, bitno je da javnost zna da profesionalci većinom rade u granskim sindikatima, koji su autonomni u svom djelovanju i koji imaju posebne organe koji se bave ocjenjivanjem rada svojih predstavnika.
NN: Da li unutar Saveza samostalnih sindikata BiH postoji jedinstvo, s obzirom da ovu organizaciju čini veliki broj granskih sindikata, čak njih 24?
BAJRAMOVIĆ: Jedinstvo unutar SSS BiH je na visokom nivou i to posebno u posljednjih godinu dana, što se najbolje vidi u činjenici da su organi Saveza samostalnih sindikata BiH gotovo sve odluke o aktivnostima, djelovanju i pravcu kretanja sindikata u budućem periodu donijeli jednoglasno. Naši granski sindikati, kojih ima 24 i koji obuhvataju tri grupacije (industrijski, uslužne djelatnosti i budžetski korisnici), u svojim primarnim djelatnostima jesu različiti i često imaju međusobno suprotstavljene ciljeve, ali činjenica da su učlanjeni u jednu krovnu organizaciju, SSS BiH, jasno govori da na prvo mjesto u svom radu stavljaju zajedničku politiku, probleme i svakodnevicu s kojom se suočavaju svi radnici - članovi sindikata i građani u BiH. Naš zajednički interes je bolji radnopravni položaj radnika, veća ekonomska sigurnost i kvalitetniji životni uvjeti za svakog pojedinca. I u tome se ogleda naše jedinstvo.
NN: Početkom aprila potpisan je Protokol o saradnji Saveza samostalnih sindikata BiH i Vlade FBiH. Šta donosi taj protokol?
BAJRAMOVIĆ: U skladu s Protokolom o međusobnoj saradnji koji je SSS BiH u januaru potpisao s političkim strankama okupljenim oko platforme, 13. aprila 2011. godine smo potpisali Protokol o međusobnoj saradnji s Vladom FBiH. To je veliki iskorak u djelovanju sindikata u BiH, odnosno u FBiH. Ovim protokolom je definisano nekoliko veoma važnih stvari, između ostalog i aktivna saradnja između SSS BiH i Vlade FBiH u oblastima kolektivnog pregovaranja, radnopravnih odnosa, socijalne politike, ekonomije i zakonodavstva. Obavezali smo se da ćemo raditi u duhu socijalnog dijaloga, a sve s ciljem poboljšanja ukupnog stanja u FBiH i BiH.