Uskrs je najveća kršćanska svetkovina, u koju se ulijevaju svi kršćanski blagdani i koja svim drugim blagdanima daje smisao, kaže Ivo Tomašević, generalni tajnik Biskupske konferencije BiH.
"Uskrs daje smisao i samoj kršćanskoj vjeri, jer bi, prema riječima svetog Pavla, bez Kristova uskrsnuća uzaludna bila vjera naša. Uskrs je blagdan kada svetkujemo Kristovu pobjedu nad smrću, Njegovo ustajanje iz groba, u kojem je tri dana ležalo njegovo mrtvo tijelo, i prelazak s onu stranu groba. Isus se živ ukazivao apostolima i drugima koji su, najvećim dijelom, vlastitom krvlju posvjedočili da je On uskrsnuo. Apostoli su mogli opipati Njegovo preobraženo tijelo, slušati Njegov glas, jesti s Njim... Kršćani su pozvani u dane svetog trodnevlja, a osobito na Uskrs, ujediniti se u molitvi i liturgijskom zajedništvu. Za sve koji nisu bolešću ili nekim teškim razlogom spriječeni, tek je to zajedništvo u liturgijskom slavlju u crkvi istinska proslava Uskrsa, nakon koje slijedi obiteljsko blagovanje i međusobno čestitanje i primanje čestitki od onih koji drugačije vjeruju", ističe Tomašević.
Jedan od simbola Uskrsa, kako dodaje, jest janje, jer je Isus za sebe rekao da je Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta, odnosno koji je svoj život darovao kako bismo se mi ljudi spasili.
"Kada je riječ o običajima, nezaobilazno je jaje i to bogato išarano. Jaje ima duboku simboliku jer je, kao što pile razbija ljudsku koja ga je držala u tami i izlazi na slobodu, tako i Krist razbio tamu grijeha i ušao u svoju slavu, kamo poziva i svakog od nas", kaže Tomašević.
NN: Postoje li neke specifičnosti u obilježavanju Uskrsa za katolike s ovih naših prostora?
TOMAŠEVIĆ: Na našim prostorima posebno lijep običaj jest uskršnji blagoslov jela. Na Veliku subotu ili u uskršnje jutro domaćice donesu jelo u crkvu, a svećenik blagoslovi to jelo, koje se redovito jede na uskršnje jutro i tijekom dana. Najčešće su to suho meso, kuhana jaja, bijeli luk... To je lijep izraz zajedništva u Božjem blagoslovu na razini župe i na razini obitelji. Blagovati blagoslovljeno jelo u obitelji bio je uvijek poseban doživljaj.
NN: U kakvom stanju Hrvati u BiH sada proslavljaju Uskrs?
TOMAŠEVIĆ: Tamo gdje su župne zajednice brojnije, u uskršnjim danima se uvijek osjeća posebno ozračje. Tamo gdje su zajednice manje brojne i gdje drugi čine većinu, važno je da većina pomogne manje brojnima doživjeti njihove blagdane kao nešto što se duboko poštuje i što se rado čestita. Posebno teško stanje jest u župama iz kojih su katolici u vrijeme rata u potpunosti, ili gotovo u potpunosti, prognani te je ostao ili se vratio tek mali broj osoba. Najčešće je riječ o starijim osobama koji žele živjeti na svome, ali nerijetko, umjesto potpore, od predstavnika vlasti, pa i nekih susjeda, doživljavaju neugodnosti. Ni predstavnici iz njihova naroda ne brinu za njih i redovito ih se sjete samo kada ih treba spomenuti kao žrtve i to ne da bi im se pomoglo nego s njima licitiralo. Slično je stanje i kod druga dva naroda, a hrvatski je narod posebno pogođen jer je manje brojan.
NN: Kako komentarišete posljednja dešavanja u političkom životu Hrvata u BiH?
TOMAŠEVIĆ: Iz onoga što mogu čuti i pročitati, gotovo svi se slažu da hrvatski narod u BiH nije jednakopravan. Svatko želi zadržati pozicije koje je stekao tijekom ili nakon nedavnoga rata i ne želi učiniti ništa, ili gotovo ništa, sa svoje strane da ta pozicija bude jednakopravna. Ako su u Republici Srpskoj spremni pomoći da hrvatski narod bude jednakopravan, onda neka to pokažu primjerom tamo gdje imaju vlast - u RS, a ne tamo gdje je nemaju - u Federaciji BiH. Ako su bošnjačke stranke, ili stranke u kojima su Bošnjaci velika većina, na to spremne, neka to pokažu u dijelovima Federacije gdje su Hrvati manje brojni. Ako međunarodni predstavnici uistinu žele jednakopravnost, neka promijene nepravedni Dejtonski sporazum i njegove kasnije preinake kojima se legalizirala nepravda, a ta je nepravda najviše pogodila hrvatski narod kao najmalobrojniji, iako su njime pogođeni i članovi druga dva naroda tamo gdje su manje brojni. Ne treba zaboraviti ni građane koji ne pripadaju nijednom od konstitutivnih naroda, jer ispada da oni nisu ničiji. Tužno je da u BiH uvelike vlada ozračje gotovo potpune nebrige za one koji su manje brojni i koji su obespravljeni. Ako se i čuje nečiji jauk, onda je to najčešće jauk onih koji nisu dovoljno moćni koliko bi htjeli, dok je odavno zatomljen vapaj istinskih siromaha.
NN: Koju biste poruku uputili Hrvatima u vrijeme ovih političkih previranja?
TOMAŠEVIĆ: Glavu gore! I to ne prkosno i u inat, nego s čvrstim pouzdanjem u Boga, zato što je naša domovina na nebesima. Na ovoj zemlji svi smo mi putnici i nijedna domovina nije vječna i ne treba joj podizati oltare jer se oltari podižu samo Bogu. Isus Krist je pobijedio smrt i zove nas da, poput njega, ovom zemljom prođemo čineći dobro. Svaka vlast je za vremena, a samo Bog i Božji zakoni su vječni. Ne dopustimo da evanđeoska i istinska ljudska mjerila poremeti politika i oni koji, nerijetko manipulirajući našim plemenitim osjećajima, žele osvojiti vlast po svaku cijenu. Dobro učinjeno drugom u potrebi, tko god on bio i gdje god on bio, uvijek je dobro. Čineći dobro postajemo Bogu slični. Ovo je bila tijekom povijesti zemlja plemenitih ljudi koji su rado pomagali drugima, a politika je uvijek iznova zlorabila taj plemeniti osjećaj i okretala ga u mržnju prema drugima. Put Božji je put ljubavi i to prema svakom čovjeku, posebno onom u potrebi. To vrijedi posebno za nas kršćane. Biti kršćanin znači nastojati biti Kristu sličan, a to znači ljubiti i činiti dobro. To je naš životni poziv i u tome je veličina čovjeka. Ako tako činimo, onda smo sigurno na Božjem putu, koji će nadživjeti svaku politiku i svaku nepravdu. Volimo svoj zavičaj, svoj grad i svoje mjesto; volimo ovu zemlju jer nam samo u njoj nitko ne može reći da smo došljaci i volimo čovjeka pored sebe koji ima iste potrebe: biti sit, biti odjenut, biti priznat... - jednostavno rečeno biti voljen.
NN: Ove godine katolički Uskrs i pravoslavni Vaskrs "padaju" na isti dan. Vidite li u tome neku simboliku?
TOMAŠEVIĆ: Nacionalne razlike i teška zla koja su se tijekom povijesti događala na ovim prostorima toliko su potamnila našu kršćansku sliku da se nerijetko gledamo kao neprijatelji umjesto da se gledamo kao oni koji vjeruju u istog Gospodina Isusa Krista. Ta vjera nije i ne smije nikada biti usmjerena protiv nekoga nego je ona jednostavna činjenica zajedništva u Isusu Kristu, na koju se tako lako zaboravlja pod pritiskom dnevne politike i sijača mržnje. To bi zajedništvo moralo biti osobito vidljivo ne samo gdje su i katolici i pravoslavni manje brojni, da ne kažem slabiji, nego i tamo gdje su bilo pravoslavni bilo katolici brojniji. U Sarajevu već postaji tradicija da mitropolit dabrobosanski dođe na Božić i Uskrs u katedralu, a kardinal u sabornu pravoslavnu crkvu. Raduje činjenica da se i zahumsko-hercegovački episkop uspio vratiti u Mostar, te se čini da i tamo započinje slična praksa. A što je s Banjalukom? Ne bi li upravo tamo to trebalo da bude vidljivo na osobit način? Kršćansko jedinstvo treba uvijek iznova temeljiti na Evanđelju odnosno Isusu Kristu i tada ono sigurno ima budućnost jer je Krist jači od svega, jer je On Gospodar svega i jer On ljubi svakog čovjeka. Neka je u tom duhu svima katolicima sretan Uskrs, a puna srca i s istinskom radošću čestitam i svim pravoslavnim kršćanima njihovim usklikom: Hristos vaskrse! Vaistinu vaskrse!
Stranke samo žele vlast
NN: Da li je Uskrs možda praznik koji bi mogao približiti stavove političkih blokova koji predstavljaju Hrvate u BiH, ovaj okupljen oko Hrvatskog narodnog sabora i onaj sa strankama koje su na vlasti u FBiH?
TOMAŠEVIĆ: Strankama je na prvom mjestu osvajanje vlasti, a ne interes naroda. I one stranke koje su sazvale Hrvatski narodni sabor, čim osvoje vlast, vjerojatno će vrlo brzo zaboraviti narod jer je to pokazala dosadašnja praksa. Sabor je još jednom iznio nužnost iznalaženja načina jednakopravnosti hrvatskog naroda u BiH. To je uistinu važno pitanje i njime svi treba najozbiljnije da se pozabave. Više je nego vidljiva nužnost da u Hrvatskom narodnom saboru, ako se takvim želi zvati, ne bude mjesta samo za istomišljenike, iako pri tom ne treba zaboraviti važnost jedinstva oko onog što je temeljno, i da u njegovoj upravi ne bude mjesta gotovo isključivo za Hrvate samo iz jednog dijela BiH. Zanimljivo je da su i oni koji su ušli u Vladu FBiH, također, gotovo isključivo iz tog dijela BiH. Može se dogoditi da oni koji se s potpunim pravom najviše bore protiv majorizacije, odnosno minorizacije hrvatskog naroda u BiH, u isto vrijeme majoriziraju odnosno minoriziraju Hrvate iz drugih dijelova BiH.