Pierre Mirel, direktor za zapadni Balkan u Generalnoj direkciji Evropske komisije za proširenje, i Pieter Everaers, direktor u Direkciji za vanjsku saradnju, komunikacije i ključne indikatore u Eurostatu, u zajedničkom intervjuu za "Nezavisne" upozoravaju vlasti BiH na nužnost popisa stanovništva, te iznose stavove EU o spornim pitanjima poput etničkog izjašnjavanja i popisa dijaspore.
Zašto je Bosni i Hercegovini potreban popis stanovništva 2011. godine?
Pierre Mirel: Posljednji popis stanovništva u Bosni i Hercegovini je izvršen 1991. godine. Od tada se demografska situacija značajno promijenila. Procjene variraju o tome da danas u BiH živi između 3,2 miliona i 3,8 miliona stanovnika, ali o tome ne postoje pouzdani podaci. Sve države koje su uključene u proces evropskih integracija, kao i susjedne države u odnosu na BiH, obavezale su se na provođenje popisa stanovništva u 2011. godini, kao godini popisa u okviru Evropske unije. Parlamentarna skupština BiH do sada nije uspjela da postigne suglasnost o predmetnom zakonu. Bez popisa stanovništva proces integracije Bosne i Hercegovine u EU bi bio usporen. Dostatni fondovi Evropske unije će postati dostupni samo ukoliko budu utvrđeni vjerodostojni podaci o stanovništvu u Bosni i Hercegovini.
Zašto je statistika toliko važna za državu? Kakvu korist od toga ima građanin pojedinac?
Pieter Everaers: Kod popisa stanovništva se ne radi samo o prebrojavanju ljudi. Cilj je da se dobiju podaci o demokratskim, ekonomskim i socijalnim činjenicama. Biće moguće utvrditi preciznije broj domaćinstava i nastambi, starosnu strukturu i ekonomski status građana. Ove informacije će pomoći da se identificiraju i bolje rješavaju potrebe zemlje u vezi sa ekonomskim razvojem i rastom i socijalnim planiranjem. Kapacitet sanitarne deponije ili veličina škola, univerziteta ili bolnica može se izračunati samo na osnovu takvih podataka. Takvi podaci će poslužiti kao valjano polazište za donošenje odluka - ne samo na državnom nivou nego također i na entitetskom, kantonalnom i općinskom.
Šta će se desiti ako Bosna i Hercegovina ne izvrši popis stanovništva istovremeno kada i susjedne zemlje i države članice EU?
Pierre Mirel: U tom slučaju Bosna i Hercegovina bi bila jedina država na prostoru zapadnog Balkana koja ne bi provela popis u 2011. godini i tada se ne bi mogla izvršiti pouzdana usporedba sa drugim zemljama zapadnog Balkana i Evropske unije. Zemlja ne bi bila dio međunarodne porodice u jednom tako važnom poduhvatu. Udaljila bi se od napretka koji je ostvaren u Hrvatskoj i drugim susjednim zemljama i značajno bi zaostala u ekonomskom razvoju. Fondovi Evropske unije ne mogu biti odobreni za državu koja nema potrebnu statistiku. Svi vidovi planiranja u Bosni i Hercegovini ne bi bili mogući bez pouzdanih podataka o stanovništvu. To bi prouzrokovalo niz negativnih efekata, npr. ne bi se moglo razvijati tržište radne snage; javio bi se rizik povećanja nezaposlenosti zbog nepostojanja makroekonomskih strategija. Kapaciteti škola, bolnica, domova za umirovljenike možda ne odgovaraju stvarnim potrebama stanovništva. Političari će morati da objasne građanima zbog čega se to dešava.
Da li EU zahtijeva informacije o etničkoj pripadnosti, vjerskom opredjeljenju ili jeziku?
Pieter Everaers: Ne, ova pitanja nisu obavezna. Ukoliko Bosna i Hercegovina odluči da uključi i spomenuta pitanja, građani mogu na njih odgovarati na dobrovoljnoj osnovi. Standardi Evropske unije predviđaju da građani imaju pravo da slobodno odlučuju o tome da odgovore. Otprilike polovica evropskih zemalja je uključila takva pitanja u svoje upitnike o popisu kao opciju.
Zašto oni Bosanci koji su morali da napuste zemlju u periodu 1992 - 1995. godine ne mogu biti obuhvaćeni popisom?
Pieter Everaers: Njih je moguće obuhvatiti drugim statističkim instrumentima. Mogu se koristiti ankete kako bi se obuhvatili građani koji žive u inostranstvu, kao što je prebrojavanje prijavom preko Interneta ili uz pomoć BiH ambasada u inostranim zemljama. Međutim, takva vrsta prebrojavanje ne može biti dio popisa jer bi to dovelo do dvostrukog popisa u zvaničnim evropskim okvirima. Prema standardima EU, osobe koje su odsutne iz zemlje više od 12 mjeseci se ne smatraju redovnim stanovnicima jedne zemlje. Ovaj koncept se mora strogo primjenjivati u cijeloj Evropi. Vlasti u Bosni i Hercegovini mogu koristiti druge statističke instrumente gore spomenute u takve svrhe usporedo sa zvaničnim popisom. Ali takav poduhvat bi morao biti potpuno zaseban i fondovi EU ne bi bili dostupni za takvu svrhu.
Može li zemlja biti prihvaćena u proces pristupanja bez izvršenog popisa?
Pierre Mirel: Evropska komisija ne bi bila u poziciji da vodi ovaj proces sa Bosnom i Hercegovinom jer osnovni makroekonomski podaci, kao što je BDP po glavi stanovnika (stanovništvo), bi nedostajali. Ovi podaci su potrebni za vođenje pregovora sa EU u svim važnim političkim i društveno-ekonomskim oblastima. Na primjer, Evropska unija koristi svoju kohezivnu politiku sa ciljem da vrši redistribuciju između bogatijih i siromašnijih regija u Evropi, kao i da postigne ravnotežu između različitih područja jedne zemlje. Ovo je samo jedan primjer. U stvari, veliki broj budućih politika EU se ne mogu primijeniti u BiH ako ne budu poznati podaci o stanovništvu. Već u pretpristupnoj fazi statistički podaci su ključni. EU ne bi mogla da kanalizira nekoliko stotina miliona eura za Bosnu i Hercegovinu, a na koje bi zemlja imala pravo nakon pristupanja. Proces evropskih integracija zemlje bi bio značajno usporen. Stoga apeliramo na političare da postignu sporazum u interesu građana BiH.