Zabrinjavajuće je da je najveći broj konkursa za posao u državnoj službi raspisan samo radi zadovoljavanja forme jer posao ne dobijaju najbolji s liste, kaže Jasminka Džumhur, ombudsman za ljudska prava BiH.
Ona naglašava da je u Instituciji ombudsmana za ljudska prava BiH registriran povećan broj žalbi u oblasti rada i radnih odnosa zbog siromaštva i ekonomske tranzicije u kojoj je mnogo ljudi ostalo bez posla i uvezanog radnog staža.
"Na povećan broj pritužbi utiče i razvijenija svijest građana da se imaju kome žaliti", dodaje Džumhurova.
NN: Da li je u pritužbama građana upućenih Instituciji ombudsmana bilo primjera da poslodavci u javnom sektoru iskorištavaju tešku ekonomsku situaciju kao izgovor kako ne bi poštovali obaveze prema radnicima?
DŽUMHUR:To najčešće imamo na nižim nivoima vlasti; u kantonima i u opštinama. Poslodavci ne uplaćuju doprinose tvrdeći da nedostaje novca u budžetu. Imamo kolektivne ugovore u kantonima koji radnicima garantuju prava. Kada ne dobiju ono što im je garantovano, obraćaju se sudovima i dobijaju ne samo te naknade, nego i kamate i velike sudske troškove.
NN: Na koje povrede radnih prava se najviše žale građani?
DŽUMHUR:Pored žalbi na neuvezivanje radnog staža, pravo na zdravstvenu zaštitu i prava po osnovu nezaposlenosti, znatan broj žalbi odnosi se na konkursne procedure, za koje građani tvrde da su netransparentne i neregularne. U nekoliko slučajeva vidjeli smo da stranke u žalbama navode da se već kod raspisivanja konkursa zna ko će biti primljen. Nažalost, to bude potvrđeno nakon okončanja konkursne procedure. Kad nezadovoljne stranke u ovim slučajevima i pokrenu sudski postupak, iako se u radnim sporovima moraju hitno rješavati, oni se vode godinu i više. Za to vrijeme osoba primljena na određeno radno mjesto uživa sva prava, što dodatno sve komplikuje. Ova oblast traži ozbiljnu intervenciju u smislu ubrzavanja rješavanja tužbenih zahtjeva po osnovu prava iz radnog odnosa. Po pitanju transparentnosti konkursnih procedura, morao bi biti uspostavljen mehanizam da se pismeni ispiti rade pod šiframa. Sadašnji način je pokazao da je najveći broj objavljenih konkursa, nažalost, samo zadovoljavanje forme.
NN: Na koje poslodavce u javnom sektoru ima najviše pritužbi u procesu zapošljavanja?
DŽUMHUR: Kada govorimo o objavljivanju konkursa, najviše se radnih mjesta popunjava u institucijama vlasti, tako da imamo puno žalbi na konkurse za prijem državnih službenika i namještenika koje provode državni, enitetski, kantonalni i opštinski nivoi vlasti. Drugi segment su obrazovanje i zdravstvo. U zdravstvenim ustanovama nije problem samo zapošljavanje, nego postoji i problem premještaja i nepriznavanja diploma. U slučaju Kliničkog centra u Sarajevu imamo žalbe o zapošljavanju na određeno vrijeme, gdje se ugovori na određeno vrijeme prekidaju na kraći period kako poslodavac po automatizmu nakon dvije godine ne bi morao radnika zaposliti zastalno. Zabrinjava činjenica da ugovore na određeno daju i doktorima koji rade po 20 godina.
Morao bi biti uspostavljen mehanizam da se pismeni ispiti rade pod šiframa
NN: Je li bilo pritužbi da je na konkursima za državnu službu od kandidata tražen novac za radno mjesto?
DŽUMHUR:Žalbe nisu imale taj element vezan za korupciju. Obično se žale da im je onemogućen pristup informacijama. U velikom broju naših predmeta prisutna je praksa da, iako se radi o najboljem kandidatu, po odluci rukovodioca organa bude izabran treći, peti ili sedmi sa liste. Postavlja se pitanje zašto je provođena konkursna procedura ako neće biti izabran najbolji i ako se znalo da će biti izabran treći sa liste. Uz sve to, često su komisije za provođenje konkursa odlično plaćene. To je zabrinjavajuća činjenica u našem društvu.
NN: Zbog čega se sve više ljudi sada žali na konkurse u državnoj službi? Znači li to da su te procedure ranije bile regularnije?
DŽUMHUR: Mnogo više konkursa u državnim službama bilo je ranijih godina kada su institucije tek osnovane i popunjavane. Sada je smanjen broj slobodnih pozicija u institucijama, a zbog ekonomske situacija je sve više nezaposlenih. Više je aplikanata sada zainteresovano za manje pozicija pa je zbog toga i više pritužbi na konkurse.
NN: Koliko poslodavci u javnom sektoru poštuju vaše preporuke?
DŽUMHUR:U prošloj godini smo po svim osnovama izdali 228 preporuka, a ispoštovana je svaka druga, što je dobar procenat. Važno je napomenuti da neki poslodavci, iako to ne smiju raditi, ponovo insistiraju na uvjerenju o neosuđivanosti i traže fakultetske diplome čija ovjerena kopija ne smije biti starija od šest mjeseci. To se često dešava kod popune upravnih i nadzornih odbora, gdje ovim formalnim razlozima eliminiraju određene kandidate.
NN: Na šta se najviše žale zaposleni u privatnom sektoru?
DŽUMHUR:Ombudsmani mogu reagovati samo prema javnim organima, osim kad je prisutna i diskriminacija. U slučajevima žalbi na povrede prava zasposlenih u privatnom sektoru dužni smo provjeriti koliko je država uspostavila jake mehanizme da reaguje na sprečavanju trećih lica u kršenju prava. Ako je inspekcija taj mehanizam, moramo provjeriti koliko je efikasan u preveniranju kršenja prava iz radnog odnosa. Stanje inspekcijskih organa u BiH je zaista loše. U svom godišnjem izvještaju naveli smo da nije popunjen veliki broj inspektorskih pozicija, pa i u inspekcijama rada, što onemogućava efikasan nadzor. Pozicioniranost inspekcija unutar ministarstva ne daje dovoljno vjere da se radi o nezavisnom mehanizmu. Ako ministarstvo krši radna prava, nismo sigurni da se inspekcija može oduprijeti i dati neovisno mišljenje.
NN: Ako je već inspekcija pod uticajem institucija vlasti, koliko može "vršiti" pritisak na privatne poslodavce koji krše prava radnika, posebno ako su ti poslodavci bliski vladajućoj garnituri?
DŽUMHUR:U Kantonu Sarajevo, gdje živi oko 600.000 ljudi i gdje je najviše privrednih subjekata, djeluju samo četiri inspektora rada. Čak i da je pozitivno da inspekcija slijedi političku opciju, ograničenost na četiri inspektora ne može dati kvalitetan rad. Slična situacija je u cijeloj BiH. Dugogodišnjim narušavanjem inspekcijskog nadzora došli smo u situaciju da je sprovođenje mjera zakonitosti generalno otežano, što kulminira velikim brojem sudskih postupaka.
Povratnici gube imovinu
NN: Šta je sa pravima povratnika, da li je smanjen broj njihovih pritužbi?
DŽUMHUR: Nažalost, položaj povratnika mnogo je teži nego u dekadi odmah poslije rata. Imamo aktivnosti kojima se imovina, vraćena povratnicima, oduzima kroz čudne sudske postupke na način da se utvrđuje da je povratnik dužan platiti na ime ulaganja privremenog korisnika. Sudski vještaci procjenjuju ta ulaganja kao veća od vrijednosti imovine pa se imovina prodaje i povratnik ostaje bez nje. OHR je izdao upustvo da se priznaju samo nužni troškovi. Ulaganja privremenog korisnika kojima je povećavao vrijednost imovine ne mogu se smatrati nužnim. Na povratak se loše utiče i kroz osporavanje identifikacijskih dokumenata i prava odabira prebivališta i boravišta. Pravo povratnika je da mu je prebivalište tamo gdje živi, ali mu se mora priznati pravo da mu je boravište tamo gdje ostvaruje svoja socijalna prava. Od koalicije "Prvi mart" imamo pritužbe na oduzimanje ličnih karata, posebno u Srebrenici, gdje policijska stanica samo na osnovu sumnje oduzima lične karte i odlučuje gdje će ljudi živjeti.