Poruka svakog Božića je jednaka: mir. Budimo dobri ljudi, ljudi mira, pa ćemo biti i dobri kršćani, koji će ponosno živjeti svoju vjeru, svoje vjersko uvjerenje. Budimo i sami tolerantni, ako očekujemo toleranciju od drugih. Neka nam betlehemsko dijete - Isus bude zvijezda vodilja i ovog Božića i cijele nove 2026. godine. Neka mir bude naš put kroz cijelu novu godinu.
Poručio je to Karlo Višaticki, generalni vikar Banjalučke biskupije, povodom Božića u intervjuu za "Nezavisne novine", navodeći da se Isus rodio u pećini, te Betlehem nije bio nikakva romantika.
"Bila je to hladna prosinačka noć, s temperaturom manjom od +10 te sigurno bez osnovnih uvjeta za ono što se trebalo dogoditi, ali se tamo ipak rodio Isus i počela je velika, možemo reći, revolucionarna promjena, u našem svijetu. Ako gledamo situaciju danas, malo je kod nas, ako uopće išta, ostalo od te skromnosti izvornog Betlehema. Postoji opasnost da zalutamo i koncentriramo se samo na tehnički dio", rekao je on.
NN: Božić je praznik koji donosi mir, a anđeli su pjevali "Mir ljudima dobre volje". Kako vjernici u Banjaluci, ali i širom svijeta, dočekuju i proslavljaju Božić u godini jubileja?
VIŠATICKI: Radije bih upotrijebio izraz blagdan ili svetkovina. Izraz praznik budi asocijaciju na neku prazninu, nešto prazno, a u svetkovini Božića je punina koja se očituje u Životu, i novom Životu, Životu u osobi djeteta Isusa. Lukino Evanđelje, jedno od četiri Evanđelja pored Matejeva, Markova i Ivanova, donosi tekst koji citirate: Mir ljudima dobre volje, ili ljudima miljenicima Božjim. Kada govorimo o Banjaluci i njenim rimokatolicima, govorimo o devet župa, koje su na području općine Banjaluka.
Prema crkvenim statistikama, tu je živjelo 1991. godine 28.499 vjernika, da bi statistika prošle, 2024. godine, kazala kako nas ima 1.297, što je malo više od 0,5 % stanovnika banjalučke općine. Mnogi bi se trebali upitati zašto je to tako. Pripreme za Božić počinju već četiri tjedna ranije, početkom Došašća/Adventa.
Tradicionalno mnoge župe slave svete mise zornice, obično u šest sati ujutro i to je prava priprava za Božić. U našem narodu, i nekim drugim narodima, to je duga tradicija, naime slavljenja misa zornica. Posljednje nedjelje ove građanske godine, 28.12.2025. bit će zatvorena/zaključena Sveta-jubilarna godina, koju je papa Franjo proglasio s motom: Hodočasnici nade, a traje od Badnjaka, 24.12.2024. do 28.12.2025. Vjernici su imali prilike hodočastiti u, od biskupa određene, crkve, ovdje u Biskupiji, ili u Rim. Hodočašće u Rim bosanskohercegovačkih katolika prigodom ove jubilarne godine bilo je 7-11. listopada.
NN: Isus Krist u Betlehemu dolazi u jednostavnosti. Danas Božić mnogi dočekuju u luksuzu. Da li smo materijalno stavili ispred duhovnog i same suštine Božića?
VIŠATICKI: To je pravo pitanje: što je zapravo suština Božića? Potrebno je razlikovati duhovnu komponentu pripreme za Božić i slavljenja Božića i onu drugu stranu, koju bih označio kao kolateralnu štetu. Lijepo kažete kako Isus dolazi u jednostavnosti Betlehema.
Nije bilo mjesta u gradu za putnike, Mariju i Josipa, pa su se snašli i smjestili u špilji, koju su upotrebljavali pastiri. U špilji se rodio Isus. Betlehem nije bio nikakva romantika. Bila je to hladna prosinačka noć, s temperaturom manjom od +10 te sigurno bez osnovnih uvjeta za ono što se trebalo dogoditi, ali se tamo ipak rodio Isus i počela je velika, možemo reći, revolucionarna promjena, u našem svijetu. Ako gledamo situaciju danas, malo je kod nas, ako uopće išta, ostalo od te skromnosti izvornog Betlehema.
Postoji opasnost da zalutamo i koncentriramo se samo na tehnički dio, posna hrana na Badnjak, okićeno Božićno drvce, priprema za doček gostiju, obilna posna večera na Badnjak te ručak/večera na Božić, u novije vrijeme božićni darovi, makar i simbolički za svakog člana obitelji, a onaj duhovni, priprema postom, slavljenje svetih misa zornica u Adventu, obiteljsko zajedničko pjevanje Božićnih pjesama, bude gotovo potpuno zanemarena.
Organizira se svečani Božićni prijem, ali bez ijedne Božićne pjesme?! Advent se, nažalost, polako pretvara u adventski vašar, gdje je kuhano vino uz pečene kobasice važnije od istinskog Adventa, od očekivanja Isusova rođenja. Ako je gostioničar religiozan, možda preko razglasa pusti i pokoju adventsku ili Božićnu pjesmu. Ali to raspoloženje može biti zabavno, vašarsko, a rijetko je božićno?! Dolazimo do problema komercijalizacije i trgovci nastoje privući što više gostiju, naravno, i što više zaraditi, ali na taj način i Advent i Božić, polako, ali sigurno gube svoj izvorni smisao. Daleko smo, nažalost, od hladne betlehemske štalice od iščekivanja rođenja Spasitelja svijeta, od svijesti da nam je Spasitelj uopće potreban.
NN: Isus Krist dolazi kao svjetlo koje svijetli u tami. Za sebe reče: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života". Kuda ide današnji svijet, posebno kada pogledamo sve patnje. Korača li čovječanstvo putem svjetlosti ili tame?
VIŠATICKI: Ivanovo Evanđelje kaže u svom prvom poglavlju (Iv 1,5): I svijetlo svijetli u tami, i tama ga nije obuzela, novi prijevod kaže: Svijetlo je svijetlilo u tami i tama ga nije ugasila. Isti evanđelist sveti Ivan u više navrata u svom Evanđelju govori o svjetlu i o Isusu Kristu kao svjetlu svijeta. Uvijek postoji i druga strana, naime tama. Dobro bi bilo postaviti si pitanje tko se sve danas svijetu predstavlja kao svjetlo.
Gotovo nezaobilazne društvene mreže donose statuse influencera i važno je za svakoga od njih imati što više sljedbenika. To su nove zvijezde, ali ne trajne, nego se više čini kako su to meteori koji zabliješte, ali se opet (vrlo) brzo ugase.
Na mnogim područjima života, u filmskom svijetu, Silicijskoj dolini, među tajkunima, u podzemlju i svijetu droge, ima tih zvijezda, koje neko vrijeme zasvijetle i ponovo se izgube. Tko diktira smjer, tko je putokaz, smjerokaz u današnjem svijetu ili smo izgubili orijentaciju.
Nijedan svjetski moćnik se ne može usporediti sa svjetlom koje dolazi iz Betlehema. Imamo iskustvo kako moćnici ovog svijeta vode narode, ali često, kako kažete koračaju u tami, jer je zanemarena komponenta patnje, križa, poteškoća koje susrećemo, pa možda živimo u lažnoj sigurnosti, koju nam svijet bez vjere, koji se oslanja samo na materijalno, prolazno, ne može dati.
NN: Ovo je i godina nade. Čemu se možemo nadati?
VIŠATICKI: Blagopokojni papa Franjo, koji je preminuo 21. travnja ove godine, otvorio je na Badnjak, 24. prosinca 2024. godine jubilejsku godinu, kao jubilej nade, a ta će Sveta godina završiti u našoj Biskupiji 28. prosinca ove godine, a traje sve do svetkovine Bogojavljenja, 6. siječnja 2026.
Nada nije nekakav optimizam, koji kao da nas tapše po ramenu i govori "bit će bolje", "ne brini ništa" nego je to stav kršćanina, vjernika koji ozbiljno prihvaća Svjetlo koje dolazi s Istoka iz Betlehema.
Papa Franjo kaže: Nada je u tome da nas Bog Otac ljubi onakve kakvi jesmo: ljubi nas neprestano i ljubi svakoga od nas. Ako je Bog s nama, nitko nam neće ukrasti nadu. Idimo naprijed, kaže papa Franjo. U tom smislu kršćanin, svaki vjernik ima budućnost ako je njegova nada usidrena i počiva u Gospodinu. Ta kršćanska nada nikada neće razočarati.
NN: Isus sa sobom donosi mir. Papa Lav XIV kao prve zemlje koje želi posjetiti bira Tursku i Liban i šalje poruku mira. Možemo li mir vratiti kao zajedničku vodilju ka boljem sutra svih nas, bez obzira na razlike?
VIŠATICKI: Nedavno, od 27-30. studenog ove godine papa je boravio u Turskoj, a nakon toga 1-2. prosinca u Libanonu. Razlozi su povijesne i teološke naravi. U Turskoj je imao niz susreta, a jedna od važnih točaka putovanja je mjesto Iznik, nekadašnja Niceja, gdje je prije 1.700 godina održan Nicejski sabor.
Tamo je definirano nicejsko-carigradsko vjerovanje, koje i danas molimo na svetoj misi nedjeljama i svetkovinama u našim crkvama. Naglasak koji je papa Lav XIV stavio je zajednički suživot muslimana, koji su većinsko stanovništvo Turske, i kršćana.
Kršćani su neznatna manjina od oko 2% stanovnika Turske koja broji 75 milijuna stanovnika, što bi bilo oko 150.000, od njih je oko 53.000 katolika. Skladan suživot je moguć, ako je većina koliko-toliko tolerantna, ako nema neizravnih i direktnih progona vjerskih manjina.
Druga postaja papina putovanja bio je Libanon, koji je glede vjerskog i političkog suživota vrlo zanimljiva zemlja. Tako je tradicionalno predsjednik zemlje kršćanin, maronit, premijer je musliman, sunit, a predsjednik parlamenta musliman, šiit.
Unatoč mnogim problemima, Libanon kao zemlja je dokaz da je suživot moguć, a ljudi crpe svoj identitet iz vjere i nacije. Dobra volja i međusobna tolerancija je temelj suživota u toj zemlji. Libanon je primjer suživota muslimana i kršćana u većinski muslimanskoj zemlji i upravo to je papa Lav XIV naglasio svojom posjetom i svojim govorima u Libanonu ove godine. U svom oproštajnom govoru u Bejrutu 2. prosinca 2025. Papa poziva na dijalog i mir: "Odaberimo mir kao put, a ne samo kao cilj", kaže papa. To je poruka koju su prenijeli i anđeli kod Isusova rođenja: mir ljudima dobre volje. Što bude više dobre volje među ljudima i narodima, bit će više razumijevanja, a manje sukoba i ratova.
NN: Širom svijeta u ovom danu svećenici upućuju poruke vjernicima. Koja bi bila Vaša poruka ovog Božića?
VIŠATICKI: Poruka svakog Božića je jednaka: mir. Budimo dobri ljudi, ljudi mira, pa ćemo biti i dobri kršćani, koji će ponosno živjeti svoju vjeru, svoje vjersko uvjerenje. Budimo i sami tolerantni, ako očekujemo toleranciju od drugih. Neka nam betlehemsko dijete - Isus bude zvijezda vodilja i ovog Božića i cijele nove 2026. godine. Neka mir bude naš put kroz cijelu novu godinu.