U novu školsku godinu krećemo sa novim školama, ali i sa najboljom tehničkom opremljenošću do sada. Iz razvojnog programa je sagrađeno petnaestak novih škola, oko 10 fiskulturnih dvorana, a takođe je adaptirano i značajno sanirano više od 40 škola, kaže Anton Kasipović, ministar prosvjete i kulture RS, potvrdivši da je sve spremno da nastava za 105.219 učenika u osnovnim i 47.999 učenika u srednjim školama u Republici Srpskoj počne sutra, 6. septembra.
Podsjeća da su i ove školske godine besplatni udžbenici obezbijeđeni za učenike prvih i drugih razreda osnovnih škola, te da je za narednu školsku godinu planirano da se obezbijede i za učenike trećih razreda.
"Napravili smo velike prodore u informatizaciji, a završili smo i informatičko osposobljavanje kroz kurs za svih 11.000 zaposlenih u osnovnom i srednjem obrazovanju, što će sigurno doprinijeti kvaliteti nastave", navodi Kasipović.
Podsjeća da je Vlada RS iz razvojnog programa odobrila 169 različitih projekata i za to izdvojila 80 miliona KM.
"Najveći dio sredstava je otišao u obrazovanje i samim tim smo izuzetno popravili situaciju u našem školovanju. Nikad se u RS nije gradilo i ulagalo u obrazovanje kao u prethodne dvije, tri, pa i četiri godine. Kamo sreće da je tako bilo i u ranijem periodu, onda ne bismo morali razmišljati o pedagoškom standardu", ističe Kasipović, te poručuje da će nastaviti i dalje ulagati u obrazovanje.
NN: Koliko učenika će dobiti besplatne udžbenike za prvi i drugi razred i da li se u narednom periodu može očekivati da se obezbijede i za osnovce starijih razreda?
KASIPOVIĆ: Politika Vlade RS jeste da već treću godinu zaredom nabavljamo udžbenike za učenike prvih i drugih razreda osnovnih škola. Ove godine obezbijedili smo sredstva za 10.400 učenika prvih i 10.730 učenika drugih razreda. Ukupan iznos koji je Vlada izdvojila za ove potrebe je 1.450.000 KM. Ovo je jedan prilično veliki izdatak. Koncept Vlade RS je da u narednoj godini pokušaju obezbijediti udžbenike i za treće razrede, ali bismo nastojali da zajedno sa školama i lokalnim zajednicama izradimo, uslovno govoreći, socijalne kartone. Ako bismo umanjili naše spiskove za porodice koje su dobrostojeće i koje bez ikakvih napora mogu kupiti udžbenike, onda bismo mogli obezbijediti udžbenike za više porodica koje s teškoćom realizuju ovaj izdatak.
NN: Ministarstvo prosvjete i kulture RS pozvalo je sve učenike osnovnih i srednjih škola da se uključe u akciju "Pokloni knjigu, pomozi drugu". Do kada traje akcija i kakav je do sada bio njen odziv?
KASIPOVIĆ: To je akcija koju takođe radimo već treću godinu. Ona iz godine u godinu daje sve bolje rezultate. Na ovaj način kod djece razvijamo osjećaj solidarnosti prema drugima, te osjećaj odgovornosti prema udžbeniku. Akcija će trajati cijeli septembar i još jednom apeliramo i pozivamo učenike da svoje prošlogodišnje udžbenike donesu u škole, a škole će onda naći način da ti udžbenici dođu u ruke onih koji ne mogu da ih kupe. Ministarstvo je nagrađivalo škole i razrede koji su bili najbolji, odobravajući sredstva za ono što su mislili da je najvažnije da urade u svojim školama.
NN: Da li u RS ima dovoljno školskih ustanova da prihvate sve đake?
KASIPOVIĆ: Nijedan naš učenik ni u srednjem ni u osnovnom obrazovanju neće ostati izvan škole zato što je malo prostora. Istina je da u nekim školama djeca idu u tri smjene, zato što ne možemo drugačije organizirati nastavu. Možda bi, da je i tokom prethodnih godina ulagano kao sada, u svim školama nastava bila organizirana u jednoj smjeni. Škole u RS nikada nisu bile u boljem stanju u svojoj tehničkoj i ukupnoj opremljenosti nego što su za ovu školsku godinu.
NN: Mišljenja vezana za elektronski dnevnik su podijeljena. Da li je njegovo uvođenje dalo očekivane rezultate?
KASIPOVIĆ: S aspekta Ministarstva mislimo da je to bio odličan potez. I reakcije koje do nas dolaze, kada je riječ o roditeljima, su zaista afirmativne. Svjestan sam da ima i onih čija su mišljenja negativna u tom smislu da se roditelji otuđuju od škole i uslovićemo korištenje elektronskog dnevnika u narednoj školskoj godini prisustvom na sastancima roditeljskog savjeta. Trenutno se u šest škola u RS koriste elektronski dnevnici, a planirano je širenje mreže po svim školama u RS. Do kraja godine planiramo napraviti napredniji kurs zajedno sa nastavnicima informatike i menadžmentom škola, što će svakako doprinijeti novoj kvaliteti nastave. Uskoro planiramo i distribuirati značajnu donaciju koju smo dobili od Vlade Kine u vrijednosti oko 1,2 miliona evra, koja se tiče informatičke opreme. Sve to skupa, zajedno sa našim portalom E-obrazovanje koje radimo u suradnji sa firmom "Lanako", doprinijeće novom kvalitetu u školi i na nastavi.
NN: Ministarstvo prosvjete i kulture RS je pripremilo zakon o udžbenicima u osnovnim i srednjim školama, koji je usvojen u Narodnoj skupštini u formi nacrta. Kada bi taj zakon mogao stupiti na snagu i šta on predviđa?
KASIPOVIĆ: Ovaj zakon predviđa liberalizaciju tržišta, dakle mogućnost za više izdavača. Kao što se zna, naš izdavač je sada Zavod za udžbenike i nastavna sredstva i moramo zaista afirmativno govoriti o toj Vladinoj instituciji. Naime, za ovu godinu je, zahvaljujući naporima direktora i menadžmenta ovog zavoda, cijena udžbenika zadržana na prošlogodišnjem nivou. To je pomoć porodicama kod nabavke udžbenika. Tačno je da je Narodna skupština usvojila Nacrt zakona o udžbenicima. Trenutno izučavamo iskustva iz okruženja jer, kao što se vidi, u zemljama u okruženju, pa i u FBiH, liberalizacija tržišta udžbenika donijela je niz problema, utakmicu u kojoj je upitno da li se zaista dolazi do kvaliteta. Ne želimo napraviti liberalizaciju tržišta, pa da dođe do većih problema nego što ih sad imamo. Uvjeren sam da će na osnovu nacrta koji je usvojen, iskustava drugih i analiza koje ćemo napraviti u prvom polugodištu iduće godine, novom sazivu Narodne skupštine RS biti ponuđen prijedlog zakona i samim tim on će moći biti primijenjen od 2011/2012. školske godine.
NN: Kakva je upisna politika Ministarstva vezana za srednje škole i fakultete, odnosno da li je ona usaglašena sa tržištem rada?
KASIPOVIĆ: Ministarstvo je formiralo tim koji je radio na formiranju upisne politike. Ako imate u nekom mjestu npr. fabriku obuće, sasvim je prirodno da se u tom mjestu školuju djeca i za tu fabriku. Godinama je postojala praksa da se postupa isključivo po željama učenika i njihovih roditelja. Naravno da respektiramo želje učenika i njihovih roditelja, ali kreiramo upisnu politiku na temelju analiza dobijenih u saradnji sa Zavodom za zapošljavanje, Privrednom komorom, te sindikatom. To je prilično delikatan posao zato što postoje određeni otpori. Naime, mnogi žele upisati upravo određena zanimanja, ne vodeći računa o tome da kada završe takvu školu, sasvim sigurno godinama neće imati posao. Takođe, s fakultetima smo nastojali da obezbijedimo što je moguće realniju upisnu politiku, nastojeći da i fakultetima obrazložimo da nema smisla upisivati veliki broj studenata na neki studijski program ako nam analize Zavoda za zapošljavanje pokazuju da takvog profila imamo previše. Cijenim da će u narednim godinama biti neophodno da na temelju iskustava idemo u još radikalnije poteze. Na primjer, ako na nekom studijskom programu budemo imali veći broj ljudi, a istovremeno trend zapošljavanja bude pokazivao da se s tim zanimanjem godišnje zapošljava dvadesetak ljudi, onda jedne godine na taj studijski program nećemo upisivati. Tako se radi u svijetu, jer se u potpunosti osluškuje ono što govori tržište.
NN: Da li je nakon uvođenja stimulativnih mjera Vlade RS, kojima se budućim studentima deficitarnih zanimanja nudi besplatno školovanje i stipendije, ove školske godine primjetan povećan upis na ova studijska zanimanja?
KASIPOVIĆ: Imamo značajno veće interesovanje za upis na ove fakultete nego što je to bilo ranije, međutim i dalje su to fakulteti koji teško dostižu upisne kvote koje planiraju. Takva situacija je najvjerovatnije zbog težine samog studija. Ipak, ohrabrujuće je da imamo pozitivan prošlogodišnji primjer na Mašinskom fakultetu, gdje je višestruko uvećan broj studenata koji su se upisivali na taj fakultet. Smatram da je ipak ključno pitanje ovog problema u stvari promjena svijesti. To nije proces koji će se završiti preko noći ili u jednoj akademskoj godini. Ključno pitanje zaista je da razumijete da su to fakulteti koji izvjesno nude zaposlenje.
NN: Novim Zakonom o visokom obrazovanju u RS predviđeno je uspostavljanje posebne agencije za akreditaciju visokoškolskih ustanova. Da li su fakulteti spremni za predstojeći postupak akreditacije i kako će se ona vršiti?
KASIPOVIĆ: Agenciju ćemo vrlo brzo uspostaviti. Doživljavamo je kao partnera fakultetima, visokoškolskim institucijama, ali i kao partnera agencije na nivou BiH. Mislim da je zbog određenog nerazumijevanja bilo i otpora uspostavljanju takve institucije, ali i donošenju Zakona o visokom obrazovanju. Dakle, želimo biti servis našim visokoškolskim institucijama. Tako vidimo našu agenciju za visoko obrazovanje. Mislim da su značajan napor uradile visokoškolske institucije u RS. Tvrdim da smo mnogo više uradili u visokom obrazovanju nego drugi dijelovi BiH. Vjerujem da u procesu akreditacije neće biti ozbiljnijih teškoća, kao ni sukoba nadležnosti, i jedna i druga agencija treba da budu od pomoći visokoškolskim ustanovama da se akreditiraju.
NN: Ministarstvo je iniciralo prijedlog da se ispiti na fakultetima održavaju javno, kako bi bila spriječena korupcija u visokom obrazovanju. Da li je taj prijedlog urodio plodom?
KASIPOVIĆ: Insistiramo na pravilima studiranja, bilo da se radi o državnim ili privatnim fakultetima. Bitno je da student može zahtijevati javnost svog ispita. Upoznao sam sjajne profesore na našim fakultetima i upravo zbog takvih profesora, da ne bi na njihovom radu ostala mrlja zbog eventualno nekog ko će na drugačiji način postupiti na ispitu, neophodno je da se obezbijede javni ispiti. To ne bi trebalo da predstavlja nikakav problem, ni teškoću. Mislim da je neprirodno da se profesor zatvori u svoj kabinet i ispituje studenta bez prisustva njegovih kolega. Uostalom, i slušanje polaganja nečijeg ispita jeste jedan vid obrazovanja za druge studente. S jedne strane, to je vid smanjenja korupcije na fakultetima, ali s druge strane da se sa čestitih profesora skida etiketa koja im se nezasluženo lijepi. Rektori oba naša javna univerziteta, kao i ljudi koji vode privatne visokoškolske institucije, kazali su da nemaju ništa protiv javnog polaganja ispita.