Katarina Oksenberg, srpska princeza i britanska glumica, kćerka Jelisavete Karađorđević, prošlog vikenda je prvi put posjetila Banjaluku, s ciljem da sa premijerom RS Miloradom Dodikom razgovara o mogućnostima za snimanje igranog filma o stradanjima u logoru "Jasenovac".
Princeza Katarina smatra da je snimanje ovog filma od izuzetne važnosti, jer će na taj način svijet saznati pravu istinu o stradanju Srba u logoru "Jasenovac".
"Srpski narod često je pogrešno predstavljen u medijima. Veoma je značajno da bude promijenjena ta pogrešna slika o Srbima, da svijet sazna ko su Srbi i kroz šta su sve prošli i koliko god budemo mogli da doprinesemo tome, mi ćemo to učiniti. To će nam biti čast i zadovoljstvo", istakla je princeza Katarina u intervjuu za "Nezavisne novine".
U narednom periodu, kako je navela, namjerava da se posveti istraživanju priča svih preživjelih u logorima smrti.
NN: Na koji način ste se zainteresovali za snimanje filma o logoru smrti "Jasenovac" i zašto smatrate da je značajno uraditi jedan takav projekat?
OKSENBERG: Cijelu prošlu godinu moj suprug i ja smo pisali scenario za film o mom djedu knezu Pavlu Karađorđeviću. Tokom istraživanja za taj film saznali smo mnogo toga o logoru "Jasenovac". Užasnulo nas je to što svijet ne zna mnogo o tome šta se stvarno desilo srpskom narodu u logoru.
Ovo je veoma važna priča s kojom javnost treba da bude upoznata, jer je često srpski narod, nažalost, pogrešno predstavljen u medijima.
Veoma je značajno da bude promijenjena ta pogrešna slika o Srbima, da svijet sazna ko su Srbi i kroz šta su sve prošli i koliko god budemo mogli da doprinesemo tome, mi ćemo to učiniti.
NN: Na koji sve način će biti finansirano snimanje filma i šta će biti prioriret prilikom rada na ovom projektu?
OKSENBERG: To pitanje je zanimalo i premijera Dodika. Kada smo moj suprug i ja počeli raditi na pripremama za ovaj projekt, razmišljali smo o tome koliki bi trebalo da bude ukupan iznos budžeta projekta. Međutim, dogovorili smo da prvo uradimo koncept, pa da onda dobijemo budžet.
Pretpostavljam da postoji spremnost i u RS da budu odobrena sredstva za finansiranje ovog projekta kako bi film bio prvoklasan, odnosno izuzetno dobro rangiran. To je tako značajno i delikatno pitanje i premijer se složio da se ne smije napraviti nikakva greška prilikom snimanja filma. Pretpostavljam da će se i Vlada RS pobrinuti za iznalaženje finansijskih sredstava za ovaj projekat. Međutim, prvo moramo da napišemo i razvijemo scenario, te da uradimo sva potrebna istraživanja. Veoma dobro sam upoznala istoriju o stradanju u Jasenovcu, a u naredno vrijeme se planiram posvetiti istraživanju svih priča preživjelih u logorima smrti, zato što ovo mora biti istinita priča.
NN: Da li će produkcija filma biti srpska ili američka?
OKSENBERG: Suviše je rano govoriti o tome. Bio je ovo prvi sastanak na kojem smo razgovarali o snimanju filma, tako da sada treba da napravimo koncept. Moramo vidjeti i kakva je vizija premijera u vezi s tim, kako bismo našli neko zajedničko rješenja. Ispričao nam je neke stvari koje su se dešavale u logoru. On je očigledno veoma dirnut srpskom istorijom i takođe smatra da je konačno vrijeme da se sazna istina o srpskoj istoriji, odnosno da su Srbi preživjeli holokaust kao i Jevreji i da "Jasenovac" bude stavljen na isti nivo kao i logor "Aušvic".
NN: Postoji li mogućnost da prilikom snimanja filma angažujete producente, glumce i druge priznate holivudske ličnosti iz svijeta filma?
OKSENBERG: Da bismo uradili najbolju produkciju, moramo iskoristiti sve svoje izvore u Holivudu, jer imamo pristup najboljim montažerima, režiserima i scenaristima. Pokušaćemo uključiti u projekat sve ljude čije učešće će biti od koristi. Razmišljali smo i o Stivenu Spilbergu, ali s obzirom na to da je on radio "Šindlerovu listu", ne znam da li će biti zainteresovan za još jedan film o holokaustu. Stvar je u tome ako želite da u ovaj posao uključite nekoga kao što je Stiven Spilberg, postoji mogućnost da izgubite kontrolu nad projektom. Zbog toga moramo biti veoma oprezni, jer je ovo projekat nad kojim nikako ne želimo da izgubimo kontrolu. Moramo biti veoma pažljivi, odnosno pronaći ljude koji nose istu viziju o tome na koji način ova priča treba da bude ispričana.
NN: Gdje će se odvijati snimanje filma?
OKSENBERG: Još je rano da govorimo o tome. Mislim da bi to moglo biti i u RS. Moraćemo izgraditi cijeli logor, jer ništa od toga više ne postoji. Tokom boravka ovdje planiramo obići mjesto na kojem se nalazio logor kako bismo imali što bolju predstavu o svemu što se tamo desilo.
NN: Da li ste zadovoljni ishodom razgovora s premijerom Dodikom, koji je izrazio spremnost Vlade RS da pomogne u realizaciji projekta?
OKSENBERG: Premijer je veoma drag čovjek i naš razgovor je protekao veoma dobro. Razgovarali smo o projektu za koji je on veoma zainteresovan i kome prilazi sa istim entuzijazmom kakav imamo i moj muž i ja. Mislim da je to veoma značajno i drago mi je zbog toga što možemo krenuti sa radom na sljedećem nivou projekta.
NN: Kada treba da počne snimanje filma o Vašem djedu?
OKSENBERG: Nadam se da će snimanje filma početi do kraja ove godine. Razmišljali smo i obići ćemo neke od lokacija u RS, koje bi nam mogle poslužiti za snimanje nekih kadrova za film o mome djedu.
NN: Vi ćete glumiti Vašu baku Olgu, a govorilo se i da bi Vaš muž mogao glumiti kneza Pavla. Koliko poznajete istoriju svojih predaka i ko Vam je najviše pomogao prilikom stvaranja slike o njima?
OKSENBERG: Moj muž neće glumiti jer izgleda previše američki. To jeste bila ideja na početku samo ukoliko ne budemo našli "odgovarajućeg Pavla". Međutim, mi već imamo dobre ideje o tome ko bi mogao glumiti mog djeda. Takođe, ako moj muž bude režirao film, bilo bi previše za režisera kojemu je ovo prvi film da bude i glavni lik. To je važna priča i treba je dobro uraditi.
U stvaranju slike o mojim precima najviše mi je pomogla moja majka, a uz to smo pročitali i jako mnogo knjiga, od kojih je jednu napisao i moj očuh. Čitali smo sve što nam je bilo dostupno o mojim precima. Moja majka ima mnogo pisama o monasima, a imamo i dosta tajnih dokumenata iz Britanske tajne službe, koji nisu smjeli da budu otvoreni prije 2000. godine. Takođe smo od Kolumbija univerziteta dobili dosta djedovih dokumenata koji su se nalazili tamo. Morali smo mnogo istraživati kako bismo shvatili šta se događalo ovdje, kako na internom planu, tako i eksterno izvan zemlje tokom Drugog svjetskog rata, jer je istorija ove zemlje jako komplikovana.
NN: Da li će film biti sniman u Srbiji i da li u tom slučaju imate u planu da prije početka snimanja, u cilju što boljih priprema, neko vrijeme provedete u Srbiji?
OKSENBERG: Ako ga budemo snimali ovdje, naravno da ćemo neko vrijeme provesti tu. Bilo bi nam od velike pomoći ako bismo dobili podršku iz Srbije. Trenutno je Italija voljna da nam pomogne, donirajući određeni iznos novca, ali se još nismo obratili Srbiji i RS na formalan način. Zaista bismo voljeli što više da snimamo ovdje, na ovoj lokaciji, majka bi voljela da cijeli film bude snimljen ovdje. Međutim, kada je film u pitanju, morate ići tamo gdje je novac ili gdje imate najbolje uslove za snimanje filma, tako da se može desiti da veći dio filma snimamo u Italiji. Projekat se svidio svim mojim prijateljima koji su glumci. Oni žele da nam pomognu i mislim da će film biti veoma dobar.
NN: Koliko Vam je kroz život pomoglo Vaše porijeklo?
OKSENBERG: Porijeklo vam pomaže kada ste povezani s njim, a ja mnogo godina nisam bila povezana sa svojim porijeklom. Ne mojom greškom, već zbog toga što je Jugoslavija bila komunistrička zemlja, te sam u djetinjstvu bila potpuno odvojena od ovih prostora i zbog toga nisam naučila jezik, vjerujući da nikada nećemo posjetiti zemlju. Prvi put sam u Beograd došla 1997. godine kao gošća Milana Jankovića, promovisala sam "Zepter". Kada je avion sletio u Beograd, mislila sam da neću imati nikakva osjećanja prema Srbiji. Gledala sam kroz prozor pejzaže i predjele i odjednom sam osjetila da su me emocije preplavile. Počela sam da plačem. Duboko negdje u mojoj duši bila sam uvijek povezana sa svojom zemljom, ali toga nisam bila svjesna. Bila sam iznenađena svojim osjećanjima.
NN: Da li se osjećate princezom i koliko Vam je ta titula najpoznatije i najljepše srpske princeze pomogla u karijeri?
OKSENBERG: Kada dođem ovamo, osjećam se kao princeza. Ne znam da li mi pomaže ili odmaže, ali dosta sam princeza igrala u filmovima.
NN: Proslavili ste se ulogom Amande u seriji "Dinastija". Koliko Vam je ta popularnost bila od koristi u daljoj izgradnji karijere?
OKSENBERG: Mnogo. "Dinastiju" sam snimala osamdesetih godina. Od toga je prošlo dvadeset godina i u tom periodu sam se udala, rodila troje djece, snimila mnogo drugih filmova, projekata i TV serija. Moj suprug i ja smo prije nekoliko godina uradili rialiti šou, osnovali smo produkcijsku kompaniju i trenutno razvijamo filmske projekte, pišemo scenarije i vršimo produkciju projekata. Došla sam do trenutka kada me bavljenje glumom nije ispunjavalo u potpunosti, tako da sam shvatila da je došlo vrijeme da počnemo mi birati priče koje želimo da ispričamo, koje su nama značajne i koje nas motivišu. Mislim da smo dovoljno zreli i spremni da radimo produkciju i to su trenutno naši najveći interesi.