Timski rad, kompromis, tolerancija i usaglašavanje stavova koji će biti prihvatljvii na cijeloj teritoriji BiH, osnovni su prioriteti za efikasno funkcionisanje Predsjedništva BiH, tvrdi Izudin Kešetović, kandidat BOSS-a za bošnjačkog čalana Predjsendištva na opštim izborima.
NN: Da li Predsjedništvo BiH u potpunosti ispunjava svoje ustavne obaveze i može li se unaprijediti rad ove institucije?
KEŠETOVIĆ: U principu, postoje rezerve i to institucionalne naravi i odnose se na povjerenje koje determiniše kapacitet rada na uspostavljanju efikasnog sistema funkcionisanje složene državne strukture BiH. Rad Predsjedništva će eventualno u postojećoj personalnoj strukturi nakon izbora predstavljati limit za efikasan rad. Nesklad u radu Predsjedništva posebno se osjećao u posljednjoj godini mandata kada su djelovali kao neharmonizirana cjelina koja je nesporazumima stavarala zabune i nerazumijevanja. To se odnosi na sva tri člana. Ako bi se ovakvo stanje preslikalo u naredne četiri godine, to bi značilo stagnaciju u BiH i zaoštravanje odnosa, što bi slabilo sistem kao cjelinu i ne bi bilo koherentni faktor bh. društva. Zato su potrebne personalne promjene koje bi mogle poboljšati političko stanje i stvoriti osnovu za veće povjerenje i efikasniji rad. To se može desiti samo voljom naroda na predstojećim izborima, pod uslovom da bude visok stepen izlaska na glasanje.
NN: Predstavlja li Predsjedništvo BiH državu na adekvatan način na spoljnopolitičkom planu ili je dio nadležnosti preuzeo MIP BiH?
KEŠETOVIĆ: Ako znamo da je Predsjedništvo nadležno za vođenje vanjske politike, imenovanje ambasadora, zaključenje međunarodnih ugovora i odbranu, tada možemo i dati odgovor kako je radilo. U operativnom smislu očito da je limit postojao u radu samog Predsjedništva kao i u radu MVP-a. To se posebno odnosi na razvoj dobrih ekonomskih odnosa s okruženjem, a prije svega sa Hrvatskom i Srbijom u interesu države BiH. MVP se više fokusiralo na pitanja koja nisu strateška za BiH, a malo su radili na razvoju ekonomskih odnosa. Pojedini izleti članova Predsjedništva su bili individualni i često nerazumljivi. To je slučaj kod potpisivanje bilaternih sporazuma ili posjeta koje nisu imale svrhu. Ako znamo koliko to sve košta, onada je efekat po BiH bio veoma nizak. Ovakvom stanju pogoduje nepostojanje ekonomske politike koja bi institucionalno jačala BiH i obezbijedila veću poslovnu aktivnost u zemlji i razmjenu u korist platne i trgovinske bilanse BiH.
NN: Da li Predsjedništvo BiH dovoljno sarađuje sa Savjetom ministara i Parlamentarnom skupštinom BiH?
KEŠETOVIĆ: Kako Predsjedništvo imenuje predsjedavajućeg Vijeća ministara, koji preuzima dužnost po odobrenju Predstavničkog doma bh. parlamenta, njihova saradnja bi morala biti stalna i operativna. Oni bi trebalo da budu kao "nokat i meso", a ne predmet stalnih nesporazuma i pritužbi. To su tri ključne funkcije i ako tome dodamo ingerencije Predsjedništva prema Domu naroda BiH i prema domovima entiteta, onda ta koordinacija mora postojati na nivou vlada države i entiteta u smislu postojanja međuentitetske koordinacije. Ako se usvoji ovakav princip rada, onda pitanje nadležnosti postaje funkcionalnog ili sistemskog karaktera, a ne stalnog sukoba i nesporazuma, što je se reflektovalo na loše rezultate rada zakonodavne i izvršne vlasti u BiH.
NN: Može li se rad Predsjedništva BiH unaprijediti i na koji način Vi planirate raditi u ovoj instituciji?
KEŠETOVIĆ: Moj pristup je timski rad. U krajnjoj konsekvenciji postojanje jednog tijela trebalo bi da se pretoči u organizacionu strukturu sa jednim funkcionalnim kabinetom koji bi opsluživao Predsjedništva, a ne personu člana Predsjedništva. Insistirao bih na ovakvom pristupu, jer smo jedno tijelo sa istim ciljem, u funkciji koja politički stabilizuje BiH u smislu da u kadrovskoj politici uvijek postoji nacionalni balans i povjerenje koje će se graditi kroz dobre rezultate i opšti prosperitet.
NN: S obzirom na to da je Predsjedništvo BiH kolektivni organ, koliko su bitne lične karakteristike svakog člana i njihova želja za saradnjom?
KEŠETOVIĆ: Upravo bih na ovome insistirao. Ako ne bih bio spreman za saradnju i kompromis, pitao bih se o svrsishodnosti ove važne funkcije. U principu, nesporazumi postoje zbog nerazumijevanja. Iskustva koja imam radeći i krećući se po cijeloj BiH govore mi da su ljudi dobri i da nesporazumi dolazi zbog loše komunikacije. Trudio bih se da moja odluka bude prihvatljiva i u Banjaluci, kao i u Mostaru, Tuzli, Doboju, Bihaću ili Sarajevu. Tu liniju podijeljenosti nastojao bih relativizirati zastupanjem zajedničkih interesa. Nastojao bih razumjeti i prihvatiti sve posebnosti koje se oplemenjuju i ispoljavaju kroz ljepotu razlika na koju smo, uz visoku toleranciju, naviknuti u BiH.