Goran Kljajčin, direktor Fonda zdravstvenog osiguranja RS, rekao je da u ovoj godini, prvi put od 2006. godine, Fond neće ostvariti rast prihoda, te da je izvjesno da će poslovati sa gubitkom.
"S obzirom na to da i u narednoj godini ne možemo očekivati poboljšanje finansijske situacije, najvažnije pitanje biće kako s novcem kojim raspolažemo postići veće efekte i na osnovu toga amortizovati uticaj finansijske krize", istakao je Kljajčin.
NN: Kakav je plan štednje Fonda za naredni period?
KLJAJČIN: Na inicijativu Vlade RS i Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS, u ovoj godini smo donijeli i plan štednje i zahvaljujući mjerama iz tog plana gubitak će sigurno biti manji nego što se objektivno moglo očekivati. Uspjeli smo ostvariti uštede na nekoliko vrsta troškova, kao npr. kod troškova za liječenje izvan RS, kod troškova naknada plata za vrijeme bolovanja i, naravno, kod troškova stručne službe Fonda. U toj oblasti, sasvim sigurno, postoje rezerve i zdravstvene ustanove će, takođe, tom pitanju morati da posvete više pažnje nego do sada. Nadamo se da ćemo uz pomoć Vlade RS i Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite i u narednoj godini zadržati ono što smo u ovoj oblasti postigli, s tim da će, sasvim sigurno, prioritet biti na finansiranju suštine i sadržaja, a ne forme zdravstvene zaštite.
U ovoj godini, prvi put od 2006. godine, Fond neće ostvariti rast prihoda, te je izvjesno da će poslovati sa gubitkom. S obzirom na to da i u narednoj godini ne možemo očekivati poboljšanje finansijske situacije, najvažnije pitanje biće kako sa novcem kojim raspolažemo postići veće efekte i na osnovu toga amortizovati uticaj finansijske krize.
NN: Koliki su dugovi prema zdravstvenim ustanovama u Srbiji i da li pacijenti zbog toga ispaštaju?
KLJAJČIN: Sa više od 50 miliona KM dug smo smanjili na 14 miliona KM. Sa zdravstvenim ustanovama u Srbiji godinama imamo dobru saradnju, i dug koji imamo prema njima nema uticaja na mogućnost liječenja naših pacijenata. Tokom ove godine je bilo problema u vezi s obezbjeđenjem radioterapije za naše pacijente. Problem, međutim, nije posljedica duga, već povećanog broja pacijenata u samoj Srbiji. Ovaj problem pokušavamo ublažiti zaključivanjem ugovora sa nekim drugim ustanovama, a definitivno rješenje problema očekujemo naredne godine kada u RS bude izgrađen centar za radioterapiju.
NN: Da li su uštede na naknadama plate za vrijeme bolovanja bile na štetu bolesnih pacijenata?
KLJAJČIN: Uštede na troškovima za naknadu plate za vrijeme bolovanja su rezultat nove organizacije komisija za odobravanje bolovanja, koje su pod punom ingerencijom Fonda i čiji se rad kontroliše. Zadatak komisija je da odobre bolovanje svakom osiguraniku čije zdravstveno stanje to zahtijeva. Komisije, takođe, imaju obavezu da ukažu na pojave kada specijalisti predlažu bolovanje, a svoj prijedlog ne zasnivaju na adekvatnim medicinskim indikacijama. Sve je to uticalo da se u ovoj oblasti uvede više reda, a efekat su ostvarene uštede.
NN: Kakvi su rezultati kontrole uslova liječenja u bolnicama i domovima zdravlja?
KLJAJČIN: Od prošle godine, kada smo počeli aktivnost kontrole uslova liječenja i anketiranje pacijenata, u gotovo svim zdravstvenim ustanovama je evidentno poboljšanje. Menadžment zdravstvenih ustanova je s punom ozbiljnošću prihvatio ovu aktivnost, a rezultatima ankete s pacijentima pridaju posebnu važnost. Međutim, bez obzira na ovo, pacijenti su još objektivno nezadovoljni. Na sastancima koje smo imali s našim osiguranicima ukazano nam je na to šta najviše doprinosi njihovom nezadovoljstvu. Između ostalog, to je čekanje pred ordinacijom, loša organizacija specijalističke zaštite, nepoštovanje zakazanih termina. Domovima zdravlja se najviše zamjeraju zbog toga što i za neka hitna stanja mora biti zakazan pregled, što je predug period od zakazivanja do obavljanja pregleda. Osiguranici su nam ukazali i na primjere da je veliki broj doktora izabran u lokalne parlamente, pa u vrijeme održavanja sjednica Skupštine, ambulante ne rade itd. S ovim i drugim primjedbama naših osiguranika upoznali smo zdravstvene ustanove, a i rukovodstvo lokalne samouprave.
NN: Ranije je ovjerena zdravstvena knjižica vrijedila samo u opštini u kojoj osigurano lice živi. Da li se tu nešto promijenilo?
KLJAJČIN: To je jedna od najvećih administrativnih barijera koju sam zatekao dolaskom na dužnost direktora Fonda. Formalno smo imali Fond zdravstvenog osiguranja RS, a sva prava su bila dostupna samo u mjestu prebivališta. Osiguranik je mogao da ovjeri zdravstvenu knjižicu samo u mjestu prebivališta. Ako u apotekama u vašoj opštini nema nekog lijeka koji vam je propisan, niste ga mogli podići u apoteci u drugoj opštini. Članovi porodice osiguranika koji je radio izvan mjesta prebivališta nisu mogli da koriste zdravstvenu zaštitu tamo gdje žive. To su samo neki od apsurda i većinu smo otklonili, međutim, administracija se najsporije mijenja i uvijek se u praksi pojavi neki problem. Najsvježiji primjer je problem zdravstvene zaštite studenata, o čemu se govorilo u medijima. Ono na čemu ću još više insistirati je to da pacijenta ne treba da interesuje na koji način ugovaramo zdravstvenu zaštitu i koji model plaćanja primjenjujemo, on mora da dobiju zdravstvenu zaštitu koja mu je neophodna.