Novi pristup izgradnji elektroenergetskih objekata u Federaciji BiH je ozbiljniji i sistematičniji nego prije dvije godine, ali da projekat ne bi izgubio opšte povjerenje, potrebno je da u njemu bude što manje politike.
Ovo je u intervjuu za "Nezavisne" kazao Mirza Kušljugić, zastupnik Zastupničkog doma Parlamenta FBiH i ekspert iz oblasti elektroenergetskih mreža i sistema.
Smatra da će politika neminovno biti prisutna u ovim projektima, budući da smo u izbornoj godini i svi će nastojati da se kroz njih promovišu, hvale ili da ih kritikuju.
Ključnim, ipak, smatra provođenja procedura i obezbjeđenje sredstava za strateške investicije kao što su veliki termoblokovi, što se pokazalo kao izazov za Srbiju, pa i Sloveniju.
NN: Kakve su šanse da novi pokušaj pokretanja investicija u elektroenergetskom sektoru uspije, za razliku od onoga prije dvije godine, koji je neslavno završio?
KUŠLJUGIĆ: Za razliku od pošlog pokušaja, elektroprivrede su od Vlade FBiH dobile mandat da povedu aktivnosti i one su pripremile studije izvodljivosti. Pristup prema potencijalnim investitorima je ozbiljniji, jer postoje kalkulacije objekata za koje se planira izgradnja. Drugo, ovoga puta je jasno rečeno da će elektroprivrede nastojati graditi objekte svojim sredstvima ili povoljnim kreditima EBRD-a ili drugih banaka i agencija, što znači da sada hidroelektrane ne idu u strateška partnerstva. Mislim da je to dobro, jer možemo dobiti povoljnije kredite za hidroelektrane s obzirom na to da je riječ o obnovljivim izvorima energije. Na kraju, sada se rade i projekti zamjenskih kapaciteta, kao u Tuzli, gdje bi trebalo da budu zamijenjena tri termobloka koja prestaju s radom do 2018. godine. Nažalost, još nemamo strategije da bismo po prioritetima mogli poredati ove projekte. Strategija BiH u elektroenergetici će, izgleda, početi da se izrađuje u septembru, ali, većina ovih blokova uklapa se u strategiju. Zato je ovoga puta veća šansa da će projekti uspjeti.
NN: Može li biti problema u obezbjeđenju finansijskih sredstava za ovako velike investicije?
KUŠLJUGIĆ: Nikad nije jednostavno naći strateškog partnera za sufinansiranje tako velikih objekata, ali meni je drago da polako počinjemo shvatati da investitori nisu donatori, nego da oni gledaju svoj interes i stoga očekujem da će ti pregovori biti komplikovani, dugotrajni i složeni. Ključna stavr je da li će elektroprivrede uz garancije vlada i državne vlade dobiti povoljne kredite za sufinansiranje izgradnje dijela objekata od EBRD-a, EIB-a, Japanske razvojne agencije i drugih. Na primjer, EFT takve kredite nije dobio za Termoelektranu Stanari. Dakle, investicije će sigurno početi, ali prije svega, male investicije u obnovljive izvore energije, koje će biti finansirane iz akumulacije elektroprivreda. Međutim, to su objekti male snage i nisu strateški. Ključna dilema je kako će biti zatvorena finansijska konstrukcija za velike termoblokove, što je bio izazov i za Kosovo i za Srbiju, a još je i za Sloveniju.
NN: Može li politika uticati da se ponovo dogodi nešto slično kao prije dvije godine, da projekti propadnu?
KUŠLJUGIĆ: Ako se bude radilo u skladu sa procedurom koja omogućava da budu dobijeni krediti razvojnih banaka, onda će sve biti definisano i nije moguće da dođe do političkih blokada. Ali, politika će neminovno biti prisutna, ako ništa drugo, u izbornoj smo godini i normalno je da će svi koristiti to da promovišu, da se hvale ili da kritikuju.
NN: Da li su projekti tako tempirani da se mogu koristiti u izbornoj kampanji?
KUŠLJUGIĆ: Ako Vlada FBiH i elektroprivrede uspiju završiti cijelu proceduru, dobiti kredite, naći partnere za blok 7 u TE Tuzla, onda će to sigurno biti značajan ekonomski uspjeh i naravno da će biti korišten u kampanji. Ako, pak, ne uspiju do obećanog roka to da urade, onda i ovaj projekat može da izgubi opšte povjerenje i ja bih apelovao da politike bude što manje u cijeloj ovoj proceduri.
NN: Kad su u pitanju strateški partneri, hoće li biti interesovanje kao prije dvije godine, kada se na javni poziv javilo čak 37 kompanija?
KUŠLJUGIĆ: U opštem pozivu za blok 7 postavljene su granice da bi bile eliminisane manje firme. Očigledno je da je poziv ciljan za deset-petnaest vodećih kompanija u Evropi te finansijske institucije koje bi ih pratile. Ja mislim da će interes iskazati veliki broj kompanija, ali ne toliko kao prošli put s obzirom na to da su kriteriji sada oštriji. Međutim, veliki broj kompanija u iskazivanju interesa ništa ne znači. Pitanje je da li ćete dobiti dovoljan broj kandidata da raspišete tender i na kraju izaberete najbolje rješenje za vas. U Srbiji je na sličnom javnom pozivu interes iskazalo deset velikih kompanija. Međutim, tender još nije raspisan, jer su mnoge kompanije nakon analiza i provjere dokumentacije odustale. Iskustvo Slovenije govori da morate obezbijediti svoja sredstva, garancije države i onda imati nekoga kao srateškog partnera. Teško da bilo koja balkanska zemlja može sama zatvoriti konstrukciju za ovako veliku investiciju.
Hidroelektrane šansa za domaće firme
NN: U izgradnji energetskih objekata najavljuje se učešće domaćih firmi, čiji predstavnici kažu da će vlast morati s njima biti strpljiva, jer 20 godina ne rade ovakve projekte. Da li je realno da će objekti biti izgrađeni do 2020. godine?
KUŠLJUGIĆ: Objektivno, domaće firme mogu značajnije da učestuvuju u izgradnji hidroelektrana. Kod hidroelektrana ima mnogo građevinskih radova i manje je učešće opreme koju BiH ne proizvodi. Drugo, moguće je postepeno sticati reference na manjim objektima i onda ići prema većim. Što se tiče termoelektrana, situacija je obrnuta. Na takvim objektima domaće firme se ne mogu pojaviti kao nosioci projekta nego kao podizvođači. Ukoliko, udružene u konzorcije, naše firme kroz radove i usluge uspiju zadržati 25 do 30 odsto sredstava od ukupne investicije, biće to uspjeh. Najskuplji dijelovi TE su kotao, turbina, generator, rasklopna oprema, filteri, a ništa od toga se ne proizvodi u BiH. Nadam se da će doći do ukrupnjavanja naših kompanija, a reference se ne mogu steći za godinu-dvije. Za to će trebati vrijeme.