Ne postoji nikakva naredba kojom se predviđa izmještanje srpskih žrtava iz kosturnica u Republici Srpskoj, niti su moguće bilo kakve malverzacije kada dođe do revizije posmrtnih ostataka NN lica, tvrdi Marko Jurišić, predsjedavajući Kolegijuma direktora Instituta za nestala lica BiH.
Svjestan je da nema dovoljno povjerenja udruženja iz RS u Institut, ali tvrdi da će se pokazati da to nije opravdano te da nema diskriminacije u traženju i identifikaciji nestalih Srba.
NN: Javnost u RS uznemirena je ovih dana prijedlogom naredbe koji je upućen Tužilaštvu BiH u vezi sa sudbinom posmrtnih ostataka NN lica u kosturnicama. O čemu se ovdje radi?
JURIŠIĆ: Već nekoliko godina se priča o reviziji stanja u kosturnicama širom BiH. Prema našim procjenama, u 11 kosturnica u BiH smješteno je između 3.500 i 4.000 posmrtnih ostataka NN žrtava rata u BiH. Tu se radi o kompletnim i nekompletnim tijelima, dijelovima tijela i vrećama sa odjećom i predmetima. Prije godinu bio je jedan pokušaj revizije, utvrđivanja činjeničnog stanja u kosturnici u Banjaluci, ali taj proces nije nikada doveden do kraja. Kolegijum direktora odlučio je da ove godine krene u reviziju u svim kosturnicama tako da se formira radna grupa na čijem bi čelu bio predstavnik Tužiteljstva BiH, a članovi bi bili vještak sudske medicine koji je zadužen za određenu kosturnicu, predstavnik Instituta, Međunarodne komisije za nestele osobe (ICMP), a po potrebi i član Operativnog tima Vlade RS i javnog komunalnog preduzeća koje gazduje kosturnicama. Bili bi angažovani i ljudi za koje se procijeni da su potrebni kako bi utvrdili činjenično stanje u kosturnicama. Namjera je da se fizički pristupi svakoj vreći, da se otvori i utvrdi da li je tijelo kompletno, odakle je ekshumirano, je li uzet uzorak DNK. O svakoj bi se vreći tužitelj izjasnio šta treba uraditi.
NN: Zar to do sada već nije trbalo biti urađeno?
JURIŠIĆ: To je trebalo biti urađeno u ono vrijeme kada su se vršile ekshumacije, od 1996. godine pa nadalje. Skoro 98 odsto tih posmrtnih ostataka je ekshumirano u vrijeme kada su radile entitetske komisije za traženje nestalih, prije formiranja Instituta koji egzistira od 2008. godine. Sad, šta je tu je. Bolje ikad nego nikad. Posebno što se za smještaj posmrtnih ostataka u FBiH plaća oko pola miliona KM godišnje javnim preduzećima koji vode brigu o tome, a u RS se ne plaća jer tamo postoje tri spomen-kosturnice i svi su ostaci pohranjeni u kovčezima.
NN: Iz udruženja porodica nestalih RS mogli smo čuti da postoji opasnost malverzacije s posmrtnim ostacima NN lica te da će biti vraćena tamo gdje su ekshumirana ili čak na neka druga mjesta. Zašto se to radi?
JURIŠIĆ: Odluka o svakom konkretnom slučaju je odluka tužilaštva. Suludo je i zamisliti da će tužilaštvo raditi neke malverzacije jer tu će biti i predstavnici MUP-a i vještaci. Ako se ne temelju dokaza utvrdi da određeni posmrtni ostaci nisu u mandatu Instituta i da su ekshmirana stara tijela iz prethodnih ratova, logično je da ne budu smješteni sa žrtvama iz ovog rata.
NN: Ima li takvih primjera?
JURIŠIĆ: Pa, na primjer, kada je bila ekshumacija u jezeru Perućac, ekshumirali smo šest vojnika iz Austro-ugarske i normalno da će oni biti ukopani u neko groblje na sudskoj parceli. Ovom revizijom riješiće se određeni broj slučajeva gdje su bile i greške u klasičnoj identifikaciji, a imate i na desetine vreća gdje je samo jedna kost i vršiće se reasocijacija stanja tih kostiju u određeni broj tijela. Malverzacije nisu moguće jer će na čelu te grupe biti tužitelj BiH ili postupajući kantonalni ili okružni tužitelj u zavisnosti od lokacije. Postavlja se pitanje ako je tijelo ekshumirano a prije desetak godina uzet uzorak za DNK analizu i nema podudaranja, dokle će to tijelo ležati i plaćati se ležarina u FBiH? Uvijek se može, ako se završi identifikacija, reekshumirati tijelo. Ovo se ne odnosi na RS već na FBiH jer u RS su tijela smještena u kovčezima u spomen-kosturnicama.
U FBiH ćemo tijela, gdje je izoliran DNK a nema podudaranja, ukopati, dok će u RS tijela ostati u kosturnici jer RS ima dobar prostor i ne plaća ga
NN: Da li se u kosturnicama u FBiH nalaze i srpske žrtve?
JURIŠIĆ: U ogromnom broju slučajeva, oko 98 odsto u kosturnicama u FBiH su smješteni Bošnjaci i Hrvati, a u RS Srbi iako ima slučajeva da i danas iz kosturnice u Banjaluci stižu DNK za anlizu žrtava Hrvata i Bošnjaka. I danas je princip rada takav da se tijela prema pretpostavljenoj nacionalnosti smještaju u kosturnice.
NN: Znači, ako dođe do revizije u kosturnicama u RS, tu će biti predstavnik okružnog tužilaštva da prati i odluči o sudbini posmrtnih ostataka?
JURIŠIĆ: Tako je. Tu bi bio i predstavnik MUP-a RS i sudski vještak doktor Karan, a i predstavnik Operativnog tima Vlade RS. Meni je čudno što se odjednom prouzrokovala ovakva reakcija i strah udruženja. Mi smo htjeli da krenemo sa Banjalukom i zbog pritisaka i optužbi javnosti RS da se na tim žrtvama nedovoljno radi. Sada ćemo krenuti, vjerovatno, iz Visokog da bismo tamo utvrdili princip rada koji će biti isti u cijeloj BiH. U FBiH ćemo ukopati tijela, gdje je izoliran DNK profil a nema podudaranja, a u RS će to tijelo ostati u kosturnici jer imaju dobar prostor i ne plaćaju ga. Podsjetiću i na načelo iz Biblije: "Čovječe, iz praha si postao, u prah ćeš se pretvoriti." Posmrtnim ostacima najsigurnije je u zemlji u slučaju požara, zemljotresa i drugih nepogoda. Ove stvari bile su od početka poznate i Milutinu Mišiću, članu Kolegijuma direktora Instituta iz RS, a bio je na svim sastancima Kolegijuma, kao i na sastanku sa Tužilašvom BiH. Ni juče na sastanku sa ICMP gospodin Mišić nije imao primjedaba.
NN: Je li ovo posljedica nepovjerenja u Institut i čestih optužbi da je najmanje identifikovanih tijela srpskih žrtava?
JURIŠIĆ: Pa, ne znam baš da se najmanje radilo na srpskim žrtvama. Imaćemo i verificiranu Centralnu evidenciju nestalih (CEN) pa ćemo raditi analize. Jedino stručnost i profesionalnost mogu vratiti povjernje u Institut. Tu ima puno prostora da unaprijedimo rad. Imao sam niz poziva predstavnika žrtava Bošnjaka i Hrvata gdje oni protestiraju što gospodin Mišić nastupa isključivo kao srpski član Kolegijuma i govori samo o Srbima.
NN: I srpska udruženja godinama upozoravaju što je jedan od direktora Instituta Amor Mašović nosilac liste SDA na izborima, a po zakonu mora biti nestranačka ličnost. Birne li Vas i to?
JURIŠIĆ: Koliko znam, taj je predmet još na rješevanju u Centralnoj izbornoj komisiji BiH i o tome se vodi postupak o sukobu interesa, pa ga trebaju riješiti ljudi koji tamo imaju visoke plaće. Da je u mojoj nadležnosti, ja bih ga riješio, ali sam htio reći nešto o mom viđenju ovog posla. Nestale žrtve za mene su prvo ljudi. U središtu pažnje za mene je da je to nestao čovjek, a tek onda on ima svoju naciju, vjeru ili politčko opredjeljenje. Kada odete u Aušvic, izaći ćete vani i neće vam pasti na pamet da ste se poklonili Jevrejima već patnji čovjeka. Inicijator sam loga Instituta gdje čovjek nema lik, obrise, pol i naciju. Moramo se s jednakim poštovanjem odnositi prema svim žrtvama. Prošle godine bio sam na obilježavanju Dana nestalih lica u Banjaluci, htio sam položiti vijenac, ali nisam bio u protokolu. Ove ću godine to tražiti jer sve žrtve su moje. Iskreno nosim to u svojoj duši. Mi smo 2008. godine po osnivanju otišli prvo u Banjaluku na sastanak sa svim udruženjima iz RS. Niko mi ne može oduzeti pravo da su sve žrtve moje - i srpske, i bošnjačke, i hrvatske, i romske. Ako to nekome i smeta, ja to ne mogu promijeniti kod sebe.
Nedostatak informacija
NN: Koliko je Institut radio na lokacijama u Sarajevu?
JURIŠIĆ: Prošle godine urađeno sedam ekshumacija, a u četiri slučaja nađeno je po jedno tijelo, a ove godine imaćemo znatno više i ekshumacija i reekshumacija jer su stigle već neke naredbe. Smatram da ne postoji politička volja da se riješi problem nestalih, što je obveza i iz Dejtonskog sporazuma. Lokacije o žrtvama znaju najviše neposredni izvršitelji i nalogodavci, informacija ima u arhivima vojski i MUP-ova, a Institut tome nema pristup. Insistirao sam da se izmijeni zakonodavstvo BiH i da se prisilni nestanci tretiraju kao posebno kazneno djelo sa visokim kaznama. Najveći problem je nedostatak informacija o lokacijama i sve je manje ekshumacija. Vrlo malo smo dobili informacija u procesuiranju ratnih zločina na Sudu BiH i apelirali smo da se koristi institut nagodbe, a s tim se slažu i porodice žrtava. Bez procesuiranja svih ratnih zločina u BiH neće biti napretka jer su nam neophodne informacije. Prošle godine zaprimili smo 992 infomacije čiji je stupanj točnosti 10 odsto, a najviše, oko 200, ih je došlo putem naših istražitelja s terena, a od Operativnog tima Vlade RS dobili smo pet informacija i na temelju njih smo ekshumirali 13 tijela.