Katolici u BiH, kao i svi ostali vjernici u našoj zemlji, podložni su jednoj paradigmi ponašanja koja je u biti protiv svake vjere, a ta paradigma koja vlada u BiH očituje se u uzajamnom nepovjerenju i okrivljavanju drugih za naš nepovoljan položaj i neuspjeh u životu, kaže Marko Semren, pomoćni biskup banjalučki, u intervjuu za "Nezavisne" povodom katoličkog Božića.
Semren je rekao da, kako bi se izbrisao svaki trag pesimizma, potrebna je hrabrost požrtvovanosti, što znači da se s predanjem i radošću izgrađuje društvo koje srdačno prihvata sve, s poštovanjem prema svim različitostima te usmjereno prema civilizaciji ljubavi.
NN: Koliki je značaj Božića i šta za katolike predstavlja ovaj praznik?
SEMREN: Potrebno je najprije reći u kakvom svijetu danas živimo, u kakvom se stanju nalazi čovječanstvo. Današnji svijet je svijet mržnje i nasilja. Stalno se vode ratovi, a znate da je papa Franjo u Sarajevu 2015. godine rekao da je već započeo treći svjetski rat. Najviše novca sve današnje države najviše ulažu u proizvodnju najubojitijega oružja, a ne za lijekove kojima bi se liječili ljudi od najtežih bolesti. Važnije nam je ono što ubija život od onoga što pospješuje život. Suvremene znanosti i sveukupno ljudsko znanje upregnuti su u proizvodnju i prodaju oružja, a ne u uzdizanje ljudskoga života na višu razinu. Pravdom se dolazi do mira, u kojem ljudski život može uspjeti.
U Božiću Bog postaje čovjekom u malenom djetetu, Isusu. Na Božić slavimo Božje utjelovljenje ili učovječenje, a to znači da je Bog iz svoje slobode i ljubavi postao čovjekom u Isusu iz Nazareta. Time je rečeno da Bog bezuvjetno ljubi svakoga čovjeka. Božja ljubav prema čovjeku, i cijelom Božjem stvorenju, je bezuvjetna, posve nesebična i bezgranična. Jedina zapreka Božjoj ljubavi je naša sloboda. Bog nas ne želi spasiti protiv naše volje, to je tajna i ljepota Božjega čovjekoljublja.
NN: U kakvom ozračuju katolički vjernici u BiH dočekuju Božić?
SEMREN: Katolici u BiH, kao i svi ostali vjernici u našoj zemlji, podložni su jednoj paradigmi ponašanja koja je u biti protiv svake vjere, povjerenja, ljubavi i nade. Ta paradigma koja danas vlada u BiH očituje se u uzajamnom nepovjerenju, i ne samo u nepovjerenju, nego i u okrivljivanju drugih za naš nepovoljan položaj i za naš neuspjeh u životu. Vjera, po svojoj definiciji, uključuje povjerenje u druge, u pripadnike drugih religija i svjetonazora, povjerenje u Stvoritelja svega, kojega zovemo Bogom, koji je od nas apsolutno drukčiji. Vjernici bi, dakle, trebalo da imaju povjerenje u druge ljude i u sva Božja stvorenja te u Stvoritelja svega. Strah od drugih vodi u traume, u isključivost i u zajedničku propast. Kršćanstvo je religija nade i odlika je kršćanina da se nada protiv svake nade.
Poručio bih da sve više budemo svjesni da smo sinovi i kćeri ove zemlje koja nas je rodila i koja traži da bude voljena, koja traži da joj pomognemo u obnovi kako bi duhovno i materijalno rasla, zahvaljujući također na nezamjenjivom doprinosu naših ideja i našeg zalaganja. Kako bi se izbrisao svaki trag pesimizma, potrebna je hrabrost požrtvovnosti, što znači da se s predanjem i radošću izgrađuje društvo koje srdačno prihvaća sve, s poštovanjem prema svim različitostima te usmjereno prema civilizaciji ljubavi. Nama je već poznat jedan veliki svjedok ovakvog načina života: blaženi Ivan Merz. Neka nam on uvijek bude primjerom i zaštitnikom!
NN: Jeste li zadovoljni položajem Hrvata na području Banjalučke biskupije, ali i ostatku RS i BiH? S kojim problemima se najviše suočavaju?
SEMREN: Živimo u zemlji, to vrijedi za oba entiteta, u kojoj ni vlasti, ni narodi, ni građani ne poštuju u pravom smislu tri principa demokracije: slobodu svakoga čovjeka, jednakost ljudi u njihovu dostojanstvu i princip bratstva. Sve tri abrahamske religije (židovstvo, kršćanstvo i islam) priznaju da smo mi ljudi braća i sestre, jer vjerujemo u jednoga Boga koji je nas i sve što postoji stvorio. Svatko se od nas treba upitati, smatram li svakog čovjeka koji živi u BiH sebi jednakim? Tu jednakost moraju garantirati i državne institucije, ali i mi građani tu jednakost moramo jedni drugima priznati. Kod nas se uobičajilo govoriti o većinskom i manjinskom narodu, što zapravo znači da nisu ravnopravni. Ne smije nitko ni nad kime vladati u demokraciji, neka vladaju demokratski, pravedni zakoni. To se zove pravna država, koju mi još ne poznajemo.
Pozivam sve ljude, posebno one na vlasti, da se svaka prigoda iskoristi kako bi se "zaštitila ljudska prava", osobito "vjerska sloboda", koja je "temeljno ljudsko pravo koje uključuje slobodu savjesti". Vjernici su uvijek vjernici u svim životnim prilikama i dužni su to i životom pokazati. Kršćanska ljubav prema drugome, da bi doista bila kršćanska, mora biti bezuvjetna, nesebična i bezgranična. To je naš put, dakle, put nenasilja i ljubavi, a ne put nametanja i obezvređivanja drugoga.
NN: Koje su Vaše poruke vjernicima u BiH za Božić, te kakve su poruke onima koji su na vlasti i koji vode građane u BiH?
SEMREN: Isus nije rođen u palači, nego u štali, te time je sve rečeno. I to je dosad neviđena revolucija i vrlo znakovita. Od onoga koji nema nikakve moći i koji ne želi posjedovati moć, od onog koji sebe umanjuje i ponizuje, koji je najponizniji, dolaze u ovaj svijet mir i ljubav, a ne od onoga koji sebe uzdiže i uzvisuje, čija je volja za moći nezasitna. Od onih koji se uzvisuju i koji žive u palačama dolaze naredbe za smaknuća i ratovi. Isus je rođen u štali, u jaslama, gol, među životinjama i siromašnim pastirima. Tom se rođenju radovalo cjelokupno Božje stvorenje, životinje, zvijezde, anđeli i ljudi, ali su ga moćnici ovoga svijeta odmah željeli ubiti. U tom najponiznijim Isusu očituje se Bog, što pokazuje da nam se Bog na Božić, na Isusov rođendan, objavio kao Ljubav i to Ljubav kao Samoponiznost. Poruka koja iz toga proizlazi glasi: Spasenje ovome svijetu dolazi od poniznih, a ne od oholih.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.