Savjet Evrope poštuje ustavnu kategoriju konstitutivnih naroda u BiH, ali samo dok oni ne ugrožavaju ljudska i građanska prava svih u BiH, istakla je Meri En Henesi, šef Kancelarije Savjeta Evrope u BiH.
"Ako neka grupa ljudi, bilo da se radi o većini ili o manjini, želi da bude identifikovana kao 'ustavni narod', za nas je u redu dok god to ne predviđa ili implicira veća ili važnija ljudska ili građanska prava za tu grupu u odnosu na bilo kojeg drugog pojedinačnog građanina", objasnila je ona.
NN: Ima li bilo kakvog opipljivog napretka u implementaciji odluke "Sejdić i Finci"?
HENESI: Napretka će biti tek kada nacrt amandmana budu u proceduri u Parlamentarnoj skupštini BiH. Komitet ministara Savjeta Evrope usvojio je prelaznu rezoluciju u vezi s ovim slučajem 6. decembra, u kojoj je naglašeno da je "postizanje političkog konsenzusa nezamjenljiv uslov za ustavne amandmane i Izborni zakon kako bi bila osigurana, ne samo implementacija presude nego i da izbori budu sprovedeni u skladu sa Konvencijom".
NN: Vrlo dobro nam je poznat stav Savjeta Evrope po pitanju manjina, takozvanih "ostalih", ali manje je poznato da li Savjet Evrope ima ikakav stav u vezi s "ustavnim narodima", odnosno konstitutivnosti tri naroda?
HENESI: Savjet Evrope je organizacija koja se bavi zemljama članicama i kroz svoje pravne instrumente, standarde i zaštitne mehanizme radimo i sa zemljama i pojedincima. Napominjem da su svi principi, standardi i sporazumi Savjeta Evrope koji garantuju ljudska prava, temeljne slobode, demokratiju i vladavinu zakona, oblikovani i stvoreni za individue. Sva ljudska prava su individualna, čak i ona koja se odnose na jezik, kulturu i vjerska uvjerenja. Ni to nisu kolektivna prava nego su individualna prava koja se kolektivno upražnjavaju. Za Savjet Evrope su manjine - bilo da se radi o nacionalnoj manjini ili nekoj drugoj manjini - važne i predmet naše brige u smislu da postoji opasnost da budu diskriminisani u odnosu na većinsku populaciju kada se radi o njihovim pravima i šansama. Termin "konstitutivni narod" nema nikakvo pravno ili političko značenje u kontekstu sporazuma i pravnih standarda Savjeta Evrope. Sa druge strane, naravno da mi imamo u vidu da je ovaj termin ustavne prirode i da taj pojam u BiH nosi istorijsku činjenicu u odnosu na realno političko i društveno značenje koje on za vas danas ima. Ovu činjenicu treba poštovati, ali, kao što je presuda "Sejdić i Finci" pokazala, samo do određene granice. Ustavno priznanje postojanja "konstitutivnih naroda" ne smije biti na uštrb individualnih ljudskih prava i ne smije biti poistovjećivano sa pojmom državljanstva. Ukratko, ljudi koji pripadaju nekom od konstitutivnih naroda nama su važni, ali isto tako važni su nam svi ljudi kao pojedinci. Kolektivni status "konstitutivnog naroda" za nas nema posebno značenje. Ako neka grupa ljudi, bilo da se radi o većini ili o manjini, želi da bude identifikovana kao "ustavni narod", za nas je u redu dok god to ne predviđa ili implicira veća ili važnija ljudska ili građanska prava za tu grupu u odnosu na bilo kojeg drugog pojedinačnog građanina.
Ukidanje smrtne kazne je uslov za članstvo u Savjetu Evrope. Ne uzimamo olako činjenicu da ta odredba još postoji u Ustavu RS
NN: Koliko Vam je važno pitanje smrtne kazne, koja još postoji u Ustavu RS, ili je to pitanje na neki način sad zasjenjeno pitanjem "Sejdić i Finci"?
HENESI: Ukidanje smrtne kazne je uslov za članstvo u Savjetu Evrope. Ne uzimamo olako činjenicu da ta odredba još postoji u Ustavu RS. Sa druge strane, Ustav RS je potčinjen Ustavu BiH i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, čime se podrazumijeva da smrtna kazna ne može biti primijenjena. Tim pitanjem ćemo se baviti sve dok to ne bude uklonjeno iz Ustava RS. Uklanjanje odredaba iz svih ustava u BiH koje krše ljudska i građanska prava treba da bude prioritet, uključujući i odredbe koje diskriminišu građane na osnovu njihove etničke pripadnosti ili želje da se nacionalno ne izjašnjavaju.
NN: Kako Savjet Evrope vidi problem nejednakog tretmana izbjeglica u zemljama regiona? Recimo, u BiH je pritiskom međunarodne zajednice proces povratka skoro završen, a u Hrvatskoj nije ni blizu završetka. Postoji li kršenje ljudskih prava ako se ovo pitanje tretira tako različito u dvije susjedne zemlje?
HENESI: Ne mogu komentarisati povratak izbjeglica u Hrvatsku, ali je jasno da ljudska prava treba da budu jednaka za sve i trebalo bi da budu implementirana na jednak način. Međutim, teško da se mogu složiti da je proces povratka u BiH skoro završen. Tačno je da je pitanje imovine uglavnom riješeno i da su kolektivni izbjeglički centri gotovo stvar prošlosti. Ali, dovoljno je da se osvrnete oko sebe pa da zaključite da proces povratka nije ni blizu završetka. Čak i ako povratak, nažalost, nikad neće biti potpuno završen u smislu predratne demografije, povratak uvijek mora ostati mogućnost i pravo, i vlasti, a posebno entitetske, kantonalne i opštinske, moraju uložiti napor da obezbijede dobrodošao, inkluzivan i tolerantan ambijent za svakog u cijeloj BiH. Primjera radi, građani BiH ne smiju biti plašeni ili im ne smije biti prijećeno ako žele da promijene svoje prebivalište u skladu sa zakonima BiH. Takođe, škole u cijeloj zemlji moraju biti spremne da prihvate đake bez bilo kakvih segregacija. Mora im biti omogućeno da govore jednim od tri zvanična jezika ili koriste jedno od dva zvanična pisma. Naravno, pravda mora da bude jednaka i mora da bude zadovoljena u smislu pronalaska, sahrane i komemoracije svih nestalih i ubijenih u ratu, kao i gonjenje svih onih koji su odgovorni za ratne zločine. Pod tim okolnostima bismo mogli reći da se proces povratka može pretočiti u normalni proces mobilnosti građana unutar njihove zemlje, zasnovan na slobodnom izboru prebivališta.
Kolektivni status "konstitutivnog naroda" za nas nema posebno značenje
NN: Kako vidite situaciju u Srebrenici nakon izbora?
HENESI: Drago mi je da je načelnik konačno potvrđen i da će skupština opštine uskoro biti konstituisana na konstruktivan način. Žalosno je što je toliko vremena izgubljeno kroz vrlo upitne žalbe i proceduralna odugovlačenja. Iskreno se nadam da će se administracija Srebrenice u naredne četiri godine moći fokusirati na poboljšanje kvaliteta života za sve ljude koji žive u Srebrenici, a posebno za mlade. Kroz moderne i inovativne politike, uz partnerstvo sa međunarodnim donatorima, trebalo bi da bude moguće stvoriti obrazovne i rekreativne mogućnosti za mlade ljude i ponuditi im šansu da ispune svoj potencijal na korist Srebrenici.