Na rad sudija i tužilaca u BiH uglavnom se žale građani koji žele ubrzati postupke koji se njih tiču, dok se predsjednici sudova i glavni tužioci rijetko odlučuju prijaviti svoje kolege zbog počinjenih disciplinskih prekršaja, ocijenio je Mersudin Pružan, zamjenik glavnog disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH.
U proteklih pet godina, tek 58 pritužbi podnijeli su čelnici pravosudnih institucija, dok Ured disciplinskog tužioca VSTV godišnje u prosjeku primi 1.300 pritužbi. Pružan je potvrdio da su oko 140 predmeta otvorili na osnovu navoda koje su dobili iz medija.
NN: Pokrećete li disciplinske postupake na osnovu saznanja i informacija objavljenih u medijima?
PRUŽAN: Svaki dan dobijamo izvještaje o čemu pišu mediji, što se tiče rada pravosuđa. Kada ocijenimo da postoje određeni navodi koji se tiču ponašanja sudija i tužilaca, pokrenemo istrage. Tako se desilo da imamo oko 140 predmeta koje smo otvorili na osnovu navoda koje smo dobili iz medija. Istina, mi na osnovu pisanja medija ne pokrećemo disciplinske postupke, već prvo provjerimo te navode.
NN: Mediji su pisali o pritiscima sudija na istrage, tužiocima sa napasničkim sklonostima, zloupotrebama službenih telefona i slično. Koliko ste zadovoljni glavnim tužiocima kada je u pitanju izvještavanje o neprimjerenom ponašanju tužilaca?
PRUŽAN: Nažalost, nemaju obavezu da nas izvještavaju i to je najveći problem. Jer pokazuje se, kad nas izvijeste glavni tužioci i predsjednici sudova, da je velika vjerovatnoća da je počinjen disciplinski prekršaj, ali oni u vrlo malom procentu nas izvještavaju. Često se desi da se u medijima pojavljuju informacije za koje mi uopće ne znamo, a koje, siguran sam, znaju glavni tužioci i predsjednici sudova. U narednom periodu moraćemo raditi sa VSTV-om u pravcu kako da promoviramo da na neki način podstaknemo glavne tužioce da nas malo više izvještavaju o tome.
NN: Da li Vaše istrage traju dugo?
PRUŽAN: Rok da bude ispitana pritužba je dvije godine. U slučaju da to ne bude okončano, nastupa zastara. Mi nemamo gotovo nijedan predmet sa zastarom. Za ozbiljnu istragu, otprilike, potrebno je od šest do dvanaest mjeseci.
NN: Koliko predmeta imate ukupno i koje vrste prekršaja?
PRUŽAN: U prosjeku godišnje primamo 1.300 pritužbi, a u radu imamo oko 1.350. Od 2004. godine do danas svega 58 slučajeva su prijavili sudije i tužioci, a veliki broj tih predmeta je osnovan, što je vrlo indikativno. Smatramo da bi bilo korisno da predsjednici i glavni tužioci više prijavljuju slučajeve. A što se tiče građana, oni obično prijavljuju kada žele da im bude ubrzano rješavanje predmeta. U prošloj godini je sankcionisano 10 sudija i tužilaca, ali prošle godine smo mi radili s ograničenim kapacitetom i nismo imali dovoljno ljudi da radimo. Najviše pritužbi imali smo 2005. godine, oko 1.750. Mislim da je nezavisnost i nepristrasnost sudova ostvarena i jedini problem koji treba rješavati je efikasnost. Ali, disciplinski prekršaj je neopravdano kašnjenje, a to treba u konkretnom slučaju dokazati. Ako imate sudiju koji ima ostvarenje norme 200 odsto, vrlo je teško dokazati da se radi o neopravdanom kašnjenju u tom predmetu.
NN: Često se govori o korupcijskoj sprezi tužilaca, sudija i advokata. Jeste li imali takvih prijava?
PRUŽAN: Ljudi korupciju najčešće vezuju za primanje i davanje novca, a to je krivično djelo. Ali korupcija u pravosođu nije samo to, već neprimjeren uticaj na to da li će sudija zakazati raspravu u momentu kada to možda ne odgovara drugoj strani i na taj način je ishodila neka odluka. Dobijamo prijave da postoje kontakti između sudija i jedne od strana u postupku. Nažalost, rasprave se odvijaju u uredima gdje sudije rade, ne postoji dovoljan broj sudnica, ne postoji odvojenost mjesta gdje sudija obavlja redovne poslove i gdje se odvija rasprava. Tako se često dešava da stranke uđu u njegov ured, a da nije u pitanju rasprava.
NN: Da li je bilo dokazanih slučajeva korpucije?
PRUŽAN: Od 2002. imali smo nekoliko slučajeva. Znam da je jedanaest sudija 2002. godine podnijelo ostavku, možda je neka od tih ostavki bila vezana za neprimjereno uticanje u sudskom odlučivanju. Ali, vi bi trebalo da imate čovjeka da je sudiji rekao to i to, ali opet na kraju imate riječ tog čovjeka protiv sudije.
NN: Kome više vjerujete u takvim situacijama?
PRUŽAN: Bez nekih čvrstih dokaza, mi se rijetko usuđujemo pokretati postupak. Znači, na osnovu samo izjave jednog svjedoka, koji je obično zainteresovana strana koja je nezadovoljna odlukom donesenom u tom postupku, osnovanost takvih pritužbi je vrlo teško utvrditi.
NN: Imamo saznanja da Vam je jedna anonimna osoba iz tuzlanskog suda poslala prijavu korupcije između sudije i advokata te dogovorenu raspodjelu novca, ali da joj nikad nije odgovoreno, niti je išta poduzeto. Kako postupate kad Vam stigne anonimna prijava?
PRUŽAN: Imamo e-mail adresu na koju nam se bilo koja osoba može javiti i podnijeti pritužbu. Ako su navedeni podaci osobe koja nam je poslala pritužbu, mi je obavijestimo da je otvorena pritužba i pod kojim brojem se vodi. Ako je anonimna, otvaramo pritužbu i pokušavamo izvršiti provjere na druge načine, ako ima detalja kad se desilo, o kojem slučaju se radi i ko bi mogli biti svjedoci. Mi smo ovlašteni da provodimo istragu. Kad je anonimna prijava, teško je naći dokaze za ono što anonimna osoba tvrdi. Pokušavamo da zaštitimo identitet osobe koja nam je prijavila određeni prekršaj. Ali, ako se pokrene popstupak, tad smo dužni da obavijestimo sudiju ko je podnosilac pritužbe. Ako nije pokrenut postupak, ti podaci su tajni.
NN: Advokatske komore upozoravaju da neke sudije lobiraju samo određene advokate da brane po službenoj dužnosti. Imate li takvih prijava?
PRUŽAN: Dobili smo informacije za jedan sud u RS, gdje je rečeno da postoje jedan-dva advokata koji se uglavnom imenuju po službenoj dužnosti. Podnosilac pritužbe je bio anoniman i, po našem mišljenju, bio je to neki advokat koji nije tako često angažovan. Mi nismo uspjeli utvrditi da se radilo o namjernom imenovanju samo tih advokata.