OHR je postao nemoćan i beskoristan i niko ih više ne sluša, kaže u intervjuu za "Nezavisne" Metju Pariš, bivši pravni savjetnik OHR-a u Brčkom i profesor međunarodnog prava.
"Mislim da gospodin Valentin Incko želi otići, ali ne može jer bi to bilo viđeno kao njegov neuspjeh. Bio bi proglašen žrtvenim jarcem za neuspjele politike OHR-a još od 1997. godine. Mislim i da vjerovatno gospodin Roderik Mur želi napustiti OHR, čim mu se pruži prilika", rekao je on.
NN: Dok razgovaramo, visoki predstavnik Valentin Incko podnosi izvještaj Savjetu bezbjednosti UN-a. Kakav je Vaš komentar?
PARIŠ: Biće to još jedan banalni izvještaj. Incko će se požaliti što BiH nije napredovala. Ali, sama premisa Inckovog izvještaja je pogrešna, jer pod terminom "napredak" on misli kretanje ka modelu centralizacije, koji je nametala međunarodna zajednica u proteklih 15 godina. Taj model se urušio odlaskom Pedija Ešdauna 2006. godine. Koncept je nemoguće ponovo oživjeti i zbog toga smatram da je sam aršin koji Incko koristi kad mjeri napredak pogrešan.
NN: RS je poslala vlastiti izvještaj u kojem tvrdi da OHR krši ljudska prava, vještački održava svoju ulogu u BiH portretirajući situaciju u njoj lošijom nego što ona stvarno jeste i da onemogućava domaći konsenzus... Kako to vidite?
PARIŠ: Sa žaljenjem mogu konstatovati da su pogledi RS uglavnom tačni. OHR je kršio različite vrste ljudskih prava - od zamrzavanja bankovnih računa, otpuštanja ljudi s pozicija, itd. Ali, sada su OHR i Incko nemoćni da urade bilo šta. Niti više imaju bilo kakav uticaj, niti ih iko više sluša. Glavni problem BiH nije politika nego ekonomija. Ljudi su siromašni i to usred panevropske ekonomske recesije. Čak i da centralna vlada bude sutra formirana, šta će to promijeniti? Političke rasprave o formiranju vlasti su uglavnom nevažne u svjetlu činjenice da obje polovine BiH nemaju potrebni ekonomski napredak.
NN: Da li je onda uloga OHR-a prevaziđena?
PARIŠ: Potpuno. Od nekadašnjeg OHR-a ostalo je samo ime. To je duh koji se pretvara da ima neku moć, dok u realnosti nema nikakvu. Iznenađuje me da se u BiH o OHR-u uopšte toliko raspravlja. Model koji je OHR usvojio - međunarodno upravljanje dekretima da se zemlja prisili da u poslijeratnom periodu ide u određenom smjeru - značajno je kompromitovan. Nije jasno da li je išta od njihovog djelovanja u proteklih 15 godina doprinijelo nečemu u pozitivnom smislu.
NN: Nije li paradoks da BiH odlučuje u SB UN-a o važnim pitanjima, a u isto vrijeme je protektorat tog istog UN-a kroz OHR?
PARIŠ: BiH nije više protektorat, jer je OHR postao beskoristan. Bosanci i Hercegovci ih više ni ne slušaju i idu svojim putem. Ali, BiH nije nikad ni trebalo da bude protektorat, jer to nije dobar način da se vodi zemlja. Dejtonski sporazum bio je plan podjele zemlje, kao posljedica rata. Zemlja je i dalje podijeljena, a OHR nije uspio to promijeniti. Ne može neko sa strane prisiliti ljude unutar zemlje da učine nešto što sami ne žele.
NN: Zašto nisu uspjeli to promijeniti?
PARIŠ: Zato što OHR nameće modele vlasti oko kojih ne postoji konsenzus unutar BiH. Upravo iz tog razloga političari imaju motiv da miniraju te iste strukture, što onda BiH čini nemogućom za funkcionisanje. To onda pojačava korupciju i generiše paralelne strukture vlasti, kao u Mostaru, na primjer, koje se takmiče sa "legitimnom" vladom. A sve to skupa sprečava zemlju da ekonomski napreduje. BiH je među najsiromašnijim zemljama Evrope, a OHR je u značajnoj mjeri tome doprinio.
NN: Kako ocjenjujete odluku Incka da ukine odluku Centralne izborne komisije BiH kako bi se omogućilo formiranje Vlade FBiH?
PARIŠ: Mislim da je to bila greška. To je posljedica Inckove potrebe da pokaže da je u BiH barem neka vlada formirana i da istovremeno sakrije krizu u FBiH. Ali, u konačnici to je neodrživo. Većina bh. Hrvata želi treći entitet i odvajanje od Sarajeva. Formiranje vlasti na silu protiv političke volje hrvatskog naroda samo će podstaći Hrvate. Vidjećete da, kada Hrvatska uđe u EU 2013. godine, Hrvati više neće željeti da ćute. Boriće se za odvajanje od FBiH i ona će se vjerovatno raspasti.
NN: Ako se ispostavi da je OHR zaista kršio ljudska prava, ko će platiti kompenzaciju oštećenima?
PARIŠ: Mislim da bi zemlje članice Savjeta za sprovođenje mira trebalo da formiraju fond koji bi kompenzovao te ljude. Ako to ne uspije, ljudi će se obraćati međunarodnim institucijama, poput Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu ili nekim drugim međunarodnim sudovima.
NN: Da li je u pravu Milorad Dodik, predsjednik RS, kad kaže da OHR želi ostati samo kako bi njegovi zaposleni zadržali dobro plaćene poslove. Da li su stvari zaista tako jednostavne?
PARIŠ: Mislim da gospodin Incko želi otići, ali ne može, jer bi to bilo viđeno kao njegov neuspjeh. Bio bi proglašen žrtvenim jarcem za neuspjele politike OHR-a još od 1997. godine. Mislim i da vjerovatno gospodin Roderik Mur želi napustiti OHR, čim mu se pruži prilika. Što se tiče ostalih, mislim da su predugo tamo ostali i vjerovatno više nigdje ne bi mogli naći posao. Tako da mislim da oni zaista imaju poslovni interes da OHR nastavi da postoji u nedogled.
Politika EU se mijenja
NN: Kakva je politika EU prema BiH?
PARIŠ: Ta politika se mijenja. Mislim da jača uvjerenje da BiH ne može funkcionisati u okviru jake centralizovane uprave. Potrebna je određena doza konfederativnosti. BiH bi više trebalo da izgleda kao Švajcarska nego kao Francuska. Trenutno izgleda kao Belgija: Funkcioniše na vještačkim plućima i užasno je nefunkcionalna. Ali, evropski lideri su podijeljeni. Britanci podržavaju SAD da BiH mora opstati kao država. Mislim da će u predstojećim godinama pobijediti pragmatizam, ali to će biti dugotrajan proces.