Porodični festival, koji od četvrtka do 7. septembra okuplja predavače, književnike i stručnjake u Kamenoj kući na Kastelu, ove godine fokus stavlja na zdravlje porodice, kulturu i savremene izazove roditeljstva. Organizator Milan Grubor, endokrinolog i društveno angažovani ljekar, u intervjuu za "Nezavisne" poručuje da je kultura "kamen temeljac identiteta", upozoravajući da "bez kulture nismo narod nego pleme".
Ukratko:
- Porodični festival na Kastelu okuplja stručnjake, književnike i radionice za djecu i roditelje.
- Milan Grubor govori o zdravlju porodice, kulturi, digitalnom stresu i demografskoj krizi.
- Na festival dolaze Uroš Petrović, Nenad Gugl, Tanja Stupar Trifunović i drugi autori.
- U intervjuu objašnjava zašto su kultura i optimizam ključni za društvo i porodicu.
"Nakon prošlogodišnjeg uvodnog Nikoljdanskog porodičnog festivala, ovogodišnje izdanje donosi još bogatiji program: edukativne radionice za djecu, predavanja, scenske nastupe i aktivnosti koje povezuju sve generacije", kažu iz organizacije festivala o čijem je programu, temama i idejama Grubor govorio za "Nezavisne".
Kako je nastao Porodični festival?
NN: Kako i s kojim ciljem je nastao Porodični festival?
GRUBOR: Porodični festival organizujemo s namjerom da na jednom mjestu možemo da čujemo rješenja i razne druge informacije u vezi s izazovima sa kojima se susreće moderna porodica. Smatramo da institucionalni odgovori i ono što nam se u formalnom obrazovanju nudi nije dovoljno, te da su takva rješenja prevaziđena. Mnogo vremena trošimo po Googleu i drugim pretraživačima razdvajajući istinu od neistine, zatrpani smo informacijama, tako da nam je ideja bila da jednostavno dovedemo stručnjake iz svojih oblasti. Naravno, ne možemo u toku jednog festivala pokriti sve detalje, radićemo i drugi i treći… Jedan smo već radili. Bio je to Nikoljdanski porodični festival, na kojem smo govorili s čime se moderna porodica susreće što se tiče pitanja zdravlja, ishrane, slobodnog vremena djece, kreativnosti djece. Ideja je da neke bitne stvari kao što su šah vratimo među djecu i roditelje. Sam se festival sastoji od predavanja za roditelje i od radionica za djecu. To je naš odgovor na stanje u kojem se nalazimo i kojim smo preokupirani trenutno.
NN: Zbog velikog interesovanja za Nikoljdanski porodični festival odlučili ste da sada proširite kapacitete i festival nazvali samo porodičnim. Da li ste očekivali veliki odziv prošle godine i koje su novine novog izdanja festivala?
GRUBOR: Prošle godine smo radili Nikoljdanski porodični festival, kao poklon za Nikoljdan i Novu godinu našim sugrađanima. Radili smo ga u manjem formatu i obradili smo teme: psihologije, ishrane, endokrinoloških oboljenja itd. Ogroman je bio odziv, i ove godine smo jednostavno odlučili da izaberemo temu. Izabrali smo temu zdravlja porodice, odnosno zdrave porodice, tako da su teme kao što su autohtona ishrana i prednosti poljoprivredne proizvodnje zastupljeni u manjem obimu jer ogroman je broj tema koje se nude. Ovogodišnji festival smo racionalizovali. Uskoro ćemo raditi i drugi i treći porodični festival itd. Nismo očekivali veliki odziv prošle godine. To nas je iznenadilo i ljudi su se čak i kasnije javljali kako nisu znali za festival, a rado bi došli, tako da, Bogu hvala, festival raste.
Zašto je kultura važna za porodicu i društvo?
NN: Na ovogodišnjem izdanju festivala gostuje i nekolicina književnika: Uroš Petrović, Tode Nikoletić, Nenad Gugl, Vlada Arsić, Tanja Stupar Trifunović. Koliko su pisana riječ i kultura u najširem smislu, po Vašem mišljenju, važni za porodicu i uopšte društvenu zajednicu?
GRUBOR: Mi bez kulture nismo narod. Mi smo pleme ili nešto slično, neka masa koja će se utopiti u drugi narod. Kultura nije samo bitna, nego je suštinska stvar. To je sidro, osnov i kamen temeljac našeg identiteta. Radeći na Nikoljdanskom festivalu i Porodičnom festivalu ponovo sam otkrio da postoji svijet s kojim smo mi odrasli, a koji se nekad, recimo, zvao "fazoni i fore", a čiji su protagonisti bili Raša Popov, Ljubivoje Ršumović ili Branko Kockica. Dakle, taj svijet i dalje postoji. Djeca i dalje čitaju knjige srpskih pisaca. Postoje i najčitaniji pisci. Danas su to Uroš Petrović, Nenad Gugl i drugi. Međutim, mi smo postali anestezirani medijskim pokrivanjem masovnih medija. Svijet kulture i književnosti koji je i dalje ogroman je tih. U njemu se čitaju knjige, u njemu djeca uče razne druge vještine. Kampovi za djecu i usavršavanja za djecu postoje, ali postoje u tišini jer u mejnstrim medijima kao da za takve dobre stvari nema prostora. Ono što smo mi, radeći u pripremi Porodičnog festa, osjetili jeste pozitivizam i optimizam jer zaista ogromno područje i ogroman broj ljudi je zainteresovan za kulturu. To što je kultura sklonjena sa glavne medijske putanje druga je priča. Mi smo zaista ponosni što na neki način učestvujemo u tome da ljudi obrate pažnju i na kulturu i da budu svjesni da nisu sami, da je i dalje važna pisana riječ, koliko god nas drugačije ubjeđivali.
Šta danas ugrožava zdravu porodicu?
NN: I sami ćete održati predavanje na temu "Zdrava porodica, zdrav narod". Recite nam više o ovoj temi?
GRUBOR: Nema zdravog naroda bez zdrave porodice, kao što uopšte nema naroda bez porodice. Mi, kako prolazi vrijeme, postajemo sve bolesniji. Oboljenja koja nismo mogli da zamislimo da postoje kada smo bili u školama danas postoje i sve ih je više. Kao endokrinolog to odlično vidim. Mi smo došli u poziciju da kupujemo vodu, da naručujemo hranu, da se na pravi način ne bavimo svojom porodicom, da nismo produktivni i da jednostavno ne razmišljamo. Moje predavanje će se ticati upotrebe mobilnih telefona, stresa, nekih endokrinoloških linija kao što su kortizol i slično. Govoriću o tome šta bismo u svakodnevnom životu mogli da uradimo da neke stvari prepoznamo i da na vrijeme reagujemo kada se to pojavi kod naše djece.
Zašto opada natalitet u Republici Srpskoj?
NN: Kada je porodica u pitanju, fascinantan je podatak da je demografska slika u Republici Srpskoj loša još od 2002. godine. Šta govori o našem društvu činjenica da smo imali bolji prirodni priraštaj u ratu i postratnom periodu nego u posljednje 23 godine?
GRUBOR: Prirodni priraštaj ne može da bude dobar bez optimizma društva. Ako ljudi ne vjeruju u svoju državu, ako ljudi ne vjeruju u svoj sistem, ako ne vjeruju u svoje društvo, onda imamo pad nataliteta. Najveći natalitet na današnjem prostoru Republike Srpske bio je u vrijeme Kraljevine SHS, tj. u Kraljevini Jugoslaviji. Nakon Velikog rata bilo je vrijeme velikog optimizma. Napokon smo bili slobodni, svi smo živjeli u jednoj državi i to je bio ogroman nalet optimizma, vjere u sistem i pobjedničkog mentaliteta, koji su rezultovali ogromnim skokom nataliteta, čiji talasi nas faktički i danas drže na ovim prostorima. Šta god ko mislio o kojem sistemu, već u drugoj Jugoslaviji je to bilo svedeno na manji broj i, naravno, poslije posljednjeg rata, zavladao je nedostatak optimizma i sumnje u budućnost na ovim prostorima. Mislim da su to osnovne stvari koje ljude ograničavaju da osnuju porodicu, a onda možemo pričati i o ekonomskim aspektima, kolika je plata itd, međutim ni u Kraljevini Jugoslaviji nije bio veliki ekonomski polet, a bio je ogroman bebi bum.
Kako se promijenilo djetinjstvo današnje djece?
NN: Na festivalu će biti održana i panel-diskusija na temu bezbjednosti djece u saobraćaju. Koliko je višak automobila promijenio djetinjstvo današnje djece u odnosu na djetinjstvo koje smo imali recimo mi, današnji četrdesetogodišnjaci?
GRUBOR: Promijenio je mnogo. Ubrzan je protok informacija kod ljudi. Ako djeca idu na trening ili u školu, ide se autima. Roditelji koriste automobile za sve, što je još jedna pošast modernog doba. Mi posebno razgovaramo sa stručnjacima o bezbjednosti djece u tim automobilima i pokušavamo da nađemo racionalno rješenje u tom modernom ludilu i brzini. Dakle, djetinjstvo se promijenilo apsolutno. O tome priča i doktor Ranko Rajović i drugi predavači. Nažalost, doktor Rajović ove godine na našem festivalu neće moći biti, ali ćemo pričati o ovoj temi. Sve je više lomova ruku djece, djeca su sve manje fizički aktivna, manje trče. Sistematsko rješenje da se sa šest godina kreće u školu je katastrofalno. Umjesto da trče po svojim igralištima, oni u tom uzrastu već kreću u školu. Ta rješenja bi trebalo promijeniti i mislim da veći akcenat moramo dati na fizičku aktivnost djece. To ćemo raditi u sklopu narednog festivala.
Hoće li Porodični festival postati tradicija Banjaluke?
NN: Kada ste već pomenuli naredno izdanje festivala, kakvi su još planovi? Da li će Porodični festival postati dio tradicije Banjaluke?
GRUBOR: Planiramo da postane. Imamo dovoljno tema. Plan je da organizujemo dva festivala godišnje. Naravno, sve zavisi od predavača i raznih drugih faktora. U narednim festivalima imaćemo posebne teme, o zdravoj ishrani, fizičkoj aktivnosti i, sa ekspertima iz oblasti, radićemo po određenim sektorima razgovore sa roditeljima i radionice za djecu.
Možda vas zanima:
Porodični festival u Banjaluci od 4. do 7. septembra
"Zmijanjski maraton 2025": Sportski i porodični spektakl na Manjači