Milovan Milutinović, bivši načelnik Informativne službe Glavnog štaba Vojske RS, hapšenje Ratka Mladića, generala Vojske RS, s kojim je proveo određeni period na ratištu, smatra prodajom jer se, kako je kazao, čekalo da dostigne određenu cijenu pa da bude isporučen.
Kaže da se Mladić nije sam predao Haškom tribunalu jer nije dobio garancije koje je ranije tražio.
"Mladić je 1996. godine poslije podizanja optužnice protiv njega, od Žaka Širaka, predsjednika Francuske, i Borisa Jeljcina, predsjednika Ruske Federacije, tražio garancije jer je bio spreman da ide i da brani svoje pozicije i svoj narod, ali pod uslovom da ostali vojnici ne idu", objasnio je Milutinović.
NN: Kakvo je Vaše mišljenje o hapšenju generala Vojske RS Ratka Mladića s obzirom na to da ste tokom ratnih godina sarađivali?
MILUTINOVIĆ: Mladić je bio vojnik i izuzetan komandant. Njegove moralne i vojničke dužnosti su bile izuzetno visoke. Bio je odličan poznavalac međunarodnog prava i ženevskih konvencija, a s obzirom na vaspitanje nije mogao narediti niti jedan zločin. Bio je impulsivan i drčan, ali odluke nikada nije donosio sam već se konsultovao s ljudima i sve je rađeno školski. Puno je stvari u onim tačkama optužnice koje su plod muslimanske propagande, a dijelom i hrvatske. Nisam iznenađen njegovim hapšenjem i to na neki način smatram prodajom jer se čekalo da dostigne određenu cijenu pa da bude isporučen.
NN: Fokus optužnice koja tereti Mladića je na zločinima u Srebrenici. Tokom tih dana jula bili ste s Mladićem u Srebrenici, a kasnije u Žepi. Da li je tada iko govorio o zločinima i ubijenima u Srebrenici?
Puno je stvari u onim tačkama optužnice koje su plod muslimanske propagande
MILUTINOVIĆ: Srebrenicom i brojem žrtava u Srebrenici se manipuliše i one su daleko manje. Nije isto kada neko kaže da je tamo stradalo 1.800 ljudi, kao što kaže Institut u Holandiji, ili kada Bošnjaci iz Sarajeva kažu da je tamo između 7.000 i 8.000 ljudi ubijeno. Niko ne spori da se tamo desio zločin, ali on od strane Mladića i kruga ljudi oko Mladića nije naređen, a moguće je da su ga počinile neke grupe koje su se otuđile i koje su bile izrevoltirane žrtvama u Podrinju, gdje je od 3.000 do 5.000 Srba ubijeno od strane vojnika pod komandom Nasera Orića. Moguće je da postoji i uplitanje nekih obavještajnih službi itd. Isto tako 1994. godine, mada ne postoji zvanična dokumentacija, Bil Klinton, predsjednik SAD, od Alije Izetbegovića je tražio da 5.000 ljudi bude ubijeno i da budu okrivljeni Srbi kako bi se udovoljilo Alijinom zahtjevu da NATO počne da interveniše.
Srebrenica je podignuta na nivo kada je u Splitu dogovoreno da muslimansko-hrvatske snage uz pomoć NATO-a krenu u razbijanje RS i Republike Srpske Krajine, i negdje u tom vremenu isplanirane su i Markale 2, tako da su te stvari izazvale bombardovanje RS. S ekipom iz pres-centra bio sam u Žepi da ispratimo odlazak muslimana. Tada je tu bio i Rupert Smit, komandant UNPROFOR-a, koji je odao Mladiću priznanje na konkretnom odnosu prema Srebrenici.
NN: Znači, tvrdite da su Bošnjaci na neki način proizveli vlastite žrtve?
MILUTINOVIĆ: Imali smo te informacije, odnosno da je kolona koja je prošla iz Srebrenice prema Potočarima bombardovana minobacačima kako bi bila zaustavljena da se preda. To su radile ekstremne muslimanske snage koje su se izvukle i otišle u brda. Htjeli su da od tih 25.000 ljudi koji su se predali angažuju jedan dio koji bi ostao s njima. Svi ranjenici koji su stigli u Potočare prebačeni su u bolnicu i bezbjedno su transportovani. Oko hiljadu ljudi odatle je otišlo u Srbiju, a nakon nekoliko mjeseci u prekookeanske zemlje. Oko hiljadu ih je prešlo u Žepu, kasnije u Goražde i nakon toga su mogli poginuti. Proboj tih grupa trajao je gotovo mjesec dana i vođene su borbe, a s pravom se postavlja pitanje šta je tu istina.
Mladić je bio odličan poznavalac međunarodnog prava i ženevskih konvencija, a s obzirom na vaspitanje nije mogao narediti niti jedan zločin, kaže Milutinović
NN: Zašto se Mladić onda nije predao i u Haškom tribunalu branio Vojsku RS i svoje vojnike?
MILOVANOVIĆ: Mladić je 1996. godine, poslije podizanja optužnice protiv njega, od Žaka Širaka, predsjednika Francuske, i Borisa Jeljcina, predsjednika Ruske Federacije, tražio garancije jer je bio spreman da ide i da brani svoje pozicije i svoj narod, ali pod uslovom da ostali vojnici ne idu.
Nakon 24 sata kod Mladića su došli načelnik Generalštaba francuske vojske i jedan ruski general i rekli da ni Širak ni Jeljcin neće dati nikakve garancije jer smatraju da Mladić ne treba da ide u Hag.
Političari suzdržani
NN: Kakve su, prema Vašem mišljenju, bile reakcije političara iz RS kada je uhapšen Ratko Mladić?
MILUTINOVIĆ: Politika je stvar mogućeg i RS ima Zakon o saradnji s haškim tribunalom. Ona ima i obaveze ispuniti zahtjeve međunarodne zajednice i u tom trenutku je bilo teško reagovati. Neću da opravdam, ali smatram da su u cjelini bili suzdržani, a tek kasnije je krenula neka briga. Nakon sagledavanja protesta koji su bili u RS došlo je do korekcija njihovih stavova. Zasluge generala Mladića su nesporne bez obzira na to ko bio na vlasti i svakako da će to možda u krajnjem slučaju uticati na to da se stvore preduslovi onima koji rade na odbrani da se pomogne ne samo formiranjem fonda, nego i u prikupljanu dokumentacije koja je negdje u zapećku.