Zbog pritisaka na ličnoj osnovi neću se ponovo kandidovati za direktora SIPA, iako imam sve osnove da ponovo budem izabran.
Ovo je u intervjuu za "Nezavisne" rekao Mirko Lujić, direktor Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), koji, kako ističe, duže vrijeme trpi pritiske na ličnoj osnovi. Lujić je mišljenja da pojedinci iz Sarajeva vrše pritisak na kadrove iz RS u zajedničkim organima kako bi otvorili put za kadrove iz najbrojnijeg naroda na funkcije koje pripadaju pripadnicima drugih naroda.
"Njima ne treba učešće predstavnika drugih naroda. Ja sam to tako shvatio. Drago bi mi bilo da sam ja to pogrešno razumio, ali bojim se da nisam", kaže Lujić.
NN: Za ove tri i po godine Vašeg mandata kako biste ocijenili rad SIPA?
LUJIĆ: Bez obzira na to koliko se mi trudili da budemo apolitični, mnogo toga što se dešavalo u državi se odrazilo i na nas. Imali smo užasnu institucionalnu krizu u SIPA kada je incidentni izvještaj otišao ka Tužilaštvu BiH i trebalo nam je sedam-osam mjeseci da saniramo učinjenu štetu. Predsjedavajući Savjeta ministara BiH Nikola Špirić je potpuno u pravu kada je rekao da je SIPA funkcionisala na najmanje dva paralelna kolosijeka. Dok smo tu štetu popravili, paralelizme suzbili, a instituciju doveli u institucionalni okvir, trebalo nam je skoro godinu dana. Tako smo došli u situaciju da nam je 2008. godina gotovo bila izgubljena. Sada je SIPA uspješna i efikasna agencija, ali još sa određenim problemima. Sve vrijeme trpim ogromne lične pritiske i meni i mojoj porodici, iskreno rečeno, veoma je drago da se moj mandat završava za devet mjeseci.
NN: Kakvi pritisci?
LUJIĆ: Pritisci u smislu direktnog političkog uticaja moram da kažem da ne postoje. Ja nisam niti dozvoljavao takvu vrstu uticaja, niti sam otvarao takve kanale da me bilo ko nazove i pita šta se to kod vas radi. Najveći problem je što mi se dijele etikete za koje sam apsolutno uvjeren da ne stoje. U zadnje vrijeme to je etiketa nacionaliste, što je smiješno, i to je jasno svima koji znaju ko je Mirko Lujić. Onda su me etiketirali da sam nesposoban, i u redu, nije problem da kritikuju. Ali ima nešto što se zove statistika rada SIPA, da krenemo od lišavanja slobode, hapšenja, suzbijanja ilegalne trgovine drogom, oružjem i tako dalje. Onda etikete korumpiranosti, što je užasavalo moju užu i širu porodicu. Ja i moja porodica smo do prije četiri mjeseca bili u iznajmljenom stanu, za koji smo uredno ugovorom prijavljenim poreskoj upravi plaćali kiriju. I danas vozim sitroen ksara pikaso, koji sam kupio od dijela ušteđevine, koju sam donio iz misije UN-a. Onda etikete ratnog zločinca. Ove etikete su krenule čim sam stupio na dužnost. Onako, "prijateljski" mi je rečeno: "Znaš, tvoja ratna prošlost je malo diskutabilna..." Volio bih da mi neko pokaže šta je to diskutabilno. A onda sam "postao" i kriminalac. Zašto bih dozvoljavao svakom da me tako etiketira? To mi ni moj odgoj, ni obrazovanje, pa, dozvolite, ni godine ne dozvoljavaju.
NN: Čini mi se da Vas to dosta frustrira?
LUJIĆ: Užasno me frustrira jer ovo doživljavam veoma lično. Možemo u svako doba govoriti o radu SIPA, ali ne dozvoljavam takve etikete na ličnoj osnovi. Osim etikete o nesposobnosti, niko te ne pita za posao, niko te ne pita za stvarne probleme u Agenciji, niti rezultate koje ostavljaš iza sebe. To se ni ne spominje. Ja imam uslove za još jedan mandat, a tvrdim da imam i sve potrebne reference, a u normalnim uslovima, s obzirom na to da je Bošnjaku produžen madat u OBA, a Hrvatu u Graničnoj policiji, moglo se očekivati da Srbin opet treba da bude na čelu SIPA, što je u skladu sa Zakonom o nacionalnoj zastupljenosti u institucijama. Dakle, sve je na strani da budem tu još jedan mandat. Ali u ovim uslovima, ja to ne mogu i neću. U prethodnoj kampanji su mi fotografisali kuću u Gradišci, dolazili su na vrata moje porodične kuće u Jajcu, slikali su kuću roditelja moje supruge, s kojom ona nema ništa. To je enormno prljav nastup. Kroz takvo nešto više ne bih prolazio. To ni meni ni mojoj porodici ne treba. Ja sam i na Parlamentarnoj komisiji i na Savjetu ministara svima rekao: Ko misli da ima boljeg kandidata za ovu poziciju, evo, nemam ništa protiv da odmah to prepustim, a moja supruga će tog koji to predloži odmah počastiti! Više neću dozvoliti neutemeljene napade na moju ličnost. Neću više da reagujem na svaki izmišljeni i neutemeljeni medijski natpis. Bilo bi glupo da naknadno komenarišem nešto, a da mi se prethodno novinar nije ni obratio da prokomentarišem to što želi pisati. Meni to ne treba. Ja ću svoju platu zaraditi i na nekom drugom mjestu. Ko ima pravo da nekom stavi etiketu ratnog zločinca, a da za te tvrdnje ne pribavi nijedan dokaz? U normalnoj zemlji se za to istog trenutka odgovara, a medijska kuća koja to plasira je zatvorena za sva vremena.
NN: Kao što Bošnjaci s pravom očekuju da u zajedničkim organima imaju svoje kadrove, i Srbi očekuju da su zastupljeni srpski kadrovi. Ali ako Vi kažete da ne želite da radite taj posao zbog pritisaka, hoćemo li doći u situaciju da niko iz RS neće iz istih razloga željeti ili moći da radi taj posao?
LUJIĆ: Slažem se. Ali te pritiske ne mogu više trpjeti. Ako oni javno kažu da za svaku poziciju koju drži pripadnik srpskog ili hrvatskog naroda imaju kadar koji je može popuniti, što je javno izrečen stav, koji znači da im ne treba niko za neke od visokih pozicija...
NN: Sad smo, dakle, došli do suštine...
LUJIĆ: Da. Suština je u tome što je neko rekao da ima kadrove za svaku od pozicija i čini sve da to i realizuje i pritom ne bira sredstva. Njima ne treba učešće predstavnika drugih naroda. Ja sam to tako shvatio. Drago bi mi bilo da sam ja to pogrešno razumio, ali bojim se da nisam. Ja sam prilično otporan i tvrdoglav, ali ako je meni takvom dosta toga, šta će biti sa ostalim ljudima iz RS? Ako im je to cilj, bojim se da uspijevaju. Mislim da je dobra inicijativa predsjednika RS Milorada Dodika da treba uspostaviti jednu koordinaciju visokog rukovodećeg kadra iz RS u bh. organima da se razmjenjuju informacije, ali i za razvijanje kvalitetnih mehanizama koji će omogućiti zaštitu od takvih neargumentovanih napada, pa ako ništa drugo, onda uspostaviti pravno tijelo koje će posredstvom pravobranilaštva zaštititi te ljude. Nismo u tome uspjeli, i dalje imamo to da masa ljudi koja aplicira na različite poslove tamo se ne osjeća kao da dolaze iz RS.
NN: Ako je to tačno što Vi govorite, složićete se da je to loša preporuka drugim kadrovima iz RS koji žele da grade profesionalnu karijeru u zajedničkim organima?
LUJIĆ: Prvo moram da kažem da situacija nije toliko dramatična, ali mislim da ljudi treba da budu spremni na ono što ih tamo čeka. Ali ne smijemo dozvoliti da ostanemo bez naših ljudi tamo. Jer ako ne bude tako, imaćemo veliki problem. Meni se jako dopada Nacrt zakona o ravnopravnoj nacionalnoj zastupljenosti. Istupiti potpuno iz mehanizama odlučivanja, i u tome se slažem sa Špirićem, iz učešća u strukturama na državnom nivou bi, po mom mišljenju, bila teška greška. Takve su kakve su, uspostavljene su kako su uspostavljene, ali te institucije su tu. Ja i dalje mislim da je kardinalna greška što nismo stvorili mehanizme za upućivanje kadrova tamo. Tu smo pogriješili. Recimo, ja sad jednostavno nemam mogućnosti da na neku poziciju uzmem najiskusniji kadar iz RS, a to bi bilo zlata vrijedno. Ali u RS neće za to da otvore vrata.
NN: Kako biste Vi to riješili?
LUJIĆ: Ako kažemo da naredne godine te i te institucije otvaraju konkurse za te i te pozicije, a mi imamo te i te kadrove, onda treba naći sistemsko rješenje unutar institucija RS. Takvi ljudi bi imali i radnopravni status u instituciji iz koje dolaze, ali su ujedno i profesionalci visokog profila. To je jedan dio rješenja. A drugi dio je potpuno razgraničavanje nadležnosti između državnih i entitetskih institucija. To nikad nismo uradili. I onda imamo situaciju da četiri ili pet agencija rade isti predmet. To je nepraktično i suludo, jer čitava BiH nema dovoljno personala za jednu kvalitetnu agenciju.
NN: Kako je to bilo riješeno u bivšem sistemu? Da li se i u Jugoslaviji vodilo računa ko iz kojeg naroda ili sredine dolazi?
LUJIĆ: To se u bivšoj Jugoslaviji uvijek tačno znalo. Ciljani broj ljudi eksperata se bira iz visokopozicionih kadrova iz određenih nižih organa i upućuje u više organe gdje on i predstavlja svoj organ, zajednicu iz koje dolazi, ali i profesionalno nastupa. Nijedan inspektor RSUP-a nije tamo radio, a da prethodno nije bio komandir stanice u nekoj od lokalnih zajednica, pozicioniran u centrima službi bezbjednosti i tako dalje.