Mirko Stanetić, ljekar specijalista za bolesti pluća u Kliničkom centru Banjaluka i nekadašnji generalni direktor ove zdravstvene ustanove, poručio je da unaprijeđenom organizacijom zdravstvo mora da se digne na zdrave temelje, ali prije svega da se oslobodi svakodnevnog pritiska da ga nagrizaju kriminal, korupcija i politikantstvo. Posao zdravstvenih radnika izuzetno je težak, poručio je Stanetić, i nisu krivi ako nečega nema ili što nešto ne funkcioniše.
"Isto možemo reći i za ljekare. Za one koji rade svoj posao u zdravstvu časno, moraju biti stvoreni uslovi za takav rad", istakao je Stanetić.
NN: Dugo Vas nije bilo u medijima.
STANETIĆ: Nije me niko ni tražio. Malo neobično, ali tako je.
NN: Šta radite danas?
STANETIĆ: Radim u Klinici za plućne bolesti, kao ljekar specijalista za bolesti pluća, činim tim zdravstvenih radnika u jednoj maloj klinici, koja nosi veliki teret obaveza prema bolesnicima. Takođe, radim kao redovni profesor na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci. Ukratko, volim svoj posao i posvećen sam njemu. O kvalitetu moga rada najbolje je da ocjenu daju bolesnici i studenti. U potpunosti sam u zdravstvu, te smatram da je najbolje da nastavimo razgovor upravo na ovu temu. Vrlo je aktuelna, zar ne?
NN: U posljednje vrijeme veoma često se diskutuje o zdravstvu. Iznose se brojne primjedbe i prijedlozi. Kako Vi vidite zdravstvo danas?
STANETIĆ: Iako je nesporno urađen tehnološki napredak, današnji sistem organizacije zdravstva je prevaziđen i u njemu nije moguće načiniti suštinski napredak. Svima koji koriste naše usluge i koji rade u zdravstvu je to potpuno jasno. To potvrđuje i činjenica da danas niko nije zadovoljan. Ni bolesnici, ni zdravstveni radnici, ni vlast, niko. Veoma je neugodno eksperimentisati na lošim osnovama, kao što je na primjer nedosljednost u primjeni liste lijekova. Najgore od svega je što smo izgubili povjerenje bolesnika, malo nam vjeruju. Mnogi su tome doprinijeli, pa i oni u našim redovima neprofesionalnog ponašanja, treba biti pošten. To smatram velikom nepravdom jer i u ovom trenutku veliki broj zdravstvenih radnika budno pazi bolesnike. Rade težak posao, a kao da nikoga nije briga za to. Nije kriva sestra u intenzivnoj njezi, operacionoj sali ili udaljenoj seoskoj ambulanti što nečega nema ili što nešto ne funkcioniše. Isto možemo reći i za ljekare. Za one koji rade svoj posao u zdravstvu časno moraju biti stvoreni uslovi za takav rad.
NN: Svakodnevno dobijamo informacije da nedostaje sredstava, da se dugovi nagomilavaju. Ipak postoji želja da se pronađe adekvatno rješenje. Kako načiniti ozbiljne promjene?
STANETIĆ: Za sam početak potrebno je zdravstvo u potpunosti osloboditi stalnog pritiska da su u njegovim redovima politikantstvo, kriminal i korupcija. To se jednostavno mora kao prljav veš odvojiti i potpuno očistiti. Drugačije nije moguće bilo šta postići. Samo istinom se može spriječiti dalje neopravdano naduvavanje, korištenje u svrhu dnevne politike ili sopstvenih interesa, onoga što jeste, ali i onoga što nije.
Znam da rješenja za nagomilane probleme nisu laka i jednostavna. Na osnovu vlastitih iskustava, kao dobar poznavalac prilika, ali i uvida u organizaciju zdravstvenog sistema u drugim područjima, mogu i želim da doprinesem poboljšanjima. Smatram da je moja građanska i profesionalna dužnost da iznesem svoj stav o budućnosti i načinu organizacije zdravstvenog sistema u Republici Srpskoj i BiH. Ističem da pri tome iznosim slobodno svoje mišljenje, bez ikakvog uticaja bilo koga ili bilo koje institucije. Ne želim da se ovo prepozna kao dnevna politika, stranački stav ili borba za fotelju, jer naprosto nije, odavno sam van toga.
U potpunosti sam svjestan da je neophodno doći do sistemskog rješenja u kojem bi se svi, pacijenti i zdravstveni radnici, osjećali ugodnije, što nije odmah i skuplje. Kao osnovu za unapređenje, potrebno je načiniti organizacionu matricu cijelog sistema, pa tek onda se baviti kadrovskim rješenjima. Dosad smo uglavnom radili obrnuto i nismo postigli očekivane rezultate.
Ne smiju se zaboraviti osnovna načela zdravstvenog sistema:
• Organizacija zdravstvenog sistema čini instituciju od izuzetne važnosti za stanovnike i jedna od osnova organizovanog društva i državnosti.
• Organizacija mora biti prilagođena potrebama građana, u kojoj je osnovni nosilac posla tim ljekara porodične medicine.
• Mora se omogućiti jednakomjerna dostupost određivanjem jasnih normativa, standarda i nomenklatura usluga za sve vidove zdravstvene zaštite i pri tome računati na sve raspoložive resurse. U mrežu ustanova integrisati sve javne i privatne ustanove po istim principima. Posebno treba istaći da je izuzetno važno za regionalne bolničke ustanove uvesti jasne normative, opreme, kadra, kreveta intenzivne njege i spektra usluga.
• Oslonac cijelog sistema treba da bude jedan klinički centar, koji treba da se zove univerzitetski klinički centar Republike Srpske, a treba da pruža najsloženije zdravstvene usluge (one koje se ne nalaze na spektru usluga regionalnih bolnica) za cijelu teritoriju Republike Srspke. Prema ovoj ustanovi potrebno je odnositi se s posebnim parametrima. Pojedini segmenti mogu biti organizovani i van Banjaluke, prema potrebama stanovnika ili regionalnog razvoja. Medicinski fakultet je neizostavan dio ovakve organizacije. Ono što je posebno važno naglasiti je da je svako dupliranje složenih kapaciteta potpuno nepotrebno, enormno skupo i nikako se ne smije dozvoliti. Takođe treba istaći da pri ovome ne mislim na današnju organizaciju KC Banjaluka, iako ga zovemo i jeste klinički, on je sa 70% svojih kapaciteta regionalna bolnica za banjalučku regiju.
NN: Kako organizovati Fond zdravstva?
STANETIĆ: Dosadašnja praksa da Fond zdravstvenog osiguranja bude gospodar i organizator zdravstva potpuno treba da bude promijenjena. Definicija FZO je vrlo jednostavna, to je ustanova koja se bavi prikupljanjem sredstava za liječenje svojih osiguranika, plaća zdravstvenu uslugu onome ko je pruži (suštinski uloga osiguravajućeg društva). Ubijeđen sam da FZO u narednom periodu očekuje konkurencija, jer je veoma blizu dan kada će doći do osnivanja drugih zdravstvenih fondova, pa i privatnih.
Zaposleni FZO moraju biti osposobljeni da kao zdravstveni inspektori osiguraju adekvatnu naplatu propisanih doprinosa nezavisno od Poreske uprave. Uz to, FZO mora osigurati i dodatne izvore finansiranja putem dodatnih fondova i/ili vlastitih novčanih investicija.
FZO mora da stručno medicinski kontroliše kvalitet usluga u svim nivoima zdravstvenih ustanova, odnosno da bude potpuno siguran da plaća najkvalitetniju i po najpovoljnijim cjenama zdravstvenu uslugu za svog osiguranika, a potom tek da uspostavi ekonomsku kontrolu. To podrazumijeva da najkvalitetniji stručnjaci iz pojedinih oblasti budu uključeni u zdravstveni nadzor, čime se osiguravaju kontrola, kvalitet i sigurnost, što u principu najviše treba bolesnicima, ali obezbjeđuje racionalno korištenje sredstava FZO. Danas to nije tako. Kada stručni nadzor izostane, kontrola ekonomskog dijela, koji prestavlja skup netačnih podataka, nema opravdanja. Obračunavati i plaćati neracionalno potrošene pretrage, lijekove, bolničko liječenje, nedovoljno korištenje kapaciteta i resursa ne doprinosi da se bolesniku pruži kvalitetna usluga. Dosadašnji način finasiranja i upravljanja destimulativno djeluje na najkvalitetniji kadar u zdravstvu, koji se nalazi u nepovlašenom položaju u odnosu na one koji malo rade. Poseban problem se krije u upravljačkim strukturama ustanova, kojima nije omogućen jednostavan mehanizam stimulacije kvaliteta.
Na ovaj način se osigurava da FZO plaća timu porodične medicine i zdravstvenim ustanovama učinjene usluge u skladu s medicinskim vodičima dobre ljekarske prakse. Time se Fond oslobađa odgovornosti prema zdravstvenim ustanovama. Upravljačka struktura zdravstvenih ustanova mora naći način da odgovori izazovima korektnog plaćanja, ali i konkurencije. Recimo, moraće da privlače i bore se za svakog bolesnika prvenstveno povjerenjem i kvalitetom, prave tijesnu saradnju sa drugim privatnim i javnim ustanovama, jasno odvoje neracionalan kadar od onoga dijela kojeg je potrebno štititi i stimulisati. Neće se o menandžmentu ustanova politika morati brinuti kao dosad.
NN: Istakli ste da je tim porodične medicine u osnovi zdravstvenog sistema. Ipak, dio javnosti misli da taj koncept nije dobar, da ne daje očekivane rezultate. Porodična medicina - da ili ne?
STANETIĆ: Osnovni nosilac posla u zdravstvenom sistemu je ljekar porodične medicine, odnosno tim ljekara porodične medicine. U ovom trenutku je opterećen svim mogućim administracijama, koje ga udaljavaju od bolesnika, što naravno stvara nepotrebne gubitke u sistemu. Potrebno je ponovo tačno definisati nomeklaturu usluga koje pruža tim ljekara porodične medicine. U izradi ove specifikacije moraju učestvovati, pored ljekara porodične medicine, Ljekarska komora, predstavnici Fonda, Medicinskog fakulteta i građana. Svakom osiguranom licu mora biti dostupna ova nomenklatura. Na ovaj način se obezbjeđuju sigurnost, uravnoteženost i dostupnost u kvaliteti usluge, ali i smanjuju troškovi koji se pojavljuju zbog neracionalnog administriranja ili upućivanja u druge ustanove, koji su prisutni zbog neopremljenosti i nedovoljnog savlađivanja potrebnih vještina ljekara ili tehničara. Propisana nomenklatura je potrebna da "štiti" tim porodične medicine.
Samo osposobljeni timovi koji mogu da pruže propisane usluge mogu da sklapaju ugovore s javnim fondom, ali i drugim vidovima zdravstvenog osiguranja po pojedinačnom bolesniku. Na ovaj način gubi na značaju, odnosno postaje prevaziđena sadašnja organizacija putem lokalnih domova zdravlja i dosta uvećan administrativni aparat unutar tih ustanova, jer vođa tima porodične medicine postaje menadžer u malom.
Ukoliko ljekar ili medicinski tehničar stručnim validno sertifikovanim edukacijama stekne dodatno znanje, može ga primjenjivati u radu sa svojim osiguranicima, npr. ovladavanje UZV dijagnostikom ili nekim od funkcionalnih testova. Na taj način smanjuje potrebu za konsultantima, pruža kvalitetniju uslugu, ali i smanjuje opterećenje drugih ustanova, odnosno racionalno troši ugovorena sredstva, stvara svoju bolju poziciju i time je motivisan.
NN: Šta je još neophodno?
STANETIĆ: U održivosti sistema neophodan je adekvatan sistem kontrole. Pored stručne i ekonomske kontrole pruženih usluga, potrebno je da prilikom dodjele periodične licence - akreditacije Ljekarska komora i Agencija za akreditaciju izvrše stručni nadzor nad kadrom i opremom, odnosno načine uvid u osposobljenost u pružanju propisanih usluga. Za smanjenje troškova je neophodno kontrolisati i baždariti uređaje, od aparata za pritisak do svake laboratorije, zbog smanjenja sadašnje prakse netačnih rezultata. Radiološke usluge svih vrsta sada su dostupne, moraju biti unificirane i savremeno korištene. Mikrobiološke, virusološke, patološke i transfuzijske usluge u zdravstvu, koje su veoma važne, moraju biti organizovane po jedinstvenom principu za cijelu teritoriju.
Osposobljavanje kadra u srednjim, visokim školama i fakultetima je neophodno ažurirati prema savremenim principima, odnosno izučavanje i sticanje vještina je potrebno osigurati po ugledu na mnoge veće i starije ustanove. Poseban problem u zdravstvu čini usavršavanje u obliku specijalizacija, koje je sada dosta neorganizovano, svodi se na pojedinačne inicijative u sticanju vještina i zadovoljavanje forme.
Iz svega ovoga proističe jasan zadatak Ministarstva zdravlja, Ministarstva prosvjete, Komore i drugih institucija vlasti. On se svodi u suštini na kreiranje zdravstvene politike, odnosno stvaranje svih potrebnih preduslova za ovakav način funkcionisanja zdravstvenog sistema, kroz hitne izmjene zakonskih rješenja, ali i brojnih pravilnika i uputstava, koji već dugo čekaju izmjene. Sindikalne organizacije je nepotrebno uvlačiti u organizacione i stručne probleme, jer je veoma važno da se ističu u aktivnosti za poboljšanje položaja radnika u zdravstvu.
NN: Šta je Vaša osnovna poruka?
STANETIĆ: Ovo su samo najgrublje smjernice u mojim razmišljanjima kako načiniti korak naprijed. Svaki od ovih dijelova zahtijeva punu posvećenost i razradu od onih koji su sposobni za tako nešto. Ne treba se ustručavati pomoći i van našeg prostora. Neophodno je za važne segmente školovati i vlastiti kadar. Zdravstveni sistem, kojeg čine stanovništvo, zdravstvene ustanove, ustanove za edukaciju i sticanje zvanja, Fond i institucije izvršne vlasti moraju obezbijediti sigurnost, dostupnost, otvorenost i obezbijediti da se svako od nas u slučaju potrebe liječi na savremeni način, to je naše pravo. Obaveza je nas zaposlenih u zdravstvu, ali i cijelog društva da to obezbijedimo. Krajnje je vrijeme da se počne s promjenama koje će zahtijevati dosta vremena, odricanje i napuštanje starih navika.