Mladim ljudima moramo dati mogućnost da se obrazuju, jer se nalazimo na dnu ljestvice kad je obrazovanje u pitanju, pa je zato naš cilj da omogućimo svim studentima da se upišu, kaže Mirzeta Hadžić-Suljkić, ministrica obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona.
Ona smatra da se mora naučiti da je studiranje obrazovanje, a ne samo dobijanje certifikata za određeni posao.
NN: Nakon što je Vlada TK preporučila upis svih studenata koji su položili prijemni ispit, rektor Univerziteta u Tuzli je rekao da oni nemaju kadrovskih i tehničkih mogućnosti za upis većeg broja studenata. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?
HADŽIĆ-SULJKIĆ: To je stvar organizcije. Nama su u Ministarstvu četiri pravnika bila na bolovanju i mi smo radili. Prema tome, organizacija posla može doprinijeti da se svi obrazujemo. Mi s ovim brojem studenata nemamo veći broj upisanih studenata od planiranog broja. Ako smo uspijevali ranije organizovati nastavu, možemo i dalje. A na Univezitetu se kontinuirano radi na obezbjeđivanju kadrova. Kada sam ja došla na Odsjek pedagogije i psihologije bila su dva asistenta, a sad ih ima deset. Moramo podnijeti teret vremena u kom se nalazimo. Mladim ljudima moramo dati mogućnost da se obrazuju, jer se nalazimo na dnu ljestvice kad je obrazovanje u pitanju, pa je zato naš cilj da omogućimo svim studentima da se upišu.
NN: U Pedagoškom zavodu Tuzla tvrde da se profesori razredne nastave školuju po programu za osmogodišnju nastavu i dobijaju diplomu bez znanja o metodama devetogodišnjeg obrazovanja, uvedenog prije šest godina. Da li je to tačno?
HADŽIĆ-SULJKIĆ: Za nastavne planove i programe na Odsjeku za razrednu nastavu su odgovorni ljudi sa tog odsjeka i Odsjeka pedagogije i psihologije. Poslije izjave direktora Pedagoškog zavoda da se naši ljudi obrazuju po programu iz 19. vijeka, što je, blago rečeno, nespretno izrečeno, imali smo sastanke na tim odsjecima. Zaključili smo da komparativna analiza, u kvantitativnom i kvalitativnom smislu, pokazuje u najvećem dijelu sukladnost ovih planova sa nastavnim planovima i programima istih ili sličnih studija na visokoškolskim ustanovama u okruženju. To govori da smo pri izradi nastavnih planova vodili računa o savremenim naučnim dostignućima i zahtjevima vremena. Didaktika i pedagogija je ista za one koji pohađaju osmogodišnje i devetogodišnje osnovne škole.
NN: Rektor Univerziteta u Tuzli smatra da je reforma krenula naopako, odnosno da je prvo trebalo reformisati visoko obrazovanje.
HADŽIĆ-SULJKIĆ: Reforme obrazovanja su procesi koji traju i mogu ići samo uporedo. Prema tome, uporedo može ići i srednje i osnovno i visoko, a ako bi čekali jedni na druge, jedni bi zaostajali. Kada pominjete potrebe tržišta, moramo se naučiti da je studiranje obrazovanje, a ne samo dobijanje certifikata za određeni posao.
NN: U javnosti se čuje da je potrebna revizija diploma treće godine Odsjeka razredne nastave jer ona nije organizovana u skladu sa bolonjskim procesom i jer je kvalitet nastave bio nezadovoljavajući. Studenti su, kako smo obaviješteni, za deset mjeseci polagali razliku predmeta iz prethodne dvije godine i završavali treću godinu. Da li će doći do revizije?
HADŽIĆ-SULJKIĆ: To morate pitati Univerzitet. Ne znam o čemu govorite.
NN: Još jedna tema je uzburkala javnost u TK. U kopirnici NAM, u kojoj se mogu kopirati svi ostali udžbenici, rečeno je da ste zabranili kopiranje Vašeg udžbenika. Da li je to tačno i mogu li Vaši studenti koristiti kopirane knjige?
HADŽIĆ-SULJKIĆ: Vi kao novinar istraživač treba da znate li se mogu kopirati udžbenici ili ne. Mene ne zanima da li se mogu kupiti kopirane knjige, to nije naša djelatnost. Kopiranje udžbenika je stvar onih koji kopiraju, imaju li dozvolu.
NN: Kopiranje dijelova udžbenika je dozvoljeno ako nije za prodaju.
HADŽIĆ-SULJKIĆ: Svako može kopirati dio nečega što mu treba, a da neko kopira nečiju knjigu. Evo, ljudi zaštite svoje proizvode u svakoj oblasti. Kopiranje i prodaja kompletne knjige je zabranjena, to se podrazumijeva.
NN: Studenti se žale da profesori izlazak na ispit uslovljavaju kupovinom udžbenika, prave spiskove, što i Tužilaštvo provjerava. Možete li uticati na menadžment Univerziteta da uvede red kod prodaje udžbenika?
HADŽIĆ-SULJKIĆ: Sve institucije traba da rade svoj posao, tako i Tužilaštvo. Kad je u pitanju Univerzitet, on je potpuno autonoman. Ono što Ministarstvo treba da radi je da vodi računa da ono što se radi na Univerzitetu je u skladu sa zakonom.
NN: Bilo je mnogo reakcija na Vaš angažman na Univerzitetu, gdje imate punu nastavnu normu. S obzirom na to da u Ministarstvu imate četrdesetčasovno radno vrijeme , ko tu trpi?
HADŽIĆ-SULJKIĆ: Moja porodica i ja.
NN: Kako uspijevate izvršiti sve obaveze profesorice i ministrice?
HADŽIĆ-SULJKIĆ: Dođite u subotu pa ćete vidjeti da ja imam ispite u subotu, da imam nastavu. Imam pravo svoje slobodno vrijeme koristiti onako kako meni odgovara. A što se tiče mog angažmana na Univerzitetu, treba da znate da na Univerzitetu imaju tri doktora pedagoških nauka i među ta tri doktora sam ja, kao uposlenik Univerziteta koji je privremeno na ovom poslu. Za većinu predmeta ljudi dolaze sa strane. O kvalitetu rada možete pitati moje studente.
NN: Znači, nastavu i ispite održavate samo subotom?
HADŽIĆ-SULJKIĆ: I u drugo vrijeme kad nisam u Ministarstvu.
NN: A potreba studenata za slobodnim vikendima?
HADŽIĆ-SULJKIĆ: Nastava može biti organizirana na različite načine. U Italiji ljudi idu u škole, gdje je učenicima i nastavnicima organizacija rada i nastave šestodnevna, tako da oni koji rade subotom ne rade ponedjeljkom. A s obzirom na to da Univerzitet nema kadra, angažira ljude koji dolaze subotom i nedjeljom. A na univerzitetima u svijetu studenti rade i do devet naveče. Kada nisu na fakultetu, tad im je slobodno vrijeme.