Supruge poginulih boraca RS, koje time imaju razne povlastice, često to zloupotrebljavaju i na sve načine pokušavaju da zadrže taj status, čak i kad se preudaju, izjavio je Nedeljko Mitrović, predsjednik Organizacije porodica poginulih i nestalih civila i boraca RS.
Takvim zloupotrebama, kaže Mitrović, skoro je nemoguće stati u kraj, jer je vrlo teško dokazati da je neka žena zasnovala bračnu zajednicu jer se, u pravilu, i ne žele zakonski da vjenčaju kako bi i dalje koristile sve povlastice.
Uz to, dodaje Mitrović, zakon je oštetio supruge poginulih boraca sa djecom, jer imaju potpuno ista primanja kao i udovice bez djece.
"To je apsurd i sramota. Da li je neko izlobirao da to tako bude uređeno, ne znam, ali je sigurno da to mora biti promijenjeno", poručio je Mitrović.
NN: U kojem slučaju supruga poginulog borca prestaje biti korisnik prava, odnosno koliko često je taj status zloupotrebljavan?
MITROVIĆ: Žene poginulih boraca gube prava u slučaju da se preudaju, s tim da treba napomenuti da djeca starosti do školskog uzrasta ne gube prava, dakle bez obzira na to da li se njihova majka ponovo udala.
Naravno da ima zloupotrebe od strane žena poginulih boraca, odnosno pokušaja da se prikrije istina. To su slučajevi gdje su se supruge udale, a nisu se zvanično vjenčale, ali ipak na osnovu statusa da su žene poginulih boraca koriste sva prava, ne samo invalidnine, nego i sredstva za stambenu izgradnju, sredstva za liječenje i mnoga druga.
Ima zloupotreba, a za zakonodavstvo validno je jedino sudsko rješenje, odnosno rješenje matičara.
NN: Da li takve zloupotrebe mogu biti sankcionisane?
MITROVIĆ: Takvi slučajevi ne mogu biti sankcionisani, jedino oni koji se odnose na stambeno zbrinjavanje. Tu postoje opštinske komisije za stambena pitanja, one obilaze teren, i ako utvrde da žena ne živi na adresi koju je prijavila, ili slično, preporuka je takve komisije da se takvoj osobi ne dodjeljuju srtedstva ili stambena jedinica.
Međutim, nakon toga, ta udovica pokrene sudski postupak koji na sudu obično i dobije, jer nema formalnog razloga, i upravo u tome se ogleda zloupotreba. Ko može dokazati da žena poginulog borca živi sa nekim, pa neće niko zavirivati u nečiji krevet, u sobu. Dakle ta udovica to uvijek može osporiti. Mi smo zabilježili desetak pokušaja ovakve vrste prevare neformalno, jer je zloupotreba spriječena u startu.
Bilo je puno slučajeva da se supruga zakonski udala i dobila dijete sa drugim mužem, ali samo djeca iz prvog braka imaju prava.
NN: Da li neko provjerava dob djece koja su navedena kao djeca poginulih boraca?
MITROVIĆ: Sigurno da provjerava. Pa ne može supruga palog borca prijaviti dijete da je rođeno deset mjeseci poslije smrti svog supruga.
To je lako dokazivo, u krajnjem slučaju ima sistem DNK analize i slično. Samo djeca iz prvog braka imaju pravo na stambeno zbrinjavanje. Tu je sada mali problem, ako su djeca bila maloljetna, supruga, pa čak i očuh, ima pravo da uživa to pravo koje ostvaruje dijete iz prvog braka. Teško da to neko može razdvojiti, jer oni žive u zajedničkom kućanstvu, a majka je u pitanju. Indirektno, i ta nova porodica uživa pravo djeteta čiji je otac poginuli borac.
NN: Govori se o izmjenama i dopunama zakonskih rješenja o stambenom zbrinjavanju ovih ljudi? Šta je konkretno planirano?
MITROVIĆ: Na izmjene i dopune se ide jer ima dosta promašenih rješenja. Na primjer, djeca poginulih boraca koja imaju 27 godina praktično nemaju pravo da samostalno konkurišu za stambeno zbrinjavanje. Mi tražimo da to bude izmijenjeno, jer ako je supruga poginulog borca umrla rano i nije riješila stambeno pitanje, onda ni to dijete nema pravo da riješi taj problem. Mislim da je to nehumano i da tom djetetu treba omogućiti da samo konkuriše za stan, jer ako nema ni posao ni mogućnost da riješi stambeno pitanje, mi onda stvaramo ratno siroče.
Mislimo da će prijedlog u vezi s ovim biti prihvaćen. Sva djeca koja su bila maloljetna moraju imati pravo na rješenje stambenog pitanja, jer je to dužnost države.
NN: Da li udovice sa djecom i bez djece primaju istu invalidninu?
MITROVIĆ: Apsurd je i sramota, ali udovice bez djece primaju istu invalidninu kao i udovice sa dvoje djece. Takva odluka donesena je još 2004. godine. Da li je to neko izlobirao ili je slučajnost, ja to nisam odgonetnuo. Ići ćemo na izmjene. Invalidnina ne može ostati izjednačena. Supruga sa dvoje djece mora imati značajno veću invalidninu od supruge palog borca bez djece. Ima takvih slučajeva. Na jesen treba da bude promijenjen Zakon o porodicama invalida i boraca, a sada će biti mijenjana uredba o stambenom zbrinjavanju, jer tu ima mnogo nelogičnih stvari. To je široka priča koja je izbila na površinu, nadam se da će to biti riješeno jer je to u interesu pravde i pravičnosti.
NN: Da li je do danas poznat broj porodica poginulih boraca?
MITROVIĆ: Bilo je slučajeva u kojima poginuli borac nije imao nikoga od rodbine i zato je o tom broju teško govoriti. U takvim slučajevima niko se nije ni registrovao kao rodbina, dakle niko nije ni ostvario prava. Zato mi govorimo da se broj što se tiče boraca kreće blizu 25.000 i oko 10.000 civilnih žrtava rata, to su naše procjene.