Strane sudije i tužioci ne žele procesuirati Atifa Dudakovića jer bi to značilo mijenjanje teorije žrtve koja je razvijena u BiH u kojoj je žrtva samo jedna strana, ocijenio je Mladen Ivanić, predsjednik PDP-a.
"Mislim da zločini koji su činjeni nad Srbima, pa bogami i nad Hrvatima, nisu imali adekvatan tretman i značaj za rad Tužilaštva BiH. Politički prihvatljivije je bilo ponašati se kako su se ponašali do sada", kaže on.
NN: Kako komentarišete pojavljivanje snimaka na kojima general Dudaković naređuje strijeljanje zarobljenika?
IVANIĆ: Ovi snimci koji su pokazani su, nažalost, neumitni i oni pokazuju sav taj negativni odnos koji Tužilaštvo BiH ima prema zločinima koje su počinili Bošnjaci. Ja znam da većina sudija i tužilaca želi da napravi ambijent koji je prihvatljiv nekim opštim okvirima. To je tragično stanje koje neće proizvesti povjerenje koje je uslov normalnog funkcionisanja BiH.
NN: Zbog čega, kada se ratnim zločinima bave strani tužioci i sudije?
IVANIĆ: Mislim da je u pitanju veća samocenzura nego što je iko tražio. Stvoren je ambijent da su zločini bili samo na jednoj strani i politički prijemčivije je bilo za međunarodne tužioce i sudije da se bave samo tom stranom. Svaki pokušaj drugačijeg postupanja bio je maltene mijenjanje teorije žrtve koja je razvijena u BiH u kojoj je žrtva samo jedna strana, prije svega bošnjačka. Zato mislim da i zločini koji su činjeni nad Srbima, pa bogami i nad Hrvatima, nisu imali adekvatan tretman i značaj na rad Tužilaštva.
NN: Mogu li srpski predstavnici u zajedničkim organima uraditi više da se to promijeni?
IVANIĆ: Izuzev ovoga što se radi mislim da ne, jer bi svaki pokušaj nekog neposrednijeg angažmana bio protumačen kao prevelik uticaj na nezavisnost pravosuđa.
NN: Ima li međunarodnog uticaja na smjenu ministra bezbjednosti Tarika Sadovića?
IVANIĆ: Međunarodni faktori, prije svega SAD, zainteresovane su za pitanja bezbjednosti BiH i borbe protiv terorizma. Evidentno je da je to njihov naglasak koji je potpuno razumljiv s obzirom na ulogu koju SAD, pa i međunarodna zajednica u cjelini imaju. I oni insistiraju da u institucijama imaju ljude s kojima mogu sarađivati, koje tumače kao ravnopravne ljude s kojima se mogu boriti protiv terorizma i svih stvari te vrste. Očigledno je da je Sadović bio više orijentisan politički, više je razmišljao za domaću političku upotrebu, što za predstavnike međunarodne zajednice sigurno nije bilo prihvatljivo, i mislim da je to ključni razlog za njegovu smjenu.
NN: Kakve posljedice može imati njegova smjena?
IVANIĆ: Njegova smjena je završena priča. Većina je glasala za njegovu smjenu i to je gotovo, ali da će povodom njegove smjene biti unutrašnjepolitičkih turbulencija unutar bošnjačke scene - mislim da sigurno hoće. Ne mislim da će biti puno jer će vrlo brzo godišnji odmori pokriti tu situaciju i neće to biti dominantna tema. Vjerovatno će biti određenih unutrašnjih turbulencija u SDA, ali mislim da je Tihićev položaj vrlo jak nakon završenog kongresa i ne očekujem nikakve posebne turbulencije. Sadović je otišao u političku istoriju i mislim da će biti jako teško da se iz nje vrati.
NN: Nedavno je premijer RS Milorad Dodik iznio zanimljiv prijedlog da sa opozicijom formira koncentracionu vladu. Kakvo je Vaše mišljenje?
IVANIĆ: Ja taj njegov prijedlog nisam ni vidio i vidim to samo kao njegovo razmišljanje. Sama činjenica da Vlada i većina koja postoji nudi koncentracionu vladu pokazuje da je stanje teško. Koncentraciona vlada se u istoriji predlaže samo kada je zemlja pred agresijom, ili pred totalnim raspadom, ili pred tolikim izazovima da se sve stavlja na stranu i pozicija i opozicija se ujedinjuju. Očigledno je iz toga da je stanje teško i da je puno ozbiljnije od onog što smo i mislili jer ne vjerujem da bi u normalnim uslovima bilo ko iz vlasti ponudio takvu strukturu. Moje mišljenje je da od toga neće biti ništa. Da bi se koncentraciona vlada desila, prvo sadašnja treba da podnese ostavku. Lično mislim da to nije realno očekivati i da vlast više pokušava sebe da pokrije i svoje promašaje uključivanjem širokog fronta opozicije u donošenje odluka.
NN: Da ste Vi na vlasti šta biste uradili?
IVANIĆ: U BiH napore treba koncentrisati na nekoliko stvari. Prva stvar je stimulisati stambenu izgradnju. Ja mislim da je raspoloživ dio novca koji je potreban RS dobijen prodajom "Telekoma" trebalo ubaciti u onaj dio fonda koji bi onda povukao stambenu izgradnju, jer stambena izgradnja ima najveće domaće učešće u domaćem proizvodu i njeni efekti bi se proširili na veći broj ljudi. S druge strane, još imate izbjeglice kojima je to potrebno, još imate mlade bračne parove kojima je stan potreban i time bi se efekti u cjelini raširili i to je u principu politika koju bih ja vodio. Druga aktivnost koju bih radio je da mora doći do smanjenja poreza i doprinosa i ono što bih tražio od MMF-a je da se zadrži nivo potrošnje i da novac od MMF-a pokrije nedostatak smanjenjem doprinosa i poreza. Time bi se privredi stvorili uslovi za preživljavanje i to bih ja radio.
Vlast se nije zalagala za ukidanje viza
NN: Ko je odgovoran što nećemo biti na bijelom šengenu?
IVANIĆ: Za to je odgovoran Savjet ministara. Mi smo nakon što je donesena odluka da nećemo biti na bijelom šengenu donijeli sve one zakone u 20 dana koje, da smo donijeli ranije, imali bismo ili bili puno bliže bijelom šengenu. To pokazuje neodgovornost vlasti koja se svađala, umjesto da je postizala dogovore i riješila ključni problem građana BiH da se u svijet može putovati na normalan način. Ali ja mislim da to vlasti nije prioritet, jer vlast očito ne voli da ljudi izađu iz ove zemlje i vide kako se tamo živi jer će sigurno nivo kritičnosti biti veći nego što je to sada.
NN: Mislite da je vlast to radila svjesno?
IVANIĆ: Pa nije se baš previše zalagala za to da se taj problem riješi.
NN: Ima li ipak šanse da uđemo 1. januara na bijeli šengen?
IVANIĆ: To nije realno i to je završeno. Ono što je realno je da, ako se završe sve obaveze, sa godinom dana zakašnjenja mi dobijemo bezvizni režim.