Nada Grahovac, ombudsman za djecu Republike Srpske, kazala je da se prava djeteta krše u svim oblastima i na svim nivoima u RS, počev od porodice pa do škole i lokalne zajednice, te da ne postoje nikakvi statističkih podaci kada je u pitanju ova oblast.
"Ova institucija ima ovlaštenja da podnese krivičnu prijavu tužilaštvu kad god neko sprovodi bilo kakav oblik nasilja nad djetetom i mi ćemo to uraditi", izjavila je Grahovčeva u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Koliko se krše dječja prava u RS?
GRAHOVAC: Teško je na to odgovoriti. Kršenje je prisutno u svim oblastima i na svim nivoima. Nažalost, mi nemamo statističkih podataka ni za jednu oblast. Jedno od osnovnih prava je ono na obrazovanje. Mi danas ne znamo koliko ima djece koja nemaju obrazovanje. Nemamo pokazatelja koliko djece nema zdravstvenu zaštitu. Konvencija o Pravima djeteta obavezuje državu da će usvojiti neki minimum standarda i principa i svako od tih prava nije moguće nadoknaditi ako su u početku propuštena. Polazimo od toga da ono što se zove osnovna prava djeteta mora biti ispoštovano. Nemoguće je praviti razliku između dječjih prava u smislu da je jedno teže prekršiti a jedno lakše. U svakoj oblasti treba nametnuti i promovisati prava djece. Treba edukovati djecu i nastavnike šta zahtijeva Konvencija o pravima djece i šta je naša obaveza i onda doći do pokazatelja. Uzmimo, na primjer, Rome. Moramo vidjeti koliko ih ide u školu koliko ima zdravstveno osiguranje i onda ćemo znati u kojoj su mjeri ugrožena njihova prava. Ima rada i rezultata, ali moramo još mnogo uraditi. Učitelji moraju pitati djecu u školi znaju li šta je to zdravstvena zaštita i ako oni to od prvog osnovne nauče, onda će biti postignut rezultat. Ako tek u osmom razredu dođe do situacije da bude postavljeno pitanje ko je kriv za nasilno ponašanje djeteta, onda možemo reći da smo to dijete zauvjek izgubili. Djeca u školama treba da uče šta je to zdravstvena zaštita, šta je to vršnjačko nasilje i ostale stvari koje se tiču direktno njih.
NN: Da li je tačno da učitelji djecu u školama udaraju dnevnicima?
GRAHOVAC: Kada sam razgovarala sa grupom djece, navela sam im desetak primjera koje smo mi imali kao žalbe u RS. Između ostalog sam im rekla da je jedna nastavnica na ekskurziji ošamarila učenika. Oni su meni rekli "A, pa to i nije nešto." Mi, kad god dobijemo slučaj, idemo u školu kako bismo dobili povratnu informaciju. Takvo ponašanje učitelja nije dozvoljeno. Mi imamo ovlaštenja da podnesemo prijavu tužilaštvu kad god neko sprovodi bilo kakav oblik nasilja nad djetetom i mi ćemo to uraditi. Slovenija vodi cijelu kampanju izmjena Porodičnog zakona. Svako fizičko kažnjavanje djeteta je nasilje nad njim. Predstavnici škole, centara za socijalni rad, policija, tužilaštvo i svi ostali moraju zajedno raditi. Onda će biti poznato ko je šta uradio, a ko nije i koga treba kazniti. Mi djecu moramo tretirati kao ravnopravne i kao ljude.
NN: Znači da nadležni ne prihvataju dijete kao čovjeka?
GRAHOVAC: Tako je. Još dijete nije prihvaćeno kao subjekat prava. Ići ćemo sa inicijativom o izmjeni Porodičnog zakona u saradnji sa centrima za socijalni rad, s obzirom na to da oni imaju najviše nadležnosti u toj problematici. Roditelj ima dužnost da djetetu omogući osnovno obrazovanje i kod nas to prelazi u podrazumijevanje. Ništa se ne podrazumijeva, jer se u Konvenciji kaže da dijete ima pravo, što znači da može podnijeti prijavu ako mu pravo ne bude omogućeno. Zakon mora prepoznati ono što jeste Konvencija o dječjim pravima i promovisati ta prava. Sad sam čula da Centar javne bezbjednosti Banjaluka radi program prevencije od svakog oblika nasilja u 15 opština i m i ćemo tražiti od njih da se i naša kancelarija uključi u taj posao. Djeca moraju prijaviti nasilje, pa bio to učitelj, pedagog, ombudsman ili ministar, uopšte nije važno.
NN: Kako je moguće riješiti pitanje medija koji krše prava djeteta?
GRAHOVAC: Mediji imaju moć promocije, ne samo u zaštiti dječjih prava nego u svemu. Ono što predstavlja problem je nastojanje medija da istinito prenose sve relevantne informacije. Sa druge strane, interes Konvencije je najbolji interes djeteta. Ova dva interesa moraju ići zajedno i moraju naći zajednički jezik. Mediji treba da izvještavaju istinito, ali u najboljem mogućem interesu djeteta. Medijska udruženja moraju raditi na tome da budu izgrađena određena pravila i da se dođe do nekih opštih standarda kada je u pitanju izvještavanje o djeci.
NN: S obzirom da je kod nas inače teško doći do dogovora, mislite li da je moguće da se u ovom slučaju dođe do dogovora?
GRAHOVAC: U novinarskim kodeksima stoji šta je najveći interes izvještavanja. To su dobri običaji, najbolji interes djeteta, u skladu sa međunarodnim konvencijama. Mislim da bi te standarde trebalo razgraditi i precizirati. Šta to konkretno znači? Postojala je ideja da bude donesen poseban kodeks koji bi se ticao izvještavanja medija o djeci. Ja znam da nije lako kada treba iz neke potpuno bezazlene situacije napraviti vijest. Kolege iz Hrvatske su predložile da se novinari, kada se nađu u sličnom problemu, konsultuju sa centrima za socijalni rad. Mislim da to kod nas ne bi imalo nikakav prolaz.